Panični poremećaj
Imam 32 godine i javljam Vam se da mi barem riječima pružite utjehu. Naime, ja znam u čemu je moj problem; naime, prije punih pet godina kod mene su počeli napadi panike. Posjetila sam psihijatra koji mi je prepisao paroksetin od 20 mg i alprazolam po potrebi. Dok sam prvi puta pila terapiju recimo da je bilo bolje, no nakon prestanka uzimanja paroksetina opet se javilo pa sam po preporuci psihijatra ponovno započela s terapijom. Tako kako sam navela događa se u krug već pet godina - uzimam paroksetin, pa prestanem, pa ga ponovno uzimam, itd. Sada pijem paroksetin već skoro dvije godine bez prestanka, s tim da pijem 10 mg već pola godine. Ne mogu reći da mi je ikada bilo skroz dobro dok sam pila terapiju, uvijek su postojali određeni strahovi i panike. No, liječnik je inzistirao da ne mijenjam terapiju. Iskreno, bila sam prisiljena uhvatiti se sama sa sobom u koštac i recimo da sam donekle sve to pobijedila, odnosno bolje rečeno, naučila sam se s tim živjeti, osim što mi je ostao intenzivan strah od putovanja i nelagoda od mraka. Ovo s putovanjem me ubija jer sam inače po prirodi avanturistica, uvijek sam voljela sama sjesti i voziti se gdje god poželim, što mi nikad nije predstavljalo problem. Sada kod mene svako putovanje izaziva noćnu moru. Imala sam prije godinu i pol dana skoro direktan sudar, suprug je vozio, i od tada mi se javio taj strah. Naime, u vožnji mi se javlja (bez obzira na to tko vozi) osjećaj gušenja - nemam zraka i u tom trenutku sam gotovo sigurna da ću prestati disati. Uz to mi utrnu ruke, noge, jezik, dakle radi se o stvarno groznom osjećaju. Moram naglasiti da se ne dam, suočavam se s tim i nastojim putovati. Nekada bude sve u redu i pomislim da je svemu tome kraj, a onda sljedeći put opet sve ispočetka. Popijem 0,25 mg alprazolama prije puta, ali se uglavnom javi strah. Do kada će to tako? Recite mi da li se tu radi samo o osjećaju gušenja zbog straha. Sama sebi govorim da čovjek ne može tek tako prestati disati, ali ne mogu se utješiti. Šta da radim kako bih bila ona stara osoba, vesela i hrabra?! Doista više ne bih hodala od psihijatra do psihijatra, a i nije mi zgodno jer sam iz malog grada gdje i nema nekoga s kim bih mogla pričati o tome. Usput, udana sam tek dvije godine i želja mi je imati dijete, a nisam sigurna hoću li se usuditi napraviti takav korak. Unaprijed zahvaljujem. odgovor
Prema opisu iz vašeg maila ima dosta elemenata za panični poremećaj. Među vodećim simptomima panike su i osjećaj gušenja, nedostatka zraka i popratni strahovi kao i trnjenje ruku i nogu, koje navodite u mailu. Panični poremećaj je medicinski poremećaj, koji spada u skupinu anksioznih poremećaja gdje je vodeći simptom anksioznost, tjeskoba, koja vrlo često bude u formi tjelesnih smetnji. Kada smetnje predstavljaju značajno opterećenje u svakodnevnom funkcioniranju, što je kod vas prisutno, potrebno je javiti se liječniku-psihijatru kako bi se razmotrilo liječenje, koje se sastoji od male doze lijekova (kombinacija antidepresiva i/ili anksiolitika) i/ili psihoterapije.
Savjetujem da umjesto obilazaka psihijatara, izaberete jednog psihijatra kod kojeg ćete ići vezano uz savjete glede uzimanja lijekova, ali paralelno je vrlo bitno da ukoliko se vaš psihijatar ne bavi psihoterapijom obavite i razgovor kod educiranog psihoterapeuta, koji će pomoći u određivanju terapijskog pristupa koji kod vas osobno treba rezultirati poboljšanjem psihičkog stanja. Kroz psihoterapiju se radi na prepoznavanju podloge nastanka smetnji, koje su povod zbog kojih osoba traži stručnu pomoć. Vrlo često se razgovara, uz aktualnu situaciju, i o raznim situacijama iz prošlosti, za koje osoba koja ima smetnje često misli da su manje bitne.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Borderline sindrom uz disocijalni poremećaj ličnosti
Već 7 godina odlazim na psihoterapiju. Od lijekova sam pila uistinu razne antidepresive, anksiolitike, antiepileptike, a zadnjih 8 mjeseci na terapiji sam risperidonom, klonazepamom i karbamazepinom. Predzadnja dijagnoza bila mi je borderline, a zadnja disocijalni poremećaj ličnosti. Muče me raznolike prisilne misli koje su uglavnom agresivno obojane, primjerice krvave slike u glavi, ubojstva, noževi i slično. To mi se uglavnom javlja skoro tijekom cijelog dana, a također ponekad imam i seksualne misli koje uključuju i mog oca. Budući da lijekovi baš i ne pomažu najbolje, a te misli znaju biti zaista iscrpljujuće, molim vas za savjet kako se zaokupiti nečim da okolini ne budem dosadna i na teret te da olakšam samoj sebi. odgovor
Stanje borderline sindroma (granični poremećaj osobnosti) ide obično uz dodatni psihijatrijski poremećaj, vi ste spomenuli disocijalni poremećaj ličnosti, što bi značilo da se kod vas radi o kombinaciji smetnji iz kruga oba poremećaja. Kada osoba ima smetnje iz kruga nekog poremećaja osobnosti (ličnosti), često je u podlozi preosjetljivost i sklonost da na male vanjske povode razvije osjećaj neadekvatnosti koji često ide uz depresivnu kliničku sliku. Navedena dva poremećaja osobnosti, često idu uz agresivna promišljanja, ne samo prema sebi nego i okolini kao i ekscesivnu ljutnju i moguće ispade na razini ponašanja. Kroz psihoterapiju analitičkog tipa, radi se na poboljšanju slike o sebi kroz postupno jačanje strukture osobnosti (razvojno je oštećena i oslabljena) i ego snaga te realnije sagledavanje sebe i odnosa sa značajnim drugim osobama iz okoline. Bez obzira što je psihoterapija analitičkog tipa često dugotrajna, redovitost psihoterapijskog procesa omogućuje bolesniku puno lakše nošenje s ranije spomenutim depresivnim krizama, kao i pronalazak alternativnih rješenja koja zamjenjuju ranije naglašene nezrele mehanizme obrane koji se očituju kroz nemogućnost zadržavanja i adekvatne obrade agresivnih poriva.
Izbor lijekova za liječenje poremećaja osobnosti je individualan i ovisi kako o trenutnim smetnjama, tako i o ranijoj anamnezi, a isto tako i o odnosu liječnika i bolesnika. Tako kod odabira lijekova, liječnik mora uzeti u obzir duži tijek liječenja, a ne samo trenutno stanje koje mu bolesnik iznosi. Treba naglasiti, kako je terapija izbora za osobe s poremećajima osobnosti obično psihoterapija, koja vrlo često treba biti praćena uzimanjem jednog lijeka ili kombinacije lijekova.
Savjet za vas je da nastavite s psihoterapijom, koliko god je moguće redovitom, jer to je faktor koji može omogućiti duge periode adekvatnijeg funkcioniranja uz bolje subjektivno osjećanje i manju opterećenost simptomima koje ste naveli.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Somatoformni poremećaj
Moja dijagnoza je somatoformni poremećaj na prilagođavanje. Nije mi jasno zbog čega mi trnu usne, nos i ruke do lakta? Nadalje, javlja mi se nemoć u nogama, a šake se ponekad ukoče i u tim situacijama ostajem bez zraka. Tada se bojim da ne izgubim svijest zato što kad do toga dođe, jednostavno više ne znam pravilno disati. Na terapiji sam alprazolamom od 0,5 miligrama. Molim Vas za konkretan odgovor. odgovor
Somatoformni poremećaj se očituje prisutnošću tjelesnih smetnji bez nekog vidljivog organskog nalaza ili bez nekog poznatog fiziološkog mehanizma koji bi objasnio nalaze. Pretpostavlja se da je s nastankom smetnji povezan psihološki čimbenik ili nesvjesni konflikt koji objašnjava prisutan skup smetnji. Prema psihološkim teorijama, simptomi koji se javljaju kod somatoformnog poremećaja nastaju suzbijanjem i potiskivanjem srdžbe usmjerene prema drugima i usmjeravanjem srdžbe prema sebi. Nisko samopoštovanje je često prisutno. Spomenuli ste i problem nepravilnog disanja, naime često je u situacijama nastupa napadaja tjeskobe disanje plitko, što podržava razvoju tjeskobe. U okviru tehnika relaksacije, primjerice kao dio autogenog treninga, vježba se pravilno disanje u serijama, koje uključuje duboki udisaj uz zadržavanje daha i potom lagani izdisaj. Smisao takvih vježbi je smanjenje razine tjeskobe (anksioznosti) što je u podlozi niza anksioznih poremećaja, uključujući i somatoformni poremećaj. Izbor lijekova za liječenje somatoformnog poremećaja je individualan i ovisi o više faktora, no najčešće se uz anksiolitik koji ste spomenuli u vašem pitanju koristi i antidepresiv.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Borba s prisilnim mislima
Od nedavno sam se počeo vrlo čudno osjećati. Naime, ne mogu se osloboditi neugodnih misli koje mi smetaju, a koje su jako naporne, iako ima i misli koje također ne mogu spriječiti, no koje mi stvaraju ugodu. No sama činjenica da ih ne mogu spriječiti mi smeta. Radi se o raznoraznim mislima koje su često seksualne naravi, a često i besmislene. Imam osjećaj da mi te sve misli i glasovi dolaze iz središta uma. Tako mi se iz čista mira počne motati pjesma po glavi; ja znam da je ne čujem, da je sve u mojoj glavi i to mi je tada ugodno. No tada odjednom prevladaju razne misli neugodne seksualne tematike koje se nikako ne daju spriječiti. Budući da sam se sada intenzivno počeo zanimati za ljudsku psihu, čitao sam neke tekstove o psihozama i shizofreniji (čisto informativno, jer moj otac ima prijatelja s paranoidnom shizofrenijom). No kako sam to sve pročitao, počele su mi na pamet padati misli da možda i ja imam shizofreniju. Nadalje, postao sam opsjednut čistoćom vlastitog tijela; svaki dan preme kosu, nikad ne nosim istu majicu dva dana zaredom, a ako vidim kakvu mrljicu na nekom odjevnom predmetu, ne želim ga odjenuti dok se savršeno ne opere. Također ne volim ni kontakte s ljudima - kada me netko dotakne, sledi mi se krv jer imam osjećaj neke zaraze. Lijepo Vas molim za savjet. odgovor
Smetnje koje iznosite spadaju značajnim dijelom u smetnje iz kruga opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja, a očituje se javljanjem prisilnih misli i radnji koje osoba doživljava kao strane i nametnute. Potrebno je istaknuti da se kod dosta osoba u općoj populaciji često mogu sresti prisilne misli ili radnje kao pojedinačni simptomi. Neki su ljudi vrlo pedantni, točni, čisti i uredni, sve vrlo pažljivo i precizno organiziraju, i od drugih traže da budu takvi. U većine ljudi takve crte ne postaju ekscesivne, dok se u određenog broja njih razvijaju i pojačavaju sve do točke kada počinju uzrokovati naglašene smetnje u funkcioniranju. U takvim slučajevima kažemo da netko pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Većina ovakvih osoba taji svoje opsesije i rituale pred drugima i ne javljaju se liječniku sve dok simptomi ne postanu jako uznemirujući i onesposobljavajući. Za Vas savjetujem da se javite na pregled kod psihijatra kako bi se vaše smetnje uklonile jer je uz adekvatan proces liječenja to realno moguće.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Liječenje strahova i trudnoća
Već 3 godine pijem citalopram i pola alprazolama radi stalnog mišljenja da će mi se nešto dogoditi - hipohondar, a želim ostati trudna, pa ne znam kako to prestati piti, a da mi se ne vrate te epizode panike. Čula sam da se neki piju i u trudnoći, a da ne štete plodu pa vas molim savjet. odgovor
Lijekovi koje ste naveli (citalopram i pola alprazolama) koriste se za liječenje anksioznosti i strahova koji su izraženi i zbog kojih osoba pati. Ukoliko planirate trudnoću, a dobro se osjećate, mislim da je opravdano razgovarati s liječnikom pa ako je psihičko stanje kroz određeni period stabilno, u dogovoru s liječnikom možete razmotriti opciju ukidanja lijekova. Trudnoća je obično period koji psihološki obično smiruje ženu, tako da ne bi trebalo razvijati strah od dodatnih simptoma.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Tjeskoba i napetost
Imam 27 godina i imam osjećaj da ne mogu ništa raditi, stalno sam nervozna, sve me nervira, nerviraju me ljudi, ne mogu podnijeti gužvu, koncentrirati se, a ponekad niti spavati. Moje pitanje je da li sam depresivna i da li se trebam javiti psihijatru i uzimati neke lijekove? odgovor
Prema kratkom opisu vaših smetnji, dominantno obilježje zbog kojeg ste se javili je tjeskoba. Kada je tjeskoba visoko izražena, onda se obično očituje ne samo kroz psihološku nervozu, već i kroz tjelesne manifestacije. Kod visoko izražene tjeskobe, obično postoji poremećaj usnivanja, što ste naveli u mail-u. S obzirom da vaše smetnje očito predstavljaju značajno opterećenje i čine vam nezadovoljstvo i određen stupanj patnje, savjetujem da se javite liječniku opće medicine, koji će ovisno o procjeni vašeg stanja, preporučiti određenu terapiju i/ili pregled kod psihijatra. Tek nakon što obavite razgovor sa stručnom osobom, moguće je postaviti pravu dijagnozu stanja i preporučiti adekvatnu pomoć.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Depresija u svezi sa smanjenom količinom određenih spojeva
S obzirom na to da je poznato kako su smanjene količine određenih spojeva (poput folne kiseline i selena) karakteristične za depresiju, zbog čega se kod dijagnosticiranja bolesti ne rade određeni laboratorijski testovi kako bi se utvrdilo nedostaju li oni možda i u kojoj mjeri? Naime, možda bi se na taj način moglo pristupiti liječenju depresije. odgovor
Depresija je poremećaj kod kojeg na biokemijskoj razini postoji čitav niz promjena no temeljne promjene su na razini receptora u mozgu i kemijskih prijenosnika (neurotransmitera), od kojih se posebno ističe poremećaj u funkciji serotonina i noradrenalina. Sukladno tome, antidepresivi djeluju primarno na poboljšanje regulacije navedenih kemijskih prijenosnika. Radi se o nizu, još uvijek nedovoljno istraženih interakcija, tako da nije moguće nastanak depresije povezati s nepravilnosti rada nekog izoliranog kemijskog spoja. Isto tako, opasno je i često štetno osobama koje imaju psihički poremećaj, govoriti da će uzimajući pripravke koji sadrže vitamine i minerale doći do značajnog poboljšanja, jer to nisu lijekovi za liječenje psihičkih poremećaja, primjerice depresije, već samo pomoćni pripravci čiji je učinak od sekundarne naravi u procesu liječenja, a isto tako nisu temelj za postavljanje dijagnoze.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Shizoafektivni poremećaj (psihoza)
Molim vas da mi kažete nešto više o dijagnozi shizo-afektivna-psihoza koja mi je dijagnosticirana prije 8 godina. Uzimam olanzapin, litij i citalopram. Funkcioniram sasvim normalno, za sada bez nuspojava, zaposlena sam, imam obitelj, prije četiri godine sam rodila zdravu djevojčicu, samo bih htjela nešto više znati o toj bolesti. odgovor
Shizoafektivni poremećaj (psihoza) je psihički poremećaj u kojem se simptomi poremećaja raspoloženja (depresije ili manije) preklapaju s izraženim i trajnijim psihotičnim simptomima (traju i kada nestane poremećaj raspoloženja) te stoga nisu posljedica promijenjenog mišljenja u poremećaju raspoloženja). Izbor lijekova ovisi o aktualnoj kliničkoj slici, odnosno o formi i intenzitetu psihotičnih simptoma i o tome dominira li manična ili depresivna slika, ali je u svim slučajevima nužna primjena antipsihotika. Lijekovi koje ste naveli, s uspjehom se koriste za liječenje shizoafektivnog poremećaja. U vašem slučaju, radi se o kombinaciji tri lijeka iz tri različite skupine - antipsihotiku, stabilizatoru raspoloženja i antidepresivu, a kombinacija je inače i poželjan izbor, jer se na taj način sveobuhvatno pokrivaju psihičke smetnje shizoafektivnog poremećaja. S obzirom da funkcionirate normalno te da nemate nuspojava, prognoza je, sukladno vašem stanju, jako dobra.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
Tjeskoba zbog novo posla
Prije 2 mjeseca počela sam se osjećati tjeskobno i depresivno. Posjetila sam psihijatra i propisana mi je terapija sulpirid 50 mg, escitalopram 10 mg i alprazolam tri puta dnevno 0.5 mg. Prije tih dva mjeseca bila sam slomila nogu, da li to možda može biti razlog koji je potaknuo takvo stanje? Nakon tri tjedna uzimanja terapije osjećala sam se mnogo bolje i to je trajalo nekih 2 - 3 tjedna. U međuvremenu počela sam raditi, kao volonter u dječjem vrtiću, jer sam završila faks. Taj posao čini mi se poprilično zahtjevan i naporan s obzirom na broj djece u skupini (35). Počela sam se preispitivati da li je to uopće posao za mene i da li ću ja to biti sposobna raditi. To me cijelo vrijeme muči i okupira i kao u nekom stresu sam. Opet mi se stanje pogoršalo, jedan dan se osjećam bolje, drugi dan lošije. Uhvate me neki napadaji plača. Volontiram već skoro mjesec dana, a trebala bih 12 mjeseci. Da li je to možda normalno kao prilagodba na novi posao ili nešto sa mnom nije u redu? Do sada nisam nikad radila, ali i prije kada bih odlazila na praksu mi se baš to nije svidjelo. Završila sam faks jer mi nije bio težak i dobivala sam stipendiju. Pitam se da li bi možda bilo tako i da sam počela raditi neki drugi posao? odgovor
Suvremene teorije govore da su za nastanak psiholoških smetnji i poremećaja, istovremeno bitni faktori predispozicije, kao i faktori stresa- tzv. stresori. Prijelom noge, donosi period boli i značajno mijenja funkcioniranje, što kod dijela osoba može biti stresor za psihološku krizu. Isto tako i dolazak na novi posao, kao što navodite u mail-u, može biti okidač za smetnje prilagodbe, koje se često manifestiraju kroz pojačanu tjeskobu i promjenjivo ili depresivno raspoloženje. Treba prihvatiti da je prilagodba normalan proces, da je trajanje prilagodbe na novi posao strogo individualno i ovisi ne samo o strukturi osobnosti i snazi obrambenih mehanizama nego i o faktorima okoline koji mogu biti više i manje stresogeni. Dodatni faktor, koji može doprinijeti poremećaju prilagodbe jest činjenica da se radi o prvom poslu, što vrlo često zahtijeva pojačan utrošak energije te preispitivanja što ih navodite: Preispitivanja mogu biti u direktnoj vezi s nedostatkom osjećaja sigurnosti jer radi se ipak o prvom poslu, koji će tek donijeti potrebni osjećaj sigurnosti! U prosjeku, kroz financijsku neovisnost osoba postaje i psihološki sigurnija u sebe. Ulazak u novu životne poziciju (novi posao, selidba, promjena partnera, ulazak u brak i sl.), sam po sebi nosi određen stres, koji se može očitovati kroz pojačanu tjeskobu. Moj vam je savjet da budete strpljivi, da malo više vjerujete u sebe (u mail-u ste spomenuli dosta afirmativnih činjenica o sebi) te da novi posao, unatoč smetnjama prilagodbe, shvatite i kao mjesto gdje možete napraviti nešto dobro i korisno te ojačati svoj osjećaj samopouzdanja. Zadnja opcija ostaje uvijek otvorena, a to je promjena posla, međutim ne treba imati iluziju da postoji dobar posao koji nije povezan s određenim stresorima koji osobi više ili manje smetaju.
Prof. dr. sc. Donatella Verbanac, dipl. ing. medicinske biokemije, znanstvena savjetnica
Panični poremećaj
Imam 34g. i imam panični napad, počeo je prije 6g. Tada sam otišla kod liječnika i on mi je prepisao antidepresiv - sertralin 100 mg tri puta na dan i klonopin 1 mg isto tri puta. Osjećala sam se bolje, ali u meni je uvijek neki strah i osjećaj da će se ponovo dogoditi. Moj psihijatar je otišao u mirovinu, pa sam našla drugog jer mi se panika ponovo javlja. Dobila sam sada oksakarbazepin 600 mg. prije spavanja i nastavila s antidepresivima. Živim u Americi, ali na žalost ovdje je teško naći pravog liječnika. Uz to imam i alergije, ali u zadnji par dana osjećam da me guši ne u plućima nego skoro u grlu, sada više ne znam da li je alergija ili stres. A i puls mi bude oko 100, a nizak tlak imam od rođenja, tako da ne znam od čega su ti simptomi. Unaprijed vam se zahvaljujem na odgovoru. odgovor
Prema opisu iz vašeg mail-a ima dosta elemenata za panični poremećaj. Među vodećim simptomima panike su i lupanje srca i povećani puls, koje navodite u mail-u. Panični poremećaj je medicinski poremećaj, koji spada u skupinu anksioznih poremećaja gdje je vodeći simptom anksioznost, tjeskoba, koja vrlo često bude u formi tjelesnih smetnji. Kada smetnje predstavljaju značajno opterećenje u svakodnevnom funkcioniranju, što je kod vas prisutno, potrebno je javiti se liječniku-psihijatru kako bi se razmotrilo liječenje, koje se sastoji od male doze lijekova (kombinacija antidepresiva i/ili anksiolitika) i/ili psihoterapije. Dodatni problem može biti i prilagodba na uvjete života u Americi (pretpostavljam prema sadržaju mail-a, da ste doselili u Ameriku), jer ukoliko se organizam nije na pravi način priviknuo na novu životnu situaciju, može doći do smetnji iz kruga poremećaja prilagodbe (spada također u grupu anksioznih poremećaja), gdje je anksioznost, tjeskoba također vodeća smetnja.
Savjetujem da obavite razgovor kod educiranog psihoterapeuta, koji će pomoći u određivanju terapijskog pristupa koji kod vas osobno treba rezultirati poboljšanjem psihičkog stanja. Kroz psihoterapiju se radi na prepoznavanju podloge nastanka smetnji, koje su povod zbog kojih osoba traži stručnu pomoć. Vrlo često se razgovara, uz aktualnu situaciju, i o raznim situacijama iz prošlosti, za koje osoba koja ima smetnje često misli da su manje bitne.
Vezano uz prognozu paničnog poremećaja, unatoč mogućnosti povratka smetnji kod nekih osoba, u prosjeku je uspješnost liječenja visoka, a izlječenje jedna od realnih mogućnosti, ukoliko uz panični poremećaj ne postoji dodatno još i neki drugi poremećaj kroničnog trajanja, kao što je poremećaj osobnosti.
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar