Imam 32 godine i javljam Vam se da mi barem riječima pružite utjehu. Naime, ja znam u čemu je moj problem; naime, prije punih pet godina kod mene su počeli napadi panike. Posjetila sam psihijatra koji mi je prepisao paroksetin od 20 mg i alprazolam po potrebi. Dok sam prvi puta pila terapiju recimo da je bilo bolje, no nakon prestanka uzimanja paroksetina opet se javilo pa sam po preporuci psihijatra ponovno započela s terapijom. Tako kako sam navela događa se u krug već pet godina - uzimam paroksetin, pa prestanem, pa ga ponovno uzimam, itd. Sada pijem paroksetin već skoro dvije godine bez prestanka, s tim da pijem 10 mg već pola godine. Ne mogu reći da mi je ikada bilo skroz dobro dok sam pila terapiju, uvijek su postojali određeni strahovi i panike. No, liječnik je inzistirao da ne mijenjam terapiju. Iskreno, bila sam prisiljena uhvatiti se sama sa sobom u koštac i recimo da sam donekle sve to pobijedila, odnosno bolje rečeno, naučila sam se s tim živjeti, osim što mi je ostao intenzivan strah od putovanja i nelagoda od mraka. Ovo s putovanjem me ubija jer sam inače po prirodi avanturistica, uvijek sam voljela sama sjesti i voziti se gdje god poželim, što mi nikad nije predstavljalo problem. Sada kod mene svako putovanje izaziva noćnu moru. Imala sam prije godinu i pol dana skoro direktan sudar, suprug je vozio, i od tada mi se javio taj strah. Naime, u vožnji mi se javlja (bez obzira na to tko vozi) osjećaj gušenja - nemam zraka i u tom trenutku sam gotovo sigurna da ću prestati disati. Uz to mi utrnu ruke, noge, jezik, dakle radi se o stvarno groznom osjećaju. Moram naglasiti da se ne dam, suočavam se s tim i nastojim putovati. Nekada bude sve u redu i pomislim da je svemu tome kraj, a onda sljedeći put opet sve ispočetka. Popijem 0,25 mg alprazolama prije puta, ali se uglavnom javi strah. Do kada će to tako? Recite mi da li se tu radi samo o osjećaju gušenja zbog straha. Sama sebi govorim da čovjek ne može tek tako prestati disati, ali ne mogu se utješiti. Šta da radim kako bih bila ona stara osoba, vesela i hrabra?! Doista više ne bih hodala od psihijatra do psihijatra, a i nije mi zgodno jer sam iz malog grada gdje i nema nekoga s kim bih mogla pričati o tome. Usput, udana sam tek dvije godine i želja mi je imati dijete, a nisam sigurna hoću li se usuditi napraviti takav korak. Unaprijed zahvaljujem. odgovor

Već 7 godina odlazim na psihoterapiju. Od lijekova sam pila uistinu razne antidepresive, anksiolitike, antiepileptike, a zadnjih 8 mjeseci na terapiji sam risperidonom, klonazepamom i karbamazepinom. Predzadnja dijagnoza bila mi je borderline, a zadnja disocijalni poremećaj ličnosti. Muče me raznolike prisilne misli koje su uglavnom agresivno obojane, primjerice krvave slike u glavi, ubojstva, noževi i slično. To mi se uglavnom javlja skoro tijekom cijelog dana, a također ponekad imam i seksualne misli koje uključuju i mog oca. Budući da lijekovi baš i ne pomažu najbolje, a te misli znaju biti zaista iscrpljujuće, molim vas za savjet kako se zaokupiti nečim da okolini ne budem dosadna i na teret te da olakšam samoj sebi. odgovor

Moja dijagnoza je somatoformni poremećaj na prilagođavanje. Nije mi jasno zbog čega mi trnu usne, nos i ruke do lakta? Nadalje, javlja mi se nemoć u nogama, a šake se ponekad ukoče i u tim situacijama ostajem bez zraka. Tada se bojim da ne izgubim svijest zato što kad do toga dođe, jednostavno više ne znam pravilno disati. Na terapiji sam alprazolamom od 0,5 miligrama. Molim Vas za konkretan odgovor. odgovor

Od nedavno sam se počeo vrlo čudno osjećati. Naime, ne mogu se osloboditi neugodnih misli koje mi smetaju, a koje su jako naporne, iako ima i misli koje također ne mogu spriječiti, no koje mi stvaraju ugodu. No sama činjenica da ih ne mogu spriječiti mi smeta. Radi se o raznoraznim mislima koje su često seksualne naravi, a često i besmislene. Imam osjećaj da mi te sve misli i glasovi dolaze iz središta uma. Tako mi se iz čista mira počne motati pjesma po glavi; ja znam da je ne čujem, da je sve u mojoj glavi i to mi je tada ugodno. No tada odjednom prevladaju razne misli neugodne seksualne tematike koje se nikako ne daju spriječiti. Budući da sam se sada intenzivno počeo zanimati za ljudsku psihu, čitao sam neke tekstove o psihozama i shizofreniji (čisto informativno, jer moj otac ima prijatelja s paranoidnom shizofrenijom). No kako sam to sve pročitao, počele su mi na pamet padati misli da možda i ja imam shizofreniju. Nadalje, postao sam opsjednut čistoćom vlastitog tijela; svaki dan preme kosu, nikad ne nosim istu majicu dva dana zaredom, a ako vidim kakvu mrljicu na nekom odjevnom predmetu, ne želim ga odjenuti dok se savršeno ne opere. Također ne volim ni kontakte s ljudima - kada me netko dotakne, sledi mi se krv jer imam osjećaj neke zaraze. Lijepo Vas molim za savjet. odgovor

Već 3 godine pijem citalopram i pola alprazolama radi stalnog mišljenja da će mi se nešto dogoditi - hipohondar, a želim ostati trudna, pa ne znam kako to prestati piti, a da mi se ne vrate te epizode panike. Čula sam da se neki piju i u trudnoći, a da ne štete plodu pa vas molim savjet. odgovor

Imam 27 godina i imam osjećaj da ne mogu ništa raditi, stalno sam nervozna, sve me nervira, nerviraju me ljudi, ne mogu podnijeti gužvu, koncentrirati se, a ponekad niti spavati. Moje pitanje je da li sam depresivna i da li se trebam javiti psihijatru i uzimati neke lijekove? odgovor

S obzirom na to da je poznato kako su smanjene količine određenih spojeva (poput folne kiseline i selena) karakteristične za depresiju, zbog čega se kod dijagnosticiranja bolesti ne rade određeni laboratorijski testovi kako bi se utvrdilo nedostaju li oni možda i u kojoj mjeri? Naime, možda bi se na taj način moglo pristupiti liječenju depresije. odgovor

Molim vas da mi kažete nešto više o dijagnozi shizo-afektivna-psihoza koja mi je dijagnosticirana prije 8 godina. Uzimam olanzapin, litij i citalopram. Funkcioniram sasvim normalno, za sada bez nuspojava, zaposlena sam, imam obitelj, prije četiri godine sam rodila zdravu djevojčicu, samo bih htjela nešto više znati o toj bolesti. odgovor

Prije 2 mjeseca počela sam se osjećati tjeskobno i depresivno. Posjetila sam psihijatra i propisana mi je terapija sulpirid 50 mg, escitalopram 10 mg i alprazolam tri puta dnevno 0.5 mg. Prije tih dva mjeseca bila sam slomila nogu, da li to možda može biti razlog koji je potaknuo takvo stanje? Nakon tri tjedna uzimanja terapije osjećala sam se mnogo bolje i to je trajalo nekih 2 - 3 tjedna. U međuvremenu počela sam raditi, kao volonter u dječjem vrtiću, jer sam završila faks. Taj posao čini mi se poprilično zahtjevan i naporan s obzirom na broj djece u skupini (35). Počela sam se preispitivati da li je to uopće posao za mene i da li ću ja to biti sposobna raditi. To me cijelo vrijeme muči i okupira i kao u nekom stresu sam. Opet mi se stanje pogoršalo, jedan dan se osjećam bolje, drugi dan lošije. Uhvate me neki napadaji plača. Volontiram već skoro mjesec dana, a trebala bih 12 mjeseci. Da li je to možda normalno kao prilagodba na novi posao ili nešto sa mnom nije u redu? Do sada nisam nikad radila, ali i prije kada bih odlazila na praksu mi se baš to nije svidjelo. Završila sam faks jer mi nije bio težak i dobivala sam stipendiju. Pitam se da li bi možda bilo tako i da sam počela raditi neki drugi posao? odgovor

Imam 34g. i imam panični napad, počeo je prije 6g. Tada sam otišla kod liječnika i on mi je prepisao antidepresiv - sertralin 100 mg tri puta na dan i klonopin 1 mg isto tri puta. Osjećala sam se bolje, ali u meni je uvijek neki strah i osjećaj da će se ponovo dogoditi. Moj psihijatar je otišao u mirovinu, pa sam našla drugog jer mi se panika ponovo javlja. Dobila sam sada oksakarbazepin 600 mg. prije spavanja i nastavila s antidepresivima. Živim u Americi, ali na žalost ovdje je teško naći pravog liječnika. Uz to imam i alergije, ali u zadnji par dana osjećam da me guši ne u plućima nego skoro u grlu, sada više ne znam da li je alergija ili stres. A i puls mi bude oko 100, a nizak tlak imam od rođenja, tako da ne znam od čega su ti simptomi. Unaprijed vam se zahvaljujem na odgovoru. odgovor