Prije 2 mjeseca počela sam se osjećati tjeskobno i depresivno. Posjetila sam psihijatra i propisana mi je terapija sulpirid 50 mg, escitalopram 10 mg i alprazolam tri puta dnevno 0.5 mg. Prije tih dva mjeseca bila sam slomila nogu, da li to možda može biti razlog koji je potaknuo takvo stanje? Nakon tri tjedna uzimanja terapije osjećala sam se mnogo bolje i to je trajalo nekih 2 - 3 tjedna. U međuvremenu počela sam raditi, kao volonter u dječjem vrtiću, jer sam završila faks. Taj posao čini mi se poprilično zahtjevan i naporan s obzirom na broj djece u skupini (35). Počela sam se preispitivati da li je to uopće posao za mene i da li ću ja to biti sposobna raditi. To me cijelo vrijeme muči i okupira i kao u nekom stresu sam. Opet mi se stanje pogoršalo, jedan dan se osjećam bolje, drugi dan lošije. Uhvate me neki napadaji plača. Volontiram već skoro mjesec dana, a trebala bih 12 mjeseci. Da li je to možda normalno kao prilagodba na novi posao ili nešto sa mnom nije u redu? Do sada nisam nikad radila, ali i prije kada bih odlazila na praksu mi se baš to nije svidjelo. Završila sam faks jer mi nije bio težak i dobivala sam stipendiju. Pitam se da li bi možda bilo tako i da sam počela raditi neki drugi posao?

Suvremene teorije govore da su za nastanak psiholoških smetnji i poremećaja, istovremeno bitni faktori predispozicije, kao i faktori stresa- tzv. stresori. Prijelom noge, donosi period boli i značajno mijenja funkcioniranje, što kod dijela osoba može biti stresor za psihološku krizu. Isto tako i dolazak na novi posao, kao što navodite u mail-u, može biti okidač za smetnje prilagodbe, koje se često manifestiraju kroz pojačanu tjeskobu i promjenjivo ili depresivno raspoloženje. Treba prihvatiti da je prilagodba normalan proces, da je trajanje prilagodbe na novi posao strogo individualno i ovisi ne samo o strukturi osobnosti i snazi obrambenih mehanizama nego i o faktorima okoline koji mogu biti više i manje stresogeni. Dodatni faktor, koji može doprinijeti poremećaju prilagodbe jest činjenica da se radi o prvom poslu, što vrlo često zahtijeva pojačan utrošak energije te preispitivanja što ih navodite: Preispitivanja mogu biti u direktnoj vezi s nedostatkom osjećaja sigurnosti jer radi se ipak o prvom poslu, koji će tek donijeti potrebni osjećaj sigurnosti! U prosjeku, kroz financijsku neovisnost osoba postaje i psihološki sigurnija u sebe. Ulazak u novu životne poziciju (novi posao, selidba, promjena partnera, ulazak u brak i sl.), sam po sebi nosi određen stres, koji se može očitovati kroz pojačanu tjeskobu. Moj vam je savjet da budete strpljivi, da malo više vjerujete u sebe (u mail-u ste spomenuli dosta afirmativnih činjenica o sebi) te da novi posao, unatoč smetnjama prilagodbe, shvatite i kao mjesto gdje možete napraviti nešto dobro i korisno te ojačati svoj osjećaj samopouzdanja. Zadnja opcija ostaje uvijek otvorena, a to je promjena posla, međutim ne treba imati iluziju da postoji dobar posao koji nije povezan s određenim stresorima koji osobi više ili manje smetaju.

Prof. dr. sc. Donatella Verbanac, dipl. ing. medicinske biokemije, znanstvena savjetnica