Već 7 godina odlazim na psihoterapiju. Od lijekova sam pila uistinu razne antidepresive, anksiolitike, antiepileptike, a zadnjih 8 mjeseci na terapiji sam risperidonom, klonazepamom i karbamazepinom. Predzadnja dijagnoza bila mi je borderline, a zadnja disocijalni poremećaj ličnosti. Muče me raznolike prisilne misli koje su uglavnom agresivno obojane, primjerice krvave slike u glavi, ubojstva, noževi i slično. To mi se uglavnom javlja skoro tijekom cijelog dana, a također ponekad imam i seksualne misli koje uključuju i mog oca. Budući da lijekovi baš i ne pomažu najbolje, a te misli znaju biti zaista iscrpljujuće, molim vas za savjet kako se zaokupiti nečim da okolini ne budem dosadna i na teret te da olakšam samoj sebi.

Stanje borderline sindroma (granični poremećaj osobnosti) ide obično uz dodatni psihijatrijski poremećaj, vi ste spomenuli disocijalni poremećaj ličnosti, što bi značilo da se kod vas radi o kombinaciji smetnji iz kruga oba poremećaja. Kada osoba ima smetnje iz kruga nekog poremećaja osobnosti (ličnosti), često je u podlozi preosjetljivost i sklonost da na male vanjske povode razvije osjećaj neadekvatnosti koji često ide uz depresivnu kliničku sliku. Navedena dva poremećaja osobnosti, često idu uz agresivna promišljanja, ne samo prema sebi nego i okolini kao i ekscesivnu ljutnju i moguće ispade na razini ponašanja. Kroz psihoterapiju analitičkog tipa, radi se na poboljšanju slike o sebi kroz postupno jačanje strukture osobnosti (razvojno je oštećena i oslabljena) i ego snaga te realnije sagledavanje sebe i odnosa sa značajnim drugim osobama iz okoline. Bez obzira što je psihoterapija analitičkog tipa često dugotrajna, redovitost psihoterapijskog procesa omogućuje bolesniku puno lakše nošenje s ranije spomenutim depresivnim krizama, kao i pronalazak alternativnih rješenja koja zamjenjuju ranije naglašene nezrele mehanizme obrane koji se očituju kroz nemogućnost zadržavanja i adekvatne obrade agresivnih poriva. Izbor lijekova za liječenje poremećaja osobnosti je individualan i ovisi kako o trenutnim smetnjama, tako i o ranijoj anamnezi, a isto tako i o odnosu liječnika i bolesnika. Tako kod odabira lijekova, liječnik mora uzeti u obzir duži tijek liječenja, a ne samo trenutno stanje koje mu bolesnik iznosi. Treba naglasiti, kako je terapija izbora za osobe s poremećajima osobnosti obično psihoterapija, koja vrlo često treba biti praćena uzimanjem jednog lijeka ili kombinacije lijekova. Savjet za vas je da nastavite s psihoterapijom, koliko god je moguće redovitom, jer to je faktor koji može omogućiti duge periode adekvatnijeg funkcioniranja uz bolje subjektivno osjećanje i manju opterećenost simptomima koje ste naveli.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar