Liječnici taj prsten nazivaju "donji ezofagusni sfinkter" ili jednostavno rečeno donji kružni mišić jednjaka. Radi se o malom kružnom mišiću koji može izgubiti svoj tonus, a time i efikasnost u sprečavanju hrane koja je stigla u želudac da ponovno se vraća natrag u jednjak. Najbolje se ta dijagnoza postavlja pregledom koji nam je poznat pod nazivom gastroskopija. Tako da danas takva jedna bolest ili simptom ne prolazi iskusnom liječniku nezapaženo. Ono što zabrinjava je činjenica da je gastroezofagealni refluks u porastu u svim zemljama Zapada. Čini se da pretilost i nakupljanje masnog tkiva po abdomenu predstavljaju rizične faktore za pojavu ovog simptoma. Posljednjih godina sve se više navodi da je taj poremećaj u uskoj vezi s načinom prehrane, odnosno s namirnicama koje se jednu, načinu na koji se jede i u kolikoj se količini jede tijekom jednog obroka.

Tonus mišića koji odvaja želudac od jednjaka pod utjecajem je reakcije koja biva pokrenuta djelovanjem pojedinih sastojaka hrane u dodiru sa sluznicom jednjaka. Taj tonus počinje slabiti upravo kada jedemo prženu i pikantnu hranu, ali primijećen je sličan učinak i prilikom konzumacije rajčice i njenih proizvoda, paprike i narančinog soka. Svojevrsno opuštanje mišića koji zatvara put hrani iz želuca u jednjak događa se unutar dvadesetak minuta od završetka jela.

Na "crnoj listi" su i čokolada te alkoholna pića. Primijećeno je da nakon konzumacije  2 do 3 decilitra vina 4 od 10 osoba  imaju simptome refluksa, dok nakon konzumacije piva 2 od 10 osoba imaju navedene simptome. Takvom učestalošću pogođene su bile u ovom ispitivanju i one osobe koje su pile sok od ananasa, kavu ili pića na bazi kole. Negativan se učinak jako često javlja i nakon jela koja sadrže crveni ili bijeli luk te mentu. Punjenje želuca hranom na način da jedemo ogromnu količinu hrane odjednom predstavlja jedan od glavnih razloga zbog kojeg sfinkter na dnu jednjaka nije više u stanju efikasno spriječiti povrat hrane. Stoga se gomilanje hrane i jednodnevno natrpavanje želuca moraju izbjegavati, a cjelokupna se količina hrane uzeta tijekom dana mora podijeliti u 4-5 manjih obroka.

Naročito su ugroženi ljudi koji čitav dan rade i prvi pravi obrok za njih predstavlja večernji obrok. Tako se događa da se gladni vraćaju kasno s posla, pojedu veliku količinu hrane, ostatak večeri (2-3 sata) prije odlaska na počinak provedu sjedeći ili u poluležećem statičnom položaju i zatim legnu u krevet. Hrana se tek počela razgrađivati i oslobođeni želučani sok pa plinovi slabe sfinkter te jakost njegova stiska popušta, što za rezultat ima pečenje i žarenje grla, glavobolju i neprospavanu noć.