Denzitometrija kosti

Osteoporoza

Osteoporoza ili niska koštana masa (osteopenija) pojavljuje se u približno 50 % žena i 20 % muškaraca u dobi od najmanje 50 godina i imaju rizik za osteoporotični prijelom tijekom svog života. Naime, ono čega se bojimo su prijelomi kosti jer su prijelomi kralješnice i kuka povezani s kroničnom boli, deformacijom, depresijom, invaliditetom i smrću. Otprilike 50 % pacijenata starije životne dobi s prijelomima kuka nikada neće moći hodati bez pomoći, a 25 % će zahtijevati dugotrajnu njegu.

Kako bi saznali kakva je mineralna gustoća kosti trebamo dijagnostičku metodu.

Postavljanja dijagnoze osteoporoze

Čvrstoća kosti određena je mineralnom gustoćom kosti BMD (engl. bone mineral density) koju možemo objektivno izmjeriti denzitometrijom kosti, ali to je samo jedna od odrednica svojstva kosti koje se često zajednički nazivaju "kvaliteta kosti". Ostale determinante čvrstoće kostiju uključuju pregradnju kosti, veličinu i oblik ili geometriju kosti, mikroarhitekturu kosti.

Ispitivanje (testiranje) mineralne gustoće kostiju (BMD) široko je dostupan klinički alat za dijagnosticiranje osteoporoze, predviđanje rizika prijeloma i praćenje odgovora na terapiju.

Metoda za dijagnozu osteoporoze uključuje  T-rezultati lumbalne kralježnice, cijelog kuka, vrata bedrene kosti i jedne trećine radijusa.

Denzitometrija tj. DXA (engl. dual-energy x-ray absorptiometry) je za sada najbolja metoda za praćenje promjena koštane mineralne gustoće kostiju tijekom vremena, točnost i preciznost su zadovoljavajući, a izloženost zračenju je vrlo niska.

Što mjeri dezitometrija?

Denzitometrija mjeri mineralni sadržaj kostiju u gramima i koštanu površinu u cm ², zatim izračunava "arealnu" mineralnu gustoću kosti (BMD) u g/cm ² koja se izražava u obliku T-skora i Z-skora.

T-skor je vrijednost koja se koristi za dijagnozu osteoporoze, izračunava se na temelju mladih odraslih osoba.

Z-skor je vrijednost koja se izračunava na temelju populacije vršnjaka.

Denzitometrija se može  koristiti za dijagnosticiranje osteoporoze ili niske mineralne gustoće kostiju, procjenu budućeg rizika od prijeloma i praćenje promjena mineralne gustoće kostiju tijekom vremena.

Denzitometrija se ne smije raditi u trudnica ili u žena koje bi mogle biti trudne jer se koristi ionizirajuće zračenje, iako u vrlo malim dozama. Denzitometriju treba odgoditi do završetka trudnoće.

Tipični instrument za denzitometriju sastoji se od podstavljenog stola na kojem leži pacijent i pomične radiografske cijevi ispod pacijenta i detektorom iznad pacijenta.

Standardna mjesta snimanja

Standardna područja za mjerenje gustoće kostiju su:

• Vrat bedrene kosti
• Ukupna vrijednost bedrene kosti
• Lumbalna kralježnica (L1-L4)

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da se međunarodni standard za dijagnozu osteoporoze napravi korištenjem najnižeg T-rezultata mjerenog DXA na vratu femura (bedrene kosti) i T-skora lumbalne kralježnice (L1-L4).

Mjerenje mineralne gustoće kostiju u području kuka jedna je od najvažnijih metoda u procjeni rizika za prijelom kuka.

Rezultati dobiveni mjerenjem gustoće vrata bedrene kosti i cijelog kuka pouzdanije predviđaju rizik prijeloma nego mjerenja na drugim dijelovima tijela.

Prednost mjerenja na vratu bedrene kosti je taj što taj dio nije podložan degenerativnim promjenama, poput nastanka koštanih izraslina (osteofita) na kralješcima, koje mogu utjecati na točnost rezultata.

Mjerenje gustoće kostiju u podlaktici (u donjoj trećini) provodi se iznimno kada to kliničar procijeni da je potrebno, a to može biti u slijedećim situacijama:

• Ukoliko osoba boluje od hiperparatireoidizma
• U osobe čija tjelesna masa premašuje ograničenje za pojedini DXA uređaj
• Kada nije moguće mjeriti i pravilno interpretirati rezultate na standardnim područjima. Na primjer nakon operacije kuka ili kralješnice te kod teških deformacija ili degenerativnih promjena kralješnice.

Kako "pročitati nalaz" denzitometrije?

Mineralna gustoća kostiju izražava se u gramima po kvadratnom centimetru (g/cm²) i kao T-vrijednost. T-vrijednost pokazuje koliko rezultat odstupa od prosječne gustoće kostiju mladih odraslih osoba (20 do 25 godina).

Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 1994. godine:

• T-vrijednosti između +1 i -1: Normalna gustoća kostiju
• T-vrijednosti između -1 i -2,5: Smanjena gustoća kostiju (osteopenija)
• T-vrijednosti -2,5 ili niže: Osteoporoza
• Teška osteoporoza: Osteoporoza praćena prijelomima kostiju nakon lakših ozljeda ili bez vidljivog razloga

Dijagnozu osteoporoze postavljamo prema najnižem izmjerenom T-skoru -2,5 ili niže.

Kada i kome testirati mineralnu gustoću kosti?

Američko udruženje za kliničku endokrinologiju (AACE) preporučuje testiranje mineralne gustoće kostiju kod sljedećih osoba:

Žene:

• Starije od 65 godina
• ranije u postmenopauzi ukoliko su imale prijelome bez značajnih trauma, ukoliko  imaju smanjenu gustoću kostiju (osteopeniju) prema rendgenskim nalazima ili trebaju dugotrajno uzimati glukokortikoide (lijekove koji smanjuju upalu) duže od 3 mjeseca
• u perimenopauzi ili postmenopauzi s čimbenicima rizika za osteoporozu: niska tjelesna masa (ispod 58 kg ili BMI manji od 20kg/m2), koriste kortikosteroide duže od 3 mjeseca ili imaju obiteljsku povijest prijeloma kostiju zbog osteoporoze 

Postoje situacije kada se individualno procjenjuje potreba za testiranjem:

• Rana menopauza
• Pušenje
• Prekomjerno konzumiranje alkohola
• Osteoporoza uzrokovana drugim zdravstvenim stanjima
• Korištenje određenih lijekova

Kod muškaraca je kontroverzno pitanje kada bi trebalo mjeriti BDM, dok neki zagovaraju da se preporuča starijima od 70 godina, drugi se više zalažu da se testiranje obavi ukoliko postoje naznake niske koštane gustoće kao što su radiografska osteopenija, povijest prijeloma uz malu traumu ili gubitak tjelesne visine veći od 3,8 cm, kao i kod onih s čimbenicima rizika za prijelome.

Kontrolno snimanje denzitometrije

Kontrolno snimanje denzitometrije služi za praćenje učinkovitosti liječenja, donošenje odluke o započinjanju farmakoterapije osteoporoze u neliječenih pacijenata te za procjenu pacijenata koji su zadobili prijelom ili razvili dodatne čimbenike rizika za prijelom.

Intervali za ponavljanje denzitometrije moraju se odrediti individualno na temelju čimbenika koji uključuju dob pacijenta, početnu mineralnu gustoću kostiju, vrstu farmakološkog liječenja i kliničke čimbenike rizika za gubitak koštane mase.

Ukoliko želimo vidjeti važeću promjenu mineralne gustoće kostiju (BMD) tada moramo biti svjesni da nije moguće kvantificirati promjene BMD-a na mjerenjima obavljenim na različitim instrumentima, ali ukoliko se dobiju takvi nalazi tada usporedbu treba napraviti pomoću BMD-a u g/cm ², a ne na temelju T-skora.

Kada ponoviti denzitometriju?

Denzitometrija pomaže u pravovremenom otkrivanju i liječenju smanjene mineralne gustoće kostiju, a posljedično se smanjuje rizik od prijeloma.

Za odrasle osobe koje na prvom mjerenju nemaju osteoporozu učestalost ponavljanja mjerenja mineralne gustoće kostiju ovisi o početnoj vrijednosti i kliničkim čimbenicima rizika za ubrzani gubitak koštane mase (npr. upotreba glukokortikoida, hiperparatireoidizam). Ovaj se pristup temelji na kliničkom iskustvu.

Veliki je vremenski raspon kada se odlučuje za ponovno snimanje denzitometrije i to treba individualno procijeniti liječnik koji liječi osobu. Npr. ako na početnom probiru DXA govori za osteopeniju, može se tražiti ponovno mjerenje za otprilike svake dvije godine ako postoji rizični čimbenik. Ali ukoliko ne postoji rizični čimbenik tada imamo raspon od 3-10 godina.

Dok pak s druge strane osoba ≥65 godina s normalnom mineralnom gustoćom kostiju bez čimbenika rizika za ubrzani gubitak koštane mase može ponoviti denzitometriju za 10 do 15 godina.

Osobe s osteoporozom koje se liječe lijekovima preporuča se kontrolna denzitometrija nakon jedne do dvije godine nakon uvođenja terapije, dok se nakon prekida terapije preporuča svake dvije godine.

Mora se imati na umu da je preporuka o kontrolnoj denzitometriji u domeni liječnika koji vodi pacijenta jer više čimbenika utječe na odluku kada i koliko često ponavljati denzitometriju kosti.

Zlatni standard je i dalje denzitometrija kosti, ali očekujemo da će i druge metode doći do izražaja koje će nam više reći o kvaliteti kosti koje se trenutno koriste za istraživanje, bez utvrđenih kliničkih primjena.