IX. Konferencija o debljini

Konferenciju organiziraju Udruga za prevenciju prekomjerne težine, Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i Hrvatsko društvo za debljinu.

34% odraslih koji su živjeli u Republici Hrvatskoj u 2019. godini imalo je normalnu tjelesnu masu prema njihovom indeksu tjelesne mase (ITM), gotovo dvije trećine (65%) imalo je prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu (42% prekomjernu tjelesnu masu i 23% debljinu), a 1% je bilo pothranjeno.

U 2022. godini 2,5 milijarde odraslih osoba u svijetu imalo je prekomjernu tjelesnu težinu, uključujući 890 milijuna pretilih.

To znači da je 43% odraslih imalo prekomjernu tjelesnu težinu, u odnosu na 25% u 1990. godini.

Pretilost među odraslima više se nego udvostručila od 1990. godine, dok se pretilost među adolescentima učetverostručila.

U 2022. godini, 37 milijuna djece mlađe od pet godina imalo je prekomjernu tjelesnu težinu.

Više od 390 milijuna djece i adolescenata u dobi od pet do 19 godina u 2022. godini imalo je prekomjernu tjelesnu težinu, uključujući 160 milijuna onih koji su živjeli s pretilošću.

U 2019. godini, povećan indeks tjelesne mase (ITM) bio je odgovoran za procijenjenih pet milijuna smrtnih slučajeva od nezaraznih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes, rak, neurološke poremećaje, respiratorne i probavne bolesti.

Prekomjerna težina u djetinjstvu i adolescenciji povećava rizik od ranog razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.

Djeca s pretilošću često se suočavaju s društvenim i psihološkim posljedicama poput stigmatizacije, diskriminacije i vršnjačkog nasilja.

Djeca s pretilošću imaju visoku vjerojatnost da će ostati pretila i u odrasloj dobi, uz povećan rizik od razvoja nezaraznih bolesti.

Prekomjerna tjelesna težina stanje je prekomjernog nakupljanja masnog tkiva.

Pretilost je kronična bolest definirana kao prekomjerno nakupljanje masnog tkiva koje može narušiti zdravlje.

U većini slučajeva, pretilost je multifaktorijalna bolest, koja proizlazi iz kombinacije okruženja pogodnog za pretilost, psihosocijalnih faktora i genetskih predispozicija.

Uzroci ili dio uzroka može biti i korištenje određenih lijekova, druge bolesti, nepokretnost ili genetski sindromi.

Osim što je sama po sebi bolest, pretilost je ujedno i rizični čimbenik.

Povećava rizik razvoja dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti, utječe na zdravlje kostiju i reprodukciju te povećava rizik za nastanak određenih vrsta raka.

Uglavnom smanjuje i kvalitetu života, utječući na san, kretanje, socijalni život, a može biti i uzrok invaliditeta.

Prekomjerna tjelesna težina i pretilost, kao i s njima povezane nezarazne bolesti, u velikoj se mjeri mogu spriječiti.

Na individualnoj razini, rizik možemo smanjiti usvajanjem pozitivnih zdravstvenih navika počevši od najranije dobi, odnosno od razdoblja začeća, što uključuje: održavanje primjerenog porasta tjelesne težine tijekom trudnoće, prakticiranje isključivo dojenja tijekom prvih šest mjeseci života i nastavak dojenja barem do 24. mjeseca.

Zatim, podržavanje ponašanja djece kroz koja se usvaja uravnotežena prehrana i redovita tjelesna aktivnost, bez obzira na trenutni status tjelesne težine, ograničavanje vremena provedenog pred ekranima, ograničavanje konzumacije zaslađenih napitaka i visokokalorične hrane te učenje regulacije emocija i uživanja u zdravom načinu života.

Uravnotežena i kvalitetna prehrana, tjelesna aktivnost, kvalitetan san, izbjegavanje duhana i alkohola, emocionalna samoregulacija put su ka prevenciji pretilosti u odrasloj dobi.

Unutar zdravstvenog sustava važno je prepoznati veličinu problema, osigurati savjetovališta o uravnoteženoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti i zdravom načinu života. Vrlo je važno i dijagnosticiranje pretilosti te pružanje integrirane zdravstvene skrbi, uključujući savjete o zdravoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti, ali i ostale medicinske i kirurške postupke, praćenje drugih faktora rizika pojave kroničnih nezaraznih bolesti (glukoza u krvi, lipidi, kolesterol i krvni tlak), kao i procjena prisutnosti komorbiditeta i invaliditeta, uključujući mentalne poremećaje.

Pozitivne životne i zdravstvene navike pojedinaca rezultat su i okolišnih i društvenih uvjeta koji mogu ograničiti osobni izbor. Pretilost je i društvena odgovornost, a ne samo individualna. Rješenja treba tražiti kroz stvaranje podržavajućih okolina i zajednica koje uključuju uravnoteženu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, kao najpristupačnije, dostupne i prihvatljive navike svakodnevnog života.

Okruženje kojim preveniramo pretilost uključuje osiguranje dostupnosti uravnotežene prehrane širokoj populaciji, pružanje mogućnosti provođenja tjelesne aktivnosti i sigurnog kretanja i dostupnost učinkovitih zdravstvenih mjera za ranu identifikaciju prekomjerne težine i pretilosti.

Borba s pretilošću zahtijeva multisektorski pristup uz uključivanje čimbenika, kao što su prehrambena industrija, marketing, porezna politika, smanjenje siromaštva i ekonomske nejednakosti, urbanističko planiranje i široku i kontinuiranu edukaciju populacije.