Kako nastaje giht?

Što je giht?

Mokraćna kiselina (urat) je tvar koja nastaje u krvi razgradnjom purina i izlučuje se urinom putem bubrega. Ako eliminacija mokraćne kiseline nije adekvatna, počet će se taložiti u zglobovima i tkivima. Visoka razina mokraćne kiseline u krvi naziva se hiperuricemija. Dva uzroka dovode do hiperuricemije. Prvi, češći, je prekomjerno stvaranje mokraćne kiseline zbog visokog unosa namirnica bogatih purinima. Ako je unos purina prevelik, bubrezi ne mogu izlučiti višak mokraćne kiseline urinom. Drugi uzrok je smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline bubrezima zbog bubrežnih bolesti. Također, moguća je i kombinacija ova dva uzroka. Koji god uzrok bio, ako razina mokraćne kiseline u krvi postane prevelika, počet će se kristalizirati i taložiti u zglobovima, uzrokujući upalu i bol karakteristične za giht.

Epidemiološke značajke gihta

Prevalencija gihta varira ovisno o regiji i populaciji, ali se procjenjuje da pogađa oko 1do 4 % odraslih u razvijenim zemljama. Učestalost se povećava s dobi i giht najčešće pogađa muškarce između 40 i 60 godina te žene nakon menopauze.

Učestalost gihta raste zbog promjena u prehrani, povećane prevalencije metaboličkog sindroma i dužeg životnog vijeka.

Prevalencija gihta je viša u urbanim sredinama i razvijenim zemljama, što je povezano s prehranom bogatom purinima i sjedilačkim načinom života.

Povećani rizik od gihta imaju bolesnici koji su pretili i koji boluju od metaboličkog sindroma jer su stanja poput hipertenzije, dijabetesa, i dislipidemije često prisutna kod oboljelih od gihta. Neki lijekovi poput diuretika mogu povećati rizik od gihta smanjujući izlučivanje mokraćne kiseline.

Giht je često povezan s drugim zdravstvenim problemima kao što su kardiovaskularne bolesti, bubrežni kamenci i kronična bubrežna bolest.

Tri klinička stadija gihta

Giht je bolest koja se postupno razvija prije nego što dosegne svoj vrhunac koji se manifestira kao snažna bol u zglobu. Napad gihta nastaje naglo, ali uzroci koji su doveli do napada se postupno razvijaju i često ih bolesnik nije niti svjestan stoga je važno na vrijeme dijagnosticirati i liječiti povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi. Prije prvog napada gihta, bolesnik može godinama imati povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi, ali bez simptoma i tegoba. Kako se povećava razina mokraćne kiseline u krvi, bubrezi ju sve teže eliminiraju iz tijela urinom i ona se počinje taložiti u tkivima te u jednom trenutku uzrokuje upalu zgloba. Najčešće mjesto taloženja kristala mokraćne kiseline je zglob palca stopala.

Giht ima tri stadija. Prvi stadij je napad gihta, drugi stadij je interkritični giht, a treći je kronični giht sa stvaranjem tofa.

Napad gihta

Prvi napad gihta najčešće se javlja na zglobu palca stopala. Bol koju bolesnik osjeća je izrazita, a zglob postaje otečen, topao i crven, smanjena mu je pokretljivost te je bolan na najmanji dodir. Takvo stanje naziva se napad ili ataka gihta i traje nekoliko dana do nekoliko tjedana, s tim da simptomi dosegnu svoj vrhunac unutar 12 do 24 sata. Upala potaknuta kristalima mokraćne kiseline jedna od najsnažnijih u tijelu, stoga je bol u zglobu koju bolesnik osjeća izrazito intenzivna. Prvi napad gihta obično zahvaća samo jedan zglob, ali u kasnijim napadajima može se razviti poliartritična forma gihta, odnosno dolazi do upale u više zglobova. Osim zgloba palca, giht može zahvatiti zglob koljena, gležanj, šaku, ručni zglob te lakat.

Većina bolesnika nakon prvog napada gihta ima ponavljajuće napade. Kod 60 % bolesnika napad gihta se ponovi unutar godinu dana, a kod 90 % bolesnika unutar pet godina.

Interkritični giht

Nakon povlačenja napada gihta, kaže se da je pacijent ušao u interkritično razdoblje, tj. razdoblje između napada. Ovaj stadij je najčešće asimptomatski, ali je u njemu važno započeti s liječenjem. Bez liječenja hiperuricemije dolazi do učestalih napadaja gihta, razdoblja između dva napada postaju sve kraća, a sami napadi postaju sve duži i teži. Učestali napadi gihta pogađaju sve više zglobova i na taj način onesposobljuju bolesnika. Nakon prosječno 10 godina razvije se trajno oštećenje zgloba i stalna bol pa kažemo da bolesnik ima uznapredovali ili kronični giht.

Kronični giht

U kroničnom gihtu često se nalaze tofi. Tofi su nakupine gusto zbijenih kristala mokraćne kiseline, koji su povremeno kalcificirani, a nalaze se u vezivnom tkivu. Te nakupine mogu biti vidljive i opipljive, ali obično nisu bolne. Najčešće su prisutne na ušima ili u mekim tkivima, te u zglobovima, tetivama ili burzama.

Dijagnostička obrada

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a to je otečen, crven, topao i bolan zglob koji je smanjene pokretljivosti. Zatim će liječnik potražiti ima li tofa u području zgloba. Za postavljanje dijagnoze mogu se koristit slikovne metode poput rendgen slika i/ili ultrazvučnog pregleda zgloba. Liječnik će bolesnika uputiti na određivanje koncentracije mokraćne kiseline u krvi, a važno je napomenuti da u akutnom napadu gihta razine mokraćne kiseline nisu nužno visoke te mogu biti u dozvoljenim vrijednostima. Liječnik će tražiti da se učini kompletna krvna slika da bi se isključili drugi uzroci bolova u zglobu poput septičnog artritisa. Također, poželjno je ispitati bubrežnu funkciju krvnim pretragama te učiniti UZV urotrakta radi povezanosti gihta i nastanka bubrežnih kamenaca. Definitivna dijagnoza gihta postavlja se dokazom prisutnosti kristala mokraćne kiseline u uzorku zglobne (sinovijalne) tekućine iz upaljenog zgloba.

Liječenje gihta

Liječenje se razlikuje u akutnoj i kroničnoj fazi gihta. U akutnoj fazi gihta primjenjuju se nestereoidni protuupalni lijekovi (NSAR) i preprouča se intraartikularna primjena glukokortikoida u zglob, ako je zahvaćen jedan ili dva zgloba. U akutnoj fazi ne preprouča se utjecati na razinu mokraćne kiseline u krvi, odnosno ne preporuča se uvodit lijekove za smanjivanje razine mokraćne kiseline u krvi jer može doći do pogoršanja kliničke slike.

U akutnoj fazi, tj. napadu gihta, NASR lijekovi daju se u maksimalnoj dozvoljenoj dnevnoj dozi, a poželjno je od početka liječenja uvesti lijek za zaštitu želuca poput inhibitora protonske pumpe. Tijekom prvih šest mjeseci od napada gihta, liječnik će preporučiti primjenu NSAR lijekova kao profilaksu. Nakon šest mjeseci, NSAR lijekovi se prestaju primjenjivati ako je uspješno uveden lijek za snižavanje koncentracije mokraćne kiseline u krvi. Ako bolesnik iz nekog razloga ne smije uzimati NSAR lijekove, onda se provodi liječenje glukokortikoidima.

Tek kada se smiri akutni napad gihta, uvode se lijekovi za smanjivanje količine mokraćne kiseline u krvi, a to su urokozurici ili urikostatici. Početnu dozu lijeka liječnik će dalje prilagođavati ovisno o koncentraciji mokraćne kiseline u krvi.

Koja je hrana bogata purinima?

Ukoliko je prisutna visoka razina mokraćne kiseline u krvi, liječnik će preporučiti posebnu dijetu koja obuhvaća smanjen unos hrane bogate purinima i apstinenciju od alkohola. Namirnice bogate purinima koje treba izbjegavati su: crveno meso (svinjetina i govedina), divljač, mesni proizvodi, iznutrice, školjke, rakovi i ribe (inćuni, sardine, tuna, skuša). Povrće bogato purinima koje bi trebalo izbjegavati su: špinat, šparoge, gljive, cvjetača te mahunarke poput graha, graška i leće. Alkohol doprinosi nastanku gihta jer uzrokuje i povećano stvaranje mokraćne kiseline i njezino smanjeno izlučivanje. Najviše purina sadrži tamno pivo i crveno vino. Oprez je potreban i kod unosa bezalkoholnih pića jer neka pospješuju nastanak gihta. To su pića koja sadrže visoke razine šećera fruktoze poput gaziranih i energetskih pića te voćnih sokova od jabuke i grožđa.

Savjeti za prehranu kod gihta

Osim izbjegavanja hrane i pića bogatih purinima, preporuča se povećati unos voća, povrća, cjelovitih žitarica, mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti te vode. Voda je najbolji izbor od svih pića, a preporuča se unos dvije litre vode na dan. Dozvoljeno je umjereno konzumirati kavu i čaj te mlijeko s niskim udjelom masti. Jedan od čimbenika rizika za nastanak gihta je pretilost pa se preporuča gubitak prekomjerne tjelesne težine

Zaključak

Giht je metabolička bolest koja nastaje zbog nakupljanja kristala mokraćne kiseline u zglobovima, što uzrokuje upalu i bol. Mokraćna kiselina se stvara razgradnjom purina i obično se izlučuje putem urina. Kada bubrezi ne mogu adekvatno eliminirati mokraćnu kiselinu, ona se počinje taložiti u zglobovima. Postoje dva glavna uzroka hiperuricemije: prekomjerno stvaranje mokraćne kiseline zbog visokog unosa purina i smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline zbog bubrežnih problema. Giht najčešće pogađa muškarce između 40 i 60 godina te žene nakon menopauze, a njegova prevalencija raste zbog promjena u prehrani, povećane prevalencije metaboličkog sindroma i dužeg životnog vijeka. Giht se razvija kroz tri klinička stadija: akutni napad, interkritični giht i kronični giht sa stvaranjem tofa. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici, laboratorijskim testovima i slikovnim metodama. Liječenje gihta uključuje nestereoidne protuupalne lijekove (NSAR) i glukokortikoide za akutne napade, te urokozurike ili urikostatike za smanjenje razine mokraćne kiseline u kroničnoj fazi. Pravilna prehrana, uključujući smanjenje unosa purina i alkohola, te održavanje zdrave tjelesne težine, ključni su za prevenciju i kontrolu gihta.