Štetni učinci fosfora kod kronične bubrežne bolesti

Prehrana bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću

Produljenjem životne dobi stanovništva češća je pojavnost kroničnih bolesti, uključujući i kroničnu bubrežnu bolest (KBB). Uz kroničnu bubrežnu bolest i pad funkcije bubrega, u organizmu se nakupljaju metabolički otpadni produkti (uremija) i remeti se metabolizam elektrolita.

Prehranom bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću možemo barem donekle kontrolirati uremične simptome. Nadalje, nutritivni postupci imaju pozitivne učinke na smanjenje progresije bubrežnog zatajenja. Stoga prehrana bolesnika s KBB-om treba biti važan čimbenik u njihovoj skrbi. 

Preporuke savjetuju ograničavanje unosa proteina kod oboljelih od KBB-a budući da visokoproteinska dijeta pogoršava disfunkciju bubrega. U podlozi se nalazi više mehanizama, a najčešće se navode fosfati kao glavna sastavnica različitih prehrambenih namirnica i proteina životinjskog podrijetla. Mediteranska prehrana, koja uključuje unos hranjivih tvari i bjelančevina od 0,8 g/kg/dan, ima povoljan učinak barem u ranim stadijima KBB.

Uloga fosfata u organizmu

Fosfor je bitan mineral u ljudskom tijelu, potreban je za održavanje zdravih kostiju i zuba te ima druge važne uloge u tijelu. Spojevi fosfora u pravilu se dijele na organske i anorganske fosfate, pri čemu su anorganski fosfati lošija varijanta. Višak fosfata iz tijela uklanja se bubrezima. Kako bolest bubrega napreduje prema zakazivanju, fosfati se sve teže uklanjaju iz organizma i sve više se pojavljuju smetnje vezane uz nakupljanje i nepravilan raspored tih spojeva u tijelu. Ovo se stanje naziva hiperfosfatemija. Te smetnje mogu se manifestirati u obliku bolova u kostima te one postaju krhke i lakše lomljive. Stoga je potreban oprez, pogotovo kod starijih i teže pokretnih bolesnika. Kod bolesnika na dijalizi višak fosfata se očituje propadanjem mišića, crvenilom u očima, svrbežom kože, pojavom nakupina bijelog taloga na koži ili u pojavi sitnih kožnih promjena - krasta. Što je stupanj bubrežnog oštećenja veći, raste i nepoželjan utjecaj fosfata unesenih hranom, stoga se njegova kontrola treba provoditi još od ranih stadija KBB-a.

Fosfati u prehrani

Fosfati su sastavnica sirove i neobrađene hrane, u velikim količinama nalaze se u obrađenoj i konzerviranoj hrani, gotovo svi dodaci hrani i lijekovima sadrže određene količine dodanih fosfatnih spojeva, a normalno su prisutni u hrani bogatoj bjelančevinama. Međutim, ni sve namirnice nisu iste pa tako unutar iste skupine namirnica postoje one koje su povoljnije od ostalih jer sadrže manje fosfata, a imaju istu količinu proteina. Konzervansi i aditivi sadrže isključivo anorganske fosfatne spojeve, koji se lako apsorbiraju iz probavnog sustava.

Fosfati iz namirnica biljnog podrijetla apsorbiraju se 20-50 %, iz namirnica životinjskog podrijetla 40-60 %, a iz industrijski prerađenih namirnica i pića do 90 %.

Koje su namirnice s izrazito visokim udjelom fosfata?

Svježe meso sadrži najviše organskih fosfata, ali su mu često dodani citrati i nitrati, kao i anorganski (loši) fosfati, čija je apsorpcija iz crijeva u krvotok veća pa može doći do opterećenja bubrega, kao i nepoželjnog učinka na krvne žile i kosti. Lošija varijanta mesa je konzervirano ili zamrznuto meso, budući da je dodatno obogaćeno anorganskim fosfatima.

Prednost biljne prehrane

Biljni fosfati prisutni su u obliku koji se slabije apsorbira od onog iz mesa, a pogotovo puno manje u odnosu na fosfate iz konzervansa ili gaziranih pića. Kod nekih namirnica biljnog podrijetla također postoji zamka (npr. sadržaj fosfata u orašastim plodovima je vrlo visok), stoga ga se ne smije jesti u velikim količinama. Konzumacija različitih grickalica potiče na dodatno uzimanje iste hrane, čime nastaje opterećenje fosfatima zbog činjenice što su takve namirnice dodatno obogaćene anorganskim (nepoželjnim) fosfatima. S druge strane, unosom veće količine biljne hrane javlja se osjećaj sitosti jer se blokira centar za glad u mozgu.

Savjeti i preporuke o prehrani

Svim bolesnicima s KBB-om preporuča se miješana i planirana prehrana. Plan prehrane mora biti jednostavan, razumljiv i prihvatljiv. Važno je prepoznavanje i izbjegavanje hrane s konzervansima koji sadržavaju fosfate te posvećivanje pažnje oznakama o sastavu hrane, i njenoj nutritivnoj vrijednosti, što bi trebalo biti istaknuto na svakom proizvodu (deklaracija). Savjetovanje kod liječnika može se provoditi individualno ili unutar grupe, na jednostavan i razumljiv način. Liječnik treba pojasniti kako izabrati prehranu siromašnu proteinima tako da bolesnici mogu odabrati dijetu koja najbolje odgovara njihovim preferencijama i individualnim potrebama, ali da se strogim zabranama ne izazove pothranjenost.

Priprema hrane

Ispravno ispiranje, namakanje i kuhanje je jednostavan i jeftin način kojim se može kod kuće smanjiti sadržaj fosfora, natrija i kalija. Namirnice koje u svom sastavu nemaju proteina mogu biti od velike pomoći u sastavljanju mješovitog jelovnika za bolesnike s nužnim ograničenjem proteina, odnosno, fosfora. Za bolesnike s KBB-om i one na dijalizi glavni izvor energije treba dolaziti iz namirnica bogatih ugljikohidratima, a s malo dušika, fosfora, natrija i kalija. Bjelančevine, bez obzira na ograničenja, trebaju biti zastupljene i prilagođene kvalitetom i kvantitetom ovisno o stupnju bubrežnog oštećenja.

Voće i povrće, žitarice

Biljke sadrže fosfate s najmanjom mogućnošću apsorpcije iz crijeva. Voće i povrće daje raznolikost obrocima, bogato je vlaknima, vitaminima, mineralima poput kalija (što zahtijeva oprez kod bolesnika sklonih hiperkalijemiji). Žitarice kao npr. kruh i tjestenina bez aditiva, neprocesuirana riža i ječam mogu se slobodnije uzimati uz pažljivu pripremu, pa i svakodnevno. Potreban je oprez u pripremi kod osoba koje moraju ograničiti unos kalija

Meso, riba, mliječni proizvodi, jaja i masnoće

Konzumacijom mesa unosi se više organskog i anorganskog fosfata, kao i nitrata i citrata. Posebno su opasne prerađevine u obliku konzervi, pašteta, narezaka, kobasica i sl. Nema značajne razlike u količini proteina između bijelog i crvenog mesa.

Meso treba uzimati 1-2 puta tjedno, ili onoliko koliko odredi liječnik u ovisnosti o stupnju bubrežnog oštećenja. Mlijeko i mliječni proizvodi imaju veliku količinu proteina, ali i fosfata. Obrađeni sirevi sadrže dosta soli i aditiva te se preporuča izbjegavati konzumaciju. Svježi sir se preporuča jednom u sedam do deset dana. Mlijeko i jogurt uzimati što manje uz obavezno čitanje sastava na proizvodu. Jaja je zbog sadržaja fosfata u žumanjku dobro samo povremeno konzumirati cjelovito. Bjelanjak sadrži proteine ​​visoke biološke vrijednosti i vrlo malo fosfata te se može slobodno jesti. Što se tiče ribe, unos treba ograničiti prema preporuci za dnevnom potrebom bjelančevina ovisno o stupnju bubrežne bolesti. Bogata je nezasićenim masnim kiselinama. Preporuča se u prehrani 2-3 puta tjedno. Riblje konzerve nisu preporučljive. Biljni proteini (soja, grah, slanutak, grašak, leća) sadrže najmanje anorganskog fosfata, a imaju veliki udio bjelančevina i mogu se koristiti kao zamjena za meso i ribu. Grah se može konzumirati nekoliko puta tjedno. Preporučeno ih je kombinirati zajedno sa žitaricama, a ne kao prilog mesnim i konzerviranim jelima (npr. grah u konzervi sa suhim mesom).  Masti i prerađevine potrebno je izbjegavati ili ograničiti njihovu konzumaciju. Maslinovo ulje je najbolji izvor masnoća biljnog podrijetla s visokim sadržajem anitioksidativne oleinske kiseline.

Zaključak

Prevencija i liječenje hiperfosfatemije provodi se kontroliranim unosom fosfora prehranom, upotrebom vezača fosfora i dijalizom. Lijekovi poput vezača fosfora iz probavnog sustava omogućuju veću raznolikost prehrane i slobodniji unos proteina, što je značajno u situacijama povećane potrebe za istima (u situacijama pothranjenosti, iscrpljenosti, u teškim bolestima, produljenim i čestim dijalizama). Svaki bolesnik trebao bi uzimati lijek koji mu najviše odgovara, tj. onaj koji izaziva najmanje nuspojava u vidu grčeva u trbuhu, proljeva, opstipacija, smanjenja apetita i sl. 

Prehrana s ograničenom konzumacijom fosfata povezana je sa smanjenim unosom proteina.

Neadekvatni unos hranjivih tvari, a pogotovo kod bolesnika na dijalizi može izazvati pothranjenost. Lijekovi mogu zaustaviti oštećenja vezana uz nagomilavanje fosfata, ali oni sami mogu imati razne nuspojave, te je i o tomu potrebno voditi računa.