Svjetski dan vida

Dana 10. listopada 2024. g. skrećemo posebnu pozornost na zdravlje očiju djece.

Usluge očnog zdravlja trebale bi biti dostupne i pristupačne svoj djeci. Dok nekorigirano oštećenje vida može utjecati na obrazovanje i društvenu uključenost, jednostavna rješenja kao što su naočale mogu promijeniti svijet. Svjetski dan vida također je prilika da se razotkriju mitovi o vidu i krene prema svijetu u kojem su sva djeca oslobođena društvene stigme povezane s nošenjem naočala ili drugih korekcijskih intervencija za oči i vid.

Prema podacima iz Registra osoba s invaliditetom (iz rujna 2023. g.), u Republici Hrvatskoj živi 21.766 osoba s oštećenjem vida (stopa 5,62/1000 stanovnika), od čega je 51,5% osoba muškog spola. Analizom prema dobi, 53% su osobe starije od 65 godine, 39% osoba pripada dobnoj skupini 20-64 godine, a 8% osoba je do 19 godina starosti.

Slabovidnost ili ambliopija je najčešće oštećenje vida u djece (vidne oštrine, percepcije kretanja, osjećaja dubine prostora, razlikovanja kontrasta) i vodeći uzrok sljepoće na jednom oku, bez prisutne vidljive bolesti oka, zbog čega se djeca u pravilu ne žale na smetnje vida. Oko je organ koji prima svjetlosne podražaje, a stvarna slika svijeta kojeg gledamo oblikuje se u vidnome dijelu mozga. Oko i dio mozga zadužen za vid se po rođenju nastavljaju razvijati. Uzrok razvijene slabovidnosti nije u oku, već u mozgu, tj. izostanku dozrijevanja vidnog dijela mozga. Ako je ulaz svjetlosti u oko spriječen (primjerice zbog spuštene vjeđe) ili je svjetlosni podražaj nedovoljan, izostat će pravilan razvoj vidnog dijela mozga. Razvoj vidnoga dijela mozga gotovo u cijelosti završava u sedmoj godini života djeteta.

Prema rezultatima provedbe Programa temeljem zapisa u Registru ranog otkrivanja slabovidnosti, u periodu od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. godine odaziv na preventivni pregled bio je oko 57%. 80,2% pregledane djece imalo je uredan nalaz, 17,6% upućeno je na daljnju obradu, a 2,1% djece bilo je nesuradljivo. Najveći odaziv djece po županijama bio je u Brodsko-posavskoj (79,15%), Varaždinskoj (70,57%) i Krapinsko-zagorskoj županiji (67,53%).