Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"
Ljudsko zdravlje neraskidivo je povezano sa stanjem okoliša. Očuvanje i ponovna integracija prirode u izgrađeni okoliš pomaže u obnovi prirodnih procesa i poboljšanju važnih urbanih usluga u gradovima u cilju očuvanja zdravlja i dobrobiti stanovništva.
Zelena infrastruktura podrazumijeva pristup koji se odnosi na sustavno i strateško uvođenje prirodnih elemenata, uključujući zelene površine i vodna tijela u urbani okoliš, kojem su temeljna načela povezanost i multifunkcionalnost. Urbane zelene i plave površine, npr. parkovi, vrtovi, zelene staze, šume i druga područja javne uporabe s raznim zelenim pokrovom, ribnjaci, potoci, jezera i sl. sastavnice su urbanih ekosustava. Od strateške važnosti su za kvalitetu života urbanih stanovnika jer pružaju niz usluga ekosustava koje imaju izravne i neizravne učinke na zdravlje građana. Izravni i neizravni učinci uključuju sve one procese koji ublažavaju degradaciju okoliša i regulaciju klime te djeluju na psihofiziološko blagostanje stanovnika, smanjenje stresa, podržavanje društvenih interakcija i kontakt s prirodom.
Planiranje zelene infrastrukture mora biti multifunkcionalno, uključujući raznolikost zelenih i plavih elemenata kako bi se ublažio stresni gradski život. Međutim, nedostatak planiranja u dizajnu urbanih prostora i izboru ukrasnih vrsta jedan je od čimbenika koji pokreću alergiju na pelud - jedno od stanja u urbanim sredinama s najvišim opterećenjem zdravstvenog sustava (prema potrošnji lijekova, korištenju zdravstvenih usluga, broju dana bolovanja). Prepoznavanje alergenih biljaka i poznavanje razine alergenosti biljke korisno je za izbjegavanje osobne izloženosti te u planiranju i upravljanju urbanim zelenim površinama kako bi se smanjio sadržaj alergena u zraku. Ovakav princip se smatra učinkovitim alatom sekundarne prevencije.
Urbano drveće igra glavnu ulogu u stvaranju usluga ekosustava povezanih s poboljšanjem kvalitete zraka (smanjenje koncentracije onečišćujućih tvari), ali ne smijemo zanemariti drugu, "lošiju", stranu određenoga urbanog zelenila koja utječe na razvoj alergijskih bolesti. Geografska pozicija grada i izgled urbanih površina su značajni za prisutnost alergene flore (tzv. alergofiti). Urbane zelene površine prepoznate su kao glavni izvor emisije aeroalergena (alergena pelud u zraku) i jedan su od glavnih čimbenika koji uzrokuju simptome alergije. Procjenjuje se da od 20 do 30% svjetske populacije pati od respiratorne alergije ili polinoze, a na području Europe više od 150 milijuna građana pati od kroničnih alergijskih bolesti koje generiraju troškove između 55 i 151 milijarde eura godišnje. Stanovnici urbanih područja češće imaju simptome respiratornih alergijskih bolesti, nego stanovnici ruralnih područja, uglavnom zbog interakcije kemijskih onečiščivača zraka te vrste i koncentracije peludnih zrnaca u zraku.
Uloga urbanih zelenih površina prestala je biti samo dekorativna i postala je bitan element u svakom održivom gradskom modelu. Masovna upotreba određenih biljnih vrsta koja dovodi do velikih izvora monospecifične peludi u zraku; botanički seksizam kod dvodomnih vrsta koji potiče sadnju muških u odnosu na ženske biljke - radi manjeg onečišćenja površina plodom; uvođenje vrsta čiji je alergeni potencijal slabo dokumentiran ili je potpuno nepoznat; niska biološka raznolikost vrsta za sadnju; prisutnost i unos invazivnih vrsta; neprikladno održavanje i upravljanje; križne reakcije između filogenetski srodnih vrsta (lijeska, joha i breza) te interakcija alergenoga peluda i onečišćujućih tvari u zraku (pelud, trava i ozon, PM10) znatno pridonose povećaju alergenog potencijala grada i izravno utječu na rizik od obolijevanja od peludnih alergija.
Navedeno naglašava jasnu potrebu za smjernicama u vezi projektiranja i planiranja urbanih zelenih površina s tendencijom smanjenja razine alergena reguliranjem emisije peludi u naseljima. Prijedlozi uključuju povećanu biološku raznolikost, pažljivu kontrolu pri sadnji egzotičnih vrsta, korištenje vrsta s niskim udjelom peludi, usvajanje odgovarajućih strategija upravljanja i održavanja te aktivno savjetovanje s botaničarima pri odabiru najprikladnijih vrsta za određenu zelenu površinu. U tu svrhu izrađen je online alat CARE-S za kategorizaciju biljaka prema njihovoj alergenosti, kao odgovor na zahtjeve zakonodavstva i promjene vegetacije uslijed klimatskih promjena i globalizacije trgovine biljem.