Prva ugradnja stimulatora sakralnog živca u Hrvatskoj

Na ovaj se način u riječkoj bolnici započelo s još jednim segmentom kirurškog liječenja funkcionalnih poremećaja probavnog sustava, a to je inkontinencija.

Inkontinencija označava nemogućnost adekvatnoga pražnjenja, odnosno radi se o nevoljnom pražnjenju stolice, vrlo često udruženom s inkontinencijom urina zbog oštećenja mišića dna zdjelice.

Ova stanja značajno remete kvalitetu života bolesnika, koji su zbog toga ovisni o različitim pomagalima koja zahtijevaju i vrlo česte medicinske intervencije.

Elektrostimulacija, odnosno sakralna neurostimulacija indicirana je u vrlo specifičnih bolesnika, kod kojih konzervativne metode liječenja fekalne inkontinencije nisu bile uspješne.

O potrebi takvog liječenja odlučuje multidisciplinarni tim stručnjaka koji se sastoji od gastroenterologa, digestivnih kirurga, radiologa i stoma-terapeuta.

Postupak ugradnje stimulatora sakralnog živca sastoji se od dvije faze.

Bolesnici prvo prolaze prvu, tzv. testnu fazu, pri čemu se ugrađuje elektroda koja se spaja na vanjski stimulator (elektrostimulator se ne ugrađuje odmah), a da bi se vidjelo hoće li kod bolesnika nastupiti poboljšanje.

U drugoj fazi, ukoliko je kod bolesnika nastupilo navedeno poboljšanje ugrađuje se trajni elektrostimulator potkožno u glutealnoj regiji.

"Ova procedura uvedena je u smjernice mnogih međunarodnih stručnih društava koja se bave problemima bolesti debeloga crijeva, kao jedna od mogućnosti liječenja specifične grupe bolesnika kojima se pruža značajna šansa za povratak normalnom životu. Prethodne su studije utvrdile da je ugradnja SNS-a vrlo isplativa u liječenju navedenih zdravstvenih poremećaja. Kod tih pacijenata smanjuje se broj liječničkih kontrola, radioloških obrada, posjeta hitnoj službi, broj hospitalizacija i operativnih zahvata, što se može odraziti na godišnje uštede i značajnu redukciju troškova zdravstvenog sustava", naglasio je izv. prof. dr. Marko Zelić, pročelnik Zavoda za digestivnu kirurgiju.