Pneumokokna bolest

Infekcije uzrokovane pneumokokom

Streptococcus pneumoniae je gram-pozitivna bakterija koja je dio normalne flore nosa i grla zdravih ljudi, međutim u određenim okolnostima može postati patogena i izazvati infekciju. Bolest može zahvatiti različite organe, a simptomi se razlikuju ovisno o tome gdje se infekcija nalazi.

Pneumokokne infekcije javljaju se kod ljudi svih dobi, međutim, djeca mlađa od dvije godine i odrasli stariji od 65 godina izloženi su daleko većem riziku od zaraze i teškog oblika bolesti. Bolesnici koji boluju od kroničnih bolesti kao što je šećerna bolest, kronična opstruktivna plućne bolest (KOPB) ili srčane bolesti te imunokompromitirani bolesnici (bolesnici sa malignim i imunološkim bolestima, nakon transplantacije organa ili pacijenti s HIV-om) imaju značajno veći rizik od razvoja pneumokokne bolesti. Siromaštvo, prenapučenost i loši higijenski uvjeti također povećavaju rizik infekcije.

Učestalost bolesti

Prevalencija pneumokoknih bolesti značajno varira u svijetu, ovisno o regiji, pristupu cjepivima, zdravstvenom sistemu i dobi populacije. Infekcije uzrokovane pneumokokom izuzetno su česte i uglavnom se radi o blagim respiratornim infekcijama gornjih dišnih puteva međutim mogu se javiti i vrlo ozbiljne infekcije. S. pneumoniae vodeći je uzročnik izvanbolničke upale pluća.  Pneumokok je jedan od najčešće zabilježenih uzročnika bakterijemija i meningitisa u djece i odraslih. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2000. godine, u cijelom svijetu registrirano je 14,5 milijuna epizoda ozbiljne pneumokokne bolesti. Procjenjuje se da S. pneumoniae uzrokuje 1,2 milijuna smrtnih slučajeva godišnje, uključujući 826.000 djece mlađe od 5 godina. Prema SZO, pneumokok je vodeći uzrok smrtnosti među djecom mlađom od pet godina.

Pneumokokna bolest

Pneumokokne bolesti najčešće se javljaju sezonski, uglavnom u zimskim mjesecima pri čemu vlaga, boravak u zatvorenom prostoru, virusne infekcije, hladnoća i onečišćenje zraka pridonose učestalosti infekcije. Infekcija se obično širi putem kapljica sline ili sluzi, a većina ljudi ne razvije simptome bolesti već nose pneumokok u nosu i grlu. Nosioci bakterije, međutim mogu zaraziti druge pojedince, kod kojih se bolest pak može razviti ukoliko spadaju u neku od već prije spomenutih rizičnih skupina.

Pneumokok uzrokuje različite infekcije koje mogu zahvatiti različite dijelove tijela:

• infekciju gornjih dišnih puteva (upalu uha, sinusa)
• infekciju pluća (upalu pluća, pneumoniju)
• infekciju moždanih ovojnica (meningitis)
• prisutnost bakterija u krvi (bakterijemija, sepsa)

Pneumokokna bolest može se manifestirati u nekoliko oblika ovisno o težini simptoma i prognozi pa tako razlikujemo blagu ili neinvazivnu pneumokoknu bolest koja je najčešća, a obuhvaća blaže infekcije kao što je upala srednjeg uha, sinusa ili dišnih puteva (bronhitis) i tešku ili invazivnu pneumokoknu bolest koja je daleko rjeđa ali i potencijalno smrtonosna a uključuje teške infekcije poput meningitisa, bakterijemije i septikemije. Ovi oblici bolesti obično zahtijevaju bolničko liječenje i hitnu medicinsku intervenciju.

U rijetkim slučajevima meningitis (koji se uglavnom javlja u djece) i sepsa mogu ostaviti trajne posljedice poput gluhoće ili oštećenja mozga. Ponekad se javljaju komplikacije pneumokokne bolesti kao što je infekcija kostiju (osteomijelitis) i infekcija zglobova (septički artritis). Amputacija udova neophodna je u vrlo teškim slučajevima a neliječene teške infekcije mogu biti opasne za život.

Simptomi pneumokokne bolesti

Simptomi pneumokokne bolesti razlikuju se ovisno o mjestu i težini infekcije.

Simptomi blagog oblika (upala uha, sinusa) bolesti uključuju bol u ušima, glavobolju, začepljeni nos, kašalj, vrućicu, gubitak apetita.

Upalu pluća karakteriziraju simptomi kao što su visoka temperatura i zimica, kašalj (obično produktivan, s iskašljavanjem sluzi), bol u prsima, otežano disanje.

Simptomi teškog oblika bolesti mogu uključivati smetenost, osjetljivost na svjetlost, jaku glavobolju, ukočen vrat, mučninu i povraćanje, bol u prsima, otežano disanje, osip koji ne nestaje na pritisak.

Postavljanje dijagnoze

Kada posumnjamo na pneumokoknu bolest moramo je i dijagnosticirati.

Ukoliko se radi o blažoj pneumokoknoj bolesti od dijagnostičkih testova potrebno je napraviti laboratorijske testove: krvnu sliku (leukocite) i CRP,  a kod sumnje na upalu pluća i radiološku snimku srca i pluća. Na temelju kliničke slike i laboratorijskih nalaza može se utvrditi da se radi o bakterijskoj infekciji i u većini slučajeva se započne empirijska antibiotska terapija (bez prethodnog dokazivanja uzročnika).

U slučaju težih oblika pneumokokne bolesti, osobito u slučaju invazivne pneumokokne bolesti važno je dokazati uzročnika S. pneumoniae.

To je moguće mikrobiološkom analizom iskašljaja, cerebrospinalne tekućine kod sumnje na meningitis te krvi u slučaju bakterijemije.

Danas su dostupni i brzi antigenski testovi za detekciju pneumokoka u urinu kao i PCR testovi koji otkrivaju prisutnost bakterijskog DNA. Zbog svoje cijene i kompleksnosti, većina ovih testova nije široko dostupna a njihovo glavno ograničenje je vrijeme. Naime, za dokazivanje pneumokokne bolesti mikrobiološkom analizom ili nekim od navedenih testova potreban je jedan do nekoliko dana, a liječenje pneumokokne bolesti kao i svake bakterijske infekcije mora započeti odmah!

Liječenje pneumokokne bolesti

Liječenje pneumokokne bolesti, neovisno o težini bolesti započinje empirijskom primjenom antibiotika. Kada govorimo o pneumokoknoj bolesti ona se uvijek liječi antibioticima. Izbor antibiotika, kao i odluka o načinu primjene antibiotika te potrebi za bolničkim liječenjem ovise isključivo o težini same bolesti. Ponekad je potrebno uzimati i dva antibiotika zbog razvoja otpornosti pneumokoka na antibiotike, osobito kod teških oblika bolesti.

Standardni antibiotici uključuju penicilinske i cefalosporinske antibiotike a u slučaju alergije na penicilin mogu se primijeniti makrolidi i respiratorni fluorokinoloni. Zbog prekomjerne primjene antibiotika i kod infekcija koje ne zahtijevaju njihovu primjenu, npr. za liječenje virusnih infekcija, na žalost, danas raste otpornost pneumokoka na antibiotike.

Uz antibiotike izuzetno je važno mirovanje, uzimanje lijekova za spuštanje temperature te uzimanje dovoljno tekućine.

Cijepljenje protiv pneumokoka

Obzirom da se teški i smrtonosni oblici pneumokokne bolesti javljaju uglavnom kod djece i starijih od 65 godina, od iznimne je važnosti zaštititi najranjivije skupine stanovništva i sprječavanje infekcije.

Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih mjera sprječavanja pneumokokne bolesti.  Pneumokokna cjepiva dostupna su u dva glavna oblika: kao pneumokokno konjugirano i pneumokokno polisaharidno cjepivo. Glavna razlika između ove dvije skupine cjepiva je u stupnju imunološkog odgovora kojeg izazovu te potrebi za dodatnim docjepljivanjem.  Za cijepljenje djece mlađe od 2 godine može se koristiti jedino konjugirano cjepivo.

Od 2019. cijepljenje protiv pneumokoka uvedeno je u obvezan kalendar cijepljenja Republike Hrvatske. Cijepe se sva djeca unutar prvih godinu dana i to isključivo konjugiranim cjepivom. Što se tiče odraslih, cijepljenje protiv pneumokoka u Republici Hrvatskoj regulirano je takozvanim Programom 2, prema kojem je pneumokokno cjepivo preporučeno za sve osobe koje nemaju slezenu, koje su nosioci kohlearnih implantata, koji su imunokompromitirani ili boluju od kroničnih bolesti. Cijepljenje odraslih nije obavezno, a za rizične skupine bolesnika je besplatno. Cijepljenje zdravih osoba starijih od 65 godina  protiv pneumokoka nije predviđeno Programom 2, mada velik broj zemalja u svijetu savjetuje i njihovo cijepljenje.

Zahvaljujući uvođenju konjugiranog cjepiva u nacionalne programe cijepljenja u Europskoj uniji, pojavnost invazivne pneumokokne bolesti u djece mlađe od pet godina se smanjila za 55% u pet godina.    

Osim cijepljenja, važne su i osnovne higijenske mjere poput redovitog pranja ruku, izbjegavanja bliskog kontakta s bolesnim osobama te briga o čistom okolišu.

Zaključak

Unatoč napretku u prevenciji i liječenju, pneumokokna bolest još uvijek je značajan globalni zdravstveni izazov, a obzirom na rastuću rezistenciju pneumokoka na antibiotike možemo očekivati nove izazove u budućnosti. Edukacija i cijepljenje i dalje ostaju ključni koraci u borbi protiv pneumokokne bolesti, a zajednički napori zdravstvenih djelatnika i šire zajednice mogu osigurati da se pneumokokna bolest stavi pod kontrolu, spašavajući milijune života diljem svijeta.