Obilježen Svjetski dan zaštite okoliša

Cilj je potaknuti države na snažnije aktivnosti u borbi protiv onečišćenja plastikom i prijelaz na kružno gospodarstvo. U posljednjih 50 godina plastika je zasitila naš svijet i promijenila način na koji živimo.

Tvrdnja da danas živimo u razdoblju antropocen, periodu Zemlje koji je obilježen ljudskim aktivnostima, podupiru nalazi mikroplastike u svim oceanima i brojnim organizmima te više zabilježenih pojava ugradnje plastike u stijene pri čemu nastaju plastiglomerati. Upotreba umjetno sintetiziranih polimera koje nazivamo plastikom od pedesetih godina 20. stoljeća do danas preplavila je naš svijet i promijenila način na koji živimo. Zbog svojih svestranih svojstava i trajnosti plastika je u nekoliko desetljeća postala nezamjenjiv materijal široke uporabe. Tržište preplavljeno različitim jednokratnim plastičnim proizvodima imalo je za posljedicu opterećenje okoliša otpadom koji završava u tlu, jezerima, rijekama i morima pa danas gotovo da više nema kutka Zemlje bez plastike.

Dugački polimerni lanci su vrlo stabilni te se od plastičnih predmeta uslijed upotrebe ili protekom vremena otkidaju mali fragmenti plastike. Dijelove veličine od 0,1 mikrometara do 5 milimetara nazivamo mikroplastikom, a manji fragmenti spadaju u nanoplastiku. Takvi sitni dijelovi plastike lagano se prenose i šire po okolišu, a pogodno su mikrostanište za bakterije tvoreći plastisferu. Osim toga pukotine mikroplastike pogodne su za vezanje teških metala.

Većina plastike koju danas koristimo proizvodi se iz nafte, a već sam taj proces doprinosi povećanju emisija stakleničkih plinova. Oko 98% plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizvodi se od fosilnih goriva ili izvornih sirovina. Stoga se procjenjuje da će razina emisija stakleničkih plinova povezanih s proizvodnjom, uporabom i odlaganjem plastike na bazi fosilnih goriva narasti na 19% globalnog proračuna ugljika do 2040.

Globalno, stope recikliranja plastike i dalje su niske. Na području Europe sakupi se oko 29 milijuna tona otpadne plastike, od čega se 32% uputi na recikliranje, 43% na spaljivanje/suspaljivanje, a 25% odloži na odlagališta. Posljednjih desetljeća plastična ambalaža i jednokratni plastični proizvodi onečišćuju naš planet alarmantnim tempom. Samo u oceanima svake godine završi 14 milijuna tona plastičnog otpada (580.000 kamiona). Od ukupnog plastičnog otpada u morskom okolišu 85% ga potječe s kopna. U Europskoj uniji plastika čini između 80% i 85% otpada pronađenog u moru i na obali, izmjerenog kao broj komada otpada na plažama. Plastični predmeti za jednokratnu uporabu čine 50%, a predmeti povezani s ribolovom 27% ukupne količine.

Plastični otpad potom se prenosi morskim strujama, ponekad na vrlo velike udaljenosti. Može biti nanesen na kopno, razgraditi se u mikroplastiku ili stvoriti gusta područja morskog otpada zatočena u oceanskim vrtlozima.

Ljudsko zdravlje neraskidivo je povezano sa stanjem okoliša, pa tako plastiku iz okoliša unosimo u tijelo u obliku mikro- i nanoplastike udisanjem zraka, kroz hranu i vodu, pa čak i kroz kožu. Komadići plastike prisutni su u plućima, jetri, slezeni i bubrezima ljudi, a nedavnim istraživanjem potvrđena su i u posteljici novorođenčadi. Puni opseg utjecaja na zdravlje ljudi još uvijek nije poznat. Međutim, postoje brojna znanstvena istraživanja koja ukazuju da neki od aditiva sadržanih u plastici uzrokuju zdravstvene probleme, primjerice endokrine poremećaje, razvojne poremećaje, poremećaje u reprodukciji i karcinome.