Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"
Cilj obilježavanja je bio senzibiliziranje javnosti na prava i mogućnosti osoba s intelektualnim teškoćama, ali i kako bi se pokazalo da su i one ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive.
Tijekom pandemije bolesti Covid-19 uočene su nove nejednakosti s kojima se osobe s intelektualnim teškoćama suočavaju.
Ne samo da su u većem riziku od zaraze, već imaju više teškoća u pridržavanju mjera opreza, fizičkog distanciranja, otežanog komuniciranja te dostupnosti relevantnih informacija.
Stručnjaci Službe za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" obilježili su Nacionalni dan osoba s intelektualnim teškoćama održavanjem javnozdravstvene akcije "Naše pravo na zdraviju budućnost" u Udruzi "Ozana".
Korisnici i stručni djelatnici udruge mogli su provjeriti svoje zdravstveno stanje mjerenjem krvnog tlaka, razine šećera u krvi, tjelesne mase, antropometrijskim mjerenjima, uz savjetovanje o mogućnostima i metodama unaprijeđenja zdravlja te izbjegavanja rizičnih čimbenika razvoja bolesti usvajanjem zdravijih načina života.
Prema suvremenim spoznajama i pristupu Svjetske zdravstvene organizacije i na temelju podataka Američkog saveza za mentalnu retardaciju, intelektualne teškoće se određuju kao "značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem, koje je istodobno povezano sa smanjenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina."
Područja adaptivnih vještina su briga o sebi, komunikacija, socijalne vještine, stanovanje, zdravlje i sigurnost, samousmjeravanje, funkcionalna akademska znanja, slobodno vrijeme i rad.
Uspjeh pojedine osobe prema starosnoj dobi ovisi o stupnju intelektualne teškoće, pa je tako to u ranoj dobi senzomotorički razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju, dok je u odrasloj dobi stupanj gospodarske neovisnosti, odnosno mogućnost zapošljavanja uz podršku.
Intelektualne teškoće su za svaku osobu rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i funkcioniranja.
Uspješnost prilagodbe osoba s intelektualnim teškoćama u obitelji i široj zajednici s jedne strane ovisi o težini samog oštećenja i pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom, dok s druge strane ovisi o spremnosti okoline da ih prihvati kao takve i omogući im što bolje uvjete za život i rad.
Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) intelektualne teškoće dijelimo na lake, umjerene, teže i teške intelektualne teškoće.
Heterogene su etiologije (biološki, socijalni, kombinirani čimbenici).
Predisponirajući čimbenici su nasljednost, rana oštećenja u embrionalnom razvoju, problemi u trudnoći i perinatalne smetnje, opće zdravstveno stanje u dojenačkoj dobi te vanjski faktori.
Međutim, jasnu etiologiju ne može se utvrditi kod 30 do 40% osoba s intelektualnim teškoćama.
Prevalencija intelektualnih teškoća u općoj populaciji iznosi oko 3%.
Prema podacima Registra za osobe s invaliditetom HZJZ-a za 2021. godinu, prema težini invaliditeta, odnosno težini oštećenja funkcionalne sposobnosti, u Hrvatskoj živi 28901 osoba s intelektualnim teškoćama.
Udio osoba s intelektualnim oštećenjima u ukupnoj broju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je 4,93%.
Brojni čimbenici utječu na prevalenciju intelektualnih teškoća, kao što su rana dijagnostika, kontrola trudnica, korištenje lijekova, socijalnih uvjeta, stupanj zdravstvene svijesti, organizacija zdravstvene službe.