KBC Zagreb
Uz pismene edukativne materijale (primjerice knjižicu "Život s epilepsijom"), brošure, usmene savjete i edukativne filmove namijenjene svim uzrastima, javnosti su približeni osnovni pojmovi vezane uz epilepsiju.
Korišteni su i filmovi o epilepsiji i životu osoba s epilepsijom dostupni su na web stranici Hrvatske udruge za epilepsiju.
Ljubičasti dan je manifestacija pokrenuta 2008. godine s ciljem podizanja razine osviještenosti o epilepsiji na inicijativu tada devetogodišnje djevojčice Megan Cassidy, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi.
Kao zaštitni znak manifestacije izabrana je vrpca boje lavande koja je i međunarodna boja epilepsije jer se povezuje s osjećajem usamljenosti koji se učestalo javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije osoba koje boluju od ove bolesti.
Tijekom svih godina obilježavanja Ljubičastog dana naglasak je najčešće stavljan na važnost edukacije opće populacije radi širenja znanja i formiranja ispravnih stavova o oboljelima, njihovom pravu i mogućnosti da budu korisni i ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive.
Na tu temu organizirana su predavanja i događanja u velikom broju zdravstvenih i nastavnih ustanova, koje se posljednjih godina samoinicijativno uključuju u ovu manifestaciju.
Brojne države svijeta aktivno obilježavaju ovu akciju, a u Hrvatskoj je ove godine obilježen 13. Ljubičasti dan.
Epilepsija je bolest mozga koju karakteriziraju trajna sklonost nastanku epileptičnih napada te neurobiološke, kognitivne, psihološke i socijalne posljedice recidiva napada.
To je ujedno jedna od najstarijih i najučestalijih neuroloških bolesti koja pogađa 1% svjetske populacije i od koje u Hrvatskoj u ovom trenutku boluje oko 40000 osoba.
Karakterizirana je specifičnom i raznolikom etiologijom koja je sastavni dio aktualne klasifikacije Internacionalne lige za borbu protiv epilepsije, kao i komorbiditeti, što je vrlo važno prilikom odluke o daljnjem dijagnostičkom i terapijskom algoritmu za oboljele osobe.
Epilepsija nije jedinstvena bolest, čak ni pojedinačni sindrom, već obuhvaća širok spektar kliničkih simptoma - epileptičnih napada, što se može prezentirati osjetnim, motoričkim, doživljajnim i autonomnim simptomima, često uz gubitak ili poremećaj svijesti, odnosno svjesnosti.
Ova bolest i danas predstavlja značajan medicinski i javnozdravstveni problem, posebno kod specifičnih skupina bolesnika kao što su trudnice i osobe starije životne dobi.
To je također bolest koja velikim dijelom pogađa djecu i osobe mlađe životne dobi, koji uz pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje mogu ostvariti zadovoljavajuću kvalitetu života u svim njegovim aspektima.
Zahvaljujući napretku dijagnostičkih procedura i terapijskih opcija, danas svjedočimo da se ta bolest kod oko 70% oboljelih može zadovoljavajuće liječiti medikamentoznom terapijom, a kod bolesnika refrakternih na medikamente, neurokirurškim metodama liječenja, gdje je osobito važan individualizirani i multidisciplinarni pristup liječenju.