Obilježen Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti

Cilj obilježavanja je podići svijest o zloćudnim bolestima kod djece, te pružiti podršku oboljeloj djeci i adolescentima, kao i njihovim obiteljima te preživjelima.

Temeljem odluke Hrvatskog sabora, u Hrvatskoj se od 2006. godine 15. veljače obilježava Nacionalni dan djeteta oboljelog od maligne bolesti.

Prema zadnjim podacima Registra za rak RH, u Hrvatskoj su 2019. godine od malignih bolesti oboljela 92 djeteta (37 djevojčica) u dobi do 14 godina, odnosno 149 djece (68 djevojčica) u dobi od 0 do 19 godina.

Prema zadnjim podacima o umrlim osobama, 2020. je od malignih bolesti umrlo 10 djece (3 djevojčice) u dobi do 14 godina, odnosno 18 djece (5 djevojčica) u dobi od 0 do 19 godina.

U proteklih 10 godina je u prosjeku godišnje od malignih bolesti obolijevalo 103, a umiralo 19 djece u dobi do 14 godina, odnosno obolijevalo 158, a umiralo 29 djece u dobi od 0 do 19 godina.

Na razini Hrvatske, od ukupno 149 djece s novodijagnosticiranom malignom bolešću u 2019. godini, 43 je bilo u dobi do 4 godine, 21 u dobi od 5 do 9 godina, 28 u dobi od 10 do 14 godina, te 57 u dobi od 15 do 19 godina.

Najčešće dijagnoze malignih bolesti u djece (0-19 godina) su bile leukemije (34%), limfomi (19%) te maligni tumori mozga i leđne moždine (9%).

U liječenju malignih bolesti je teško govoriti o izlječenju; uobičajeno se govori o petogodišnjem preživljenju kao mjeri izlječenja.

Podaci iz velikog svjetskog opservacijskog istraživanja CONCORD-3 objavljenog u časopisu Lancet pokazuju da je petogodišnje preživljenje od malignih bolesti djece u Hrvatskoj iznad europskog prosjeka, te za limfome u dječjoj dobi iznosi 95%, akutne limfatične leukemije 85%, a za tumore mozga 73%.

Maligne bolesti u dječjoj dobi imaju značajne socijalne i medicinske posljedice.

Sama dijagnoza i promjene u svakodnevnom životu zbog novonastale situacije predstavljaju značajan stresor za samo dijete i njegovu obitelj.

Roditeljima je u prevladavanju svakodnevnih teškoća s kojima se suočavaju u brizi za svoje dijete neophodno osigurati pomoć: omogućiti ravnomjernu dostupnost skrbi i suvremenim postupcima liječenja i, jednako važno, obiteljima pravovremeno pružiti i psihološku potporu.

Treba naglasiti da je podrška potrebna i nakon završetka terapije, jer se pacijenti i njihove obitelji i dugo nakon mogu suočavati s fizičkim i psihološkim posljedicama do kojih dovodi sama dijagnoza zloćudne bolesti te često vrlo intenzivno liječenje.