Zdravlje srca i tjelesna aktivnost

Najčešće bolesti srca i krvnih žila su ishemijska bolest srca i moždani udar, a ujedno su i dva najčešća pojedinačna uzroka smrti u Europi.

Dobar su pokazatelj podaci o smanjenju stopa smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila u svim europskim zemljama.

Razlog tome svakako su javnozdravstvene intervencije koje su u određenoj mjeri utjecale na promjene životnih navika europskog stanovništva u posljednjih nekoliko desetljeća te, naravno, napredak u dijagnostici i liječenju.

Ipak, sve veća prevalencija pretilosti, dijabetesa te starenje populacije općenito polako, ali sigurno zaustavljaju ove pozitivne trendove.

Na umu treba imati koliko je važno i dalje kontinuirano djelovati na sve poznate rizične čimbenike i posebnu pažnju pridati onim javnozdravstvenim problemima koji su se javili kao posljedica sedentarnog i suvremenog načina života.

Zdrave životne navike dugoročno nas mogu zaštititi od brojnih kroničnih, a posebno srčano-žilnih bolesti.

Tjelesna aktivnost vrlo je važna i neizostavna zdrava životna navika koja nam je, uz pravilnu prehranu, najbolji saveznik u postizanju i održavaju adekvatne tjelesne težine i zdravlja općenito.

Najpoznatija je definicija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja kaže da je tjelesna aktivnost "svaki pokret tijela koji se izvodi aktivacijom skeletnih mišića i koji zahtijeva potrošnju energije".

Dakle, prema ovoj definiciji tjelesna aktivnost je svaka ona aktivnost koju izvodimo u slobodno vrijeme, na poslu ili pak da bi došli od jednog mjesta do drugog.

Također, WHO navodi kako su umjerena i žustra tjelesna aktivnost važne za poboljšanje zdravlja.

Brojni znanstveni dokazi iz različitih istraživanja pokazuju da aktivne osobe imaju manji rizik od težih oblika i smrti od srčano-žilnih bolesti u usporedbi s osobama koje nisu aktivne.

Također, kod aktivne populacije, srčano-žilne bolesti (a posebno koronarna bolest srca), ako i nastupe, to se događa u starijoj dobi i u lakšem obliku nego što je to slučaj kod neaktivne populacije.

Upravo se stoga tjelesna aktivnost preporučuje kao jedan od najboljih mehanizama u prevenciji srčano-žilnih, ali i ostalih kroničnih nezaraznih bolesti.

Nikada se nije kasno uključiti u bilo koji oblik tjelesne aktivnosti, ali zdravstveni benefiti najizraženiji su kod onih koji su aktivni tijekom cijelog svog života.

WHO za odraslu populaciju preporučuje minimalno 150 do 300 minuta umjerene ili 75 do 150 minuta žustre aerobne tjelesne aktivnosti tjedno ili ekvivalentnu kombinaciju umjerene i žustre aktivnosti.

Osim toga, za još bolje rezultate važno je izvoditi i vježbe za jačanje svih mišićnih skupina i to barem umjerenog intenziteta dva puta tjedno.

Vrijeme provedeno sjedeći potrebno je svesti na minimum i kad je god moguće svoje vrijeme provoditi aktivno.

Za starije od 65 godina i za osobe s kroničnim bolestima, osim navedenog se preporučuje još i izvođenje različitih višekomponentnih vježbi za ravnotežu, odnosno stabilnost s ciljem poboljšanja funkcionalnih sposobnosti i sprječavanja padova.

Kako bi se smanjili štetni učinci visoke razine sjedilačkog ponašanja na zdravlje, sve odrasle i starije osobe, uključujući i kronične bolesnike, trebale bi biti i više tjelesno aktivne od preporučenih razina tjelesne aktivnosti.

Razina tjelesne aktivnosti, odnosno prevalencija tjelesne neaktivnosti u Europi značajno varira i razlikuje se od zemlje do zemlje.

Tako smo nedavno iz rezultata EHIS ankete dobili zabrinjavajuće podatke prema kojima samo 19,5% ispitanika zadovoljava minimum od 150 ili više minuta aerobne tjelesne aktivnosti tjedno, a još manje njih (15,7%) bavi se nekom tjelesnom aktivnošću za jačanje mišića barem 2 puta tjedno.

Uključivanje u različite oblike tjelesne aktivnosti (grupno vježbanje, sportovi, trčanje, planinarenje) te povećanje razine aktivnosti općenito (vožnja biciklom, korištenje stepenica umjesto lifta, hodanje) način je na koji svatko od nas može pomoći u poboljšanju ovako poražavajuće statistike.