Obilježen Svjetski dan cerebralne paralize

Svjetski dan cerebralne paralize obilježava se i ove godine s ciljem podizanja znanja i javne svijesti o cerebralnoj paralizi.

U svijetu živi oko 17 milijuna osoba s cerebralnom paralizom.

Obilježavanjem ovog dana želi se osigurati djeci i odraslima s cerebralnom paralizom ista prava, pristup i mogućnosti u društvu.

Podizanje svijesti je prvi korak prema ostvarivanju građanskih prava i uključivanju u društvo osoba s cerebralnom paralizom.

Osobe s cerebralnom paralizom često su "nevidljive" u društvu i isključene iz zajednice i upravo zbog toga pokret je započeo s temom "Ja sam ovdje".

Do značajnih izazova i prilagodbi u svakodnevnom životu za osobe s cerebralnom paralizom i njihove obitelji došlo je uslijed velikih promjena uzrokovanih pandemijom COVID-19.

Ujedno se kampanjom želi ukazati na ključna područja na kojima treba aktivno doprinositi kako bi se utjecalo na promjene javne svijesti, inkluzivnog obrazovanja, dostupnosti medicinskog i terapijskog pristupa, mogućnosti zapošljavanja, unaprjeđenja kvalitete života, vlastitog doprinosa zajednici te građanskim pravima.

Prema službenim podacima Izvješća o osobama s invaliditetom iz 2021. godine, u Republici Hrvatskoj živi 586153 osobe s invaliditetom.

U ukupnom broju osoba s invaliditetom osobe s cerebralnom paralizom i ostalim paralitičnim sindromima čine 3,8%, odnosno 22570 osoba.

Cerebralna paraliza je kompleksan invaliditet koji zahtjeva interdisciplinaran pristup.

Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još uvijek su predmet mnogih rasprava.

Cerebralnu paralizu možemo definirati kao grupu poremećaja pokreta i položaja uzrokovano oštećenjem ili defektom nezrelog mozga.

Predlaže se i naziv "središnji motorni deficit".

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na prenatalne, perinatalne i postnatalne.

Ovisno o položaju i ozbiljnosti ozljede mozga koja uzrokuje teškoće pri kretanju, cerebralnu paralizu gotovo uvijek prati niz povezanih stanja: bol, intelektualne teškoće, poremećaji ponašanja, izostanak govora, nepokretnost, displazija kuka, epilepsija, poremećaji spavanja, sljepoća, gluhoća, hranjenje putem sonde, inkontinencija.

Važno je što ranije uključiti dijete i roditelje u postupke rane intervencije primjenjujući određenu rehabilitacijsku metodu kako bi se poboljšale šanse za što bolji razvojni ishod djeteta.