Rizik od unosa ospica u Hrvatsku

Unos virusa ospica u Hrvatsku kontinuirano je prisutan te time i mogućnost nastanka epidemije. Postojao je i prije trenutne epidemije u Srbiji, jer se u Europi i drugdje u svijetu ospice javljaju sporadično ili u epidemijskom obliku kontinuirano.

Ako necijepljena osoba na putovanju dođe u kontakt sa zaraznom osobom, velika je vjerojatnost da će se zaraziti i postoji mogućnost prijenosa infekcije po povratku u Hrvatsku.

Svake godine u Hrvatskoj imamo pojedinačne slučajeve ospica importirane iz drugih zemalja, no zahvaljujući visokim cjepnim obuhvatima hrvatskog stanovništva, u većini slučajeva ne dođe do širenja infekcije u stanovništvu.

Drugim riječima, osnovna mjera za sprečavanje epidemije ospica održavanje je visokih cjepnih obuhvata stanovništva, čime se onemogućava prijenos bolesti u slučaju unosa izvana.

Pojačane mjere zdravstvenog nadzora na granici, zračnim ili pomorskim lukama nisu efikasne, s obzirom na to da zaražena osoba može biti potpuno zdrava pri ulasku u zemlju, a oboljeti i postati zarazna za osobe u kontaktu tek nakon što se vrati kući.

Rizik za epidemijsko širenje prvenstveno ovisi o tome u koju bi se populaciju unio virus ospica, tj. o procijepljenosti populacije u koju bi došao bolesnik.

U Hrvatskoj su cjepni obuhvati u opadanju zadnjih šest godina i razlikuju se među županijama i mjestima. Najniži su cjepni obuhvati u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, a slijede Osječko-baranjska i Primorsko-goranska županija. U tim županijama cjepni su obuhvati niži u glavnim gradovima nego u drugim dijelovima županija.

Postoji mogućnost uspostave cirkulacije virusa ospica pojavi li se u nekim od gradova s niskim cjepnim obuhvatima, pogotovo ako bi se radilo o djeci predškolske dobi, što bi moglo rezultirati manjim epidemijama.

Pri upisu u školu cjepni su obuhvati kombiniranim cjepivom protiv ospica, rubele i mumpsa viši nego u dobi od godinu dana, te je rizik za širenje ospica u školskim kolektivima niži nego u predškolskim kolektivima.

Dodatno, postoje kategorije stanovništva s nižim cjepnim obuhvatima od prosjeka, kao npr. migrirajući Romi. Unos virusa ospica u romsku populaciju također bi mogao rezultirati manjim epidemijama ospica, što se dogodilo 2014/2015. godine nakon višekratnih unosa ospica iz inozemstva u romsku populaciju u Hrvatskoj.

Najvažniji savjet koji se građanima može uputiti u svrhu smanjenja rizika obolijevanja od ospica jest da nadoknade propuštena cijepljenja. Ako netko po povratku iz inozemstva oboli s visokom temperaturom praćenom osipom po licu i tijelu, treba se javiti liječniku radi pravovremenog postavljanja dijagnoze i zaštite osjetljivih osoba u kontaktu. Dolazak liječniku treba najaviti telefonom, da se izbjegne čekanje s drugim bolesnicima u čekaonici, s obzirom na to da grupiranje osoba u čekaonicama pogoduje širenju infekcije virusom ospica.
Smrtnost od ospica je oko 0,1%, tj. na tisuću oboljelih umre jedna osoba, a može biti viša ako je među oboljelima visok udio pothranjenih osoba ili osoba s oštećenjem imunološkog sustava.