Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Početkom 20. stoljeća dječja paraliza bila je jedan od glavnih uzroka smrti, akutne paralize i doživotnog invaliditeta. U razvijenijim zemljama dječja paraliza je stavljena pod kontrolu i praktički eliminirana kao javnozdravstveni problem ubrzo nakon uvođenja učinkovitih cjepiva 1950-ih i 1960-ih. Trebalo je nešto više vremena da se dječja paraliza prepozna kao javnozdravstveni problem u zemljama u razvoju, te je tijekom 1970-ih uvedena rutinska imunizacija širom svijeta kao dio nacionalnih programa imunizacije, pomažući u kontroli bolesti u mnogim zemljama u razvoju.
Svjetska zdravstvena organizacija 1988. godine donijela je rezoluciju o iskorjenjivanju dječje paralize, te je zahvaljujući sustavnom cijepljenju uspješno iskorijenjen divlji tip poliovirusa u većem dijelu svijeta. Danas divlji poliovirus i dalje cirkulira u samo dvije zemlje (Afganistan i Pakistan), a globalna učestalost slučajeva dječje paralize smanjila se za 99%.
U Hrvatskoj je cijepljenje protiv dječje paralize uvedeno 1961. godine. Tijekom 1961. i 1962. godine je provedena masovna kampanja cijepljenja kojom su obuhvaćene sve osobe do 20 godina starosti. S obzirom na ovakav način uvođenja cijepljenja, došlo je do upadljivog pada morbiditeta pa je poliomijelitis postao rijetka bolest, a 1989. godine je zabilježen zadnji slučaj poliomijelitisa u Hrvatskoj.
Dok god virus nije u potpunosti iskorijenjen u svijetu postoji mogućnost ponovnog unosa u osjetljive populacije.
Stoga je iznimno važno nastaviti s aktivnostima:
-održavanje visokih cijepnih obuhvata
-kontinuirano praćenje kretanja enterovirusa među stanovništvom pretragom stolica na enteroviruse, prvenstveno kod djece, te pretraživanjem otpadnih voda na enteroviruse
-svaki slučaj akutne mlohave kljenuti kod djece obvezno prijaviti uz provođenje epidemiološke ankete i virološke obrade