Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Ovaj dan pruža priliku skretanja pažnje na izazove s kojima se suočava oko 70.000 djece i odraslih u Hrvatskoj.
Mucanje je poremećaj govora koji utječe na tečnost i ritam govora.
Osobe koje mucaju često imaju poteškoće s izgovaranjem riječi, pri čemu dolazi do ponavljanja ili produživanja glasova, slogova ili riječi.
Mucanje može varirati u težini i intenzitetu, te imati značajan utjecaj na svakodnevni život osobe, posebno u društvenim situacijama.
Mucanje se najčešće pojavljuje u ranom djetinjstvu te pogađa otprilike 2,4% djece predškolske dobi.
Iako uzroci mucanja nisu u potpunosti razjašnjeni, smatra se da kombinacija genetskih, neuroloških i okolišnih čimbenika igra važnu ulogu.
Ideja o obilježavanju ovog dana potječe iz 1998. godine, kada je Michael Sugerman, socijalni radnik i osoba koja i sama muca, u Sjedinjenim Američkim Državama pokrenuo inicijativu za podizanje svjesnosti o mucanju.
Sugerman, suosnivač Nacionalne udruge za mucanje, svojim radom dao je značajan doprinos u borbi protiv diskriminacije osoba koje mucaju, s ciljem da se neznanje zamijeni prihvaćanjem i poštivanjem ljudskih različitosti.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pruža multidisciplinarnu podršku djeci s različitim teškoćama, uključujući i one s mucanjem.
U sklopu multidisciplinarnog pristupa, koji uključuje logopede, psihologe, psihijatre, neuropedijatra, socijalne radnike i druge stručnjake, djeca s mucanjem dobivaju sveobuhvatan pristup prilagođen njihovim specifičnim potrebama.
Cilj ovog pristupa je ne samo poboljšanje govorne fluentnosti, već i pružanje emocionalne podrške koja je ključna za bolju kvalitetu života i lakšu socijalnu integraciju.
Mucanje može imati značajan utjecaj na obrazovne, profesionalne i socijalne aspekte života osobe.
Istraživanja pokazuju da većina odraslih osoba koje mucaju smatra da je njihov poremećaj govora imao negativan utjecaj na njihov uspjeh u navedenim područjima.