Trudnoća

Individualizirana skrb u trudnoći

Trudnoća i porođaj stoljećima su bila razdoblja neizvjesnog ishoda. Trudnoća se uopće nije nadzirala, a brigu o vođenju porođaja vodile su samo slabo educirane primalje. Vladala je izreka da je svaka trudnica jednom nogom u grobu, a gubitci djece (ali i majki) za vrijeme trudnoće, u porođaju i nakon njega smatrani su normalnim i neizbježnim događajima. U suvremenom razvijenom svijetu u kojem žena prosječno rađa samo dvoje djece, perinatalni gubitak postaje potpuno neželjen i neprihvatljiv događaj.

Važno je da pristup svakoj trudnici bude potpuno individualiziran, posebice u slučaju žena koje u trudnoću ulaze s nekom kroničnom bolešću ili stanjem. Danas sa sigurnošću znamo da mnoge bolesti koje se očituju kasnije u trudnoći svoje korijene vuku već u vrijeme koncepcije (začeća), odnosno vrlo rane trudnoće. Jednako tako, mnoge kronične bolesti odrasle dobi, primjerice šećerna bolest, hipertenzija, kardiovaskularne bolesti ili pretilost podrijetlo vuku iz razdoblja trudnoće. Pravovremenim prepoznavanjem navedenih stanja i adekvatnim liječenjem „fetusa kao pacijenta" preveniramo razvoj navedenih bolesti puno desetljeća kasnije.

Vođenje uredne trudnoće u idealnim uvjetima nastupa i prije samog početka trudnoće. Koncept prijekoncepcijske skrbi podrazumijeva da par koji planira trudnoću to i ostvari u stanju "idealnog zdravlja". Žene koje boluju od neke kronične bolesti svakako je potrebno obuhvatiti prijekoncepcijskim savjetovanjem i, ako bolest ne isključuje trudnoću, nastojati je stabilizirati koliko god je to moguće. U prvom redu to se odnosi na bolesnice sa šećernom bolešću, fenilketonurijom, različitim bolestima vezivnog tkiva ili one koje uzimaju potencijalno štetne lijekove s ciljem korigiranja doze ili privremene obustave liječenja.

Obvezni ultrazvučni pregledi u trudnoći

Prvi obvezni ultrazvučni pregled u zdravih neugroženih trudnoća treba se učiniti u ranoj trudnoći do 12. tjedna. Mjerenjem duljine embrija od glavice do trtice određujemo točno trajanje trudnoće, koje kod žena s neurednim menstruacijskim ciklusima ne mora odgovarati onom na osnovu računanja od zadnje menstruacije. Ultrazvučni pregledi do 13 (+6) tjedana trudnoće obično se obavljaju transvaginalnim putem uz pomoć posebnih vaginalnih ultrazvučnih sonda. Pregledi koji slijede nakon navršenih 14 tjedana obavljaju se transabdominalnim putem, odnosno preko trbuha klasičnim ultrazvučnim sondama.

Drugi obvezni ultrazvučni pregled radi se između 18 i 22 tjedana trudnoće. Zovemo ga "anomaly scan", vrlo je detaljan i zahtjevan, a njime proučavamo sve organske sustave fetusa u potrazi za eventualnim anomalijama. Istovremeno određujemo i sijelo posteljice koja upravo oko 32. tjedna zauzima svoj konačni položaj u maternici.

Treći obvezni ultrazvučni pregled radimo između 28 i 32 tjedana trudnoće te njime tragamo za mogućim zastojem u rastu fetusa koji se najčešće manifestira upravo u tom razdoblju trudnoće. Pred kraj trudnoća može se napraviti i četvrti ultrazvučni pregled kojim određujemo konačnu tjelesnu težinu i položaj fetusa uoči porođaja.

Rani ultrazvučni i biokemijski probir

Od 2006. godine u svim se zemljama Europske unije preporučuje rani neinvazivni biokemijski i ultrazvučni probir na nasljedne bolesti i fetalne nakaznosti. U sklopu ranog biokemijsko probira do 12. tjedna trudnoće određuje se u serumu majke razina slobodnog beta-korionskog gonadotropina (beta-HCG), alfafetoproteina (AFP) i pregnancy-associated plasma proteina A (PAPP-A protein). Istodobno se određuju rani ultrazvučni pokazatelji za nasljedne bolesti (debljina nuhalnog nabora, duljina nosnih kostiju i protok u venskom duktusu). Ako je na osnovu tih integriranih testova rizik za nasljednu bolest niži od 1 na 200 trudnica, tada se preporuča invazivna metoda prenatalne dijagnostiku (aspiracija korionskih resica ili rana amniocenteza).

Između 16 i 20 tjedana trudnoće u svrhu probira na nasljedne bolesti i fetalne nakaznosti radi se tzv. triple test (trostruki test). Iz seruma majke određuju se tri hormona (AFP, nekonjugirani estriol i humani korionski gonadotropin) te se s njihovim vrijednostima integriraju ultrazvučni pokazatelji drugog tromjesečja za nasljedne bolesti. Ukoliko je na osnovu tih integriranih testova rizik za nasljednu bolest niži od 1 na 250 trudnica, preporuča se invazivna metoda prenatalne dijagnostiku (rana amniocenteza).

Zaključak

Brojne međunarodne studije nedvojbeno su dokazale da dobra antenatalna zaštita spašava život majke i djeteta. Navedeni obavezni ultrazvučni pregledi, rutinske laboratorijske pretrage uz nadopunu ciljanim biokemijskim biljezima te klinički pregledi postupnici su suvremenog dobrog nadzora trudnoće i istovremeno jedina garancija njezinog optimalnog ishoda.