Fibrilacija atrija i moždani udar

Što je fibrilacija atrija

Normalan srčani ritam nazivamo sinusni ritam jer ga stvara posebna nakupina tkiva u desnoj pretklijetki koju nazivamo sinus čvor. Taj srčani ritam je pravilan i može biti sporije frekvencije, kada  odmaramo ili brže frekvencije ako smo uzbuđeni ili fizički aktivni. Svako odstupanje od tog ritma nazivamo aritmijom. Aritmija je poremećaj u električnoj aktivnosti srca. Kod fibrilacije atrija električni signali postaju kaotični, nepravilni i vrlo brzi, a nastaju izvan sinusnog čvora u ostalim dijelovima desne pretklijetke, uzrokujući da se gornje dvije komore srca (atriji ili pretklijetke) trzaju ili trepere. To uzrokuje nepravilan rad srca i može uzrokovati bržu srčanu frekvenciju od uobičajene.

Koliko je česta fibrilacija atrija

Fibrilacija atrija najčešći je tip srčane aritmije u ljudi. Učestalost se povećava sa starenjem. Oko 5% osoba starijih od 65 godina imati će fibrilaciju i 10% osoba iznad 80 godina ima ovu aritmiju. Učestalost fibrilacije atrija globalno je u porastu i tijekom posljednjih 50 godina porasla je 3 puta. Uzrok tome je jednim dijelom starenje populacije, koje je posljedica sve bolje medicinske skrbi u sklopu razvoja medicinske znanosti, a drugim dijelom sve boljih alata kojima možemo fibrilaciju dijagnosticirati i „uhvatiti“ kod osoba koje nemaju jako izražene simptome.

Vrste fibrilacije atrija

Postoje tri različite vrste fibrilacije atrija:

• Paroksizmalna ili napadajna fibrilacija - dolazi naglo i prekida se spontano ili medicinskom intervencijom. Epizode mogu trajati nekoliko minuta, sati ili dana, ali obično ne duže od tjedan dana.
• Perzistentna fibrilacija - dugotrajnija fibrilacija u kojoj epizoda aritmije traje duže od sedam dana. 
• Dugotrajna ili kronična fibrilacija  - trajanje fibrilacije duže od godine dana.

Atrijska fibrilacija je progresivna bolest, pa nije rijetkost da osobe s paroksizmalnim oblikom bolesti razvijaju postepeno epizode aritmije koje sve duže traju ili trajne oblike aritmije tijekom vremena. Što duže fibrilacija traje, to je teže postizanje sinusnog ritma (ali nije nemoguće).

Što uzrokuje fibrilaciju atrija?

Uzroci fibrilacije atrija nisu uvijek jasni. Međutim, postoje brojni poznati čimbenici rizika za razvoj ove aritmije poput starije životne dobi, visokog krvnog tlaka, koronarne bolesti (bolesti srčanih arterija), bolesti srčanih zalistaka, kardiomiopatije (bolesti srčanog mišića), zatajenja srca, srčanog udara, urođene bolesti srca, prekomjerne tjelesne težine ili pretilosti, alkohola, genetike, prekomjernog rada štitnjače ili druge metaboličke neravnoteže, infekcija pluća kao što je upala pluća i apneje u snu.

Okidači za fibrilaciju atrija

Osobe koje su imale česte epizode fibrilacije (paroksizmalna) obično znaju da postoje određene stvari koje će potaknuti epizodu aritmije. 

Uobičajeni okidači uključuju:

• umor i stres
• alkohol, kofein i pušenje
• akutnu bolest
• operativni zahvat na srcu (poput ugradnje premosnice ili zamjene srčanog zaliska)

Simptomi fibrilacije atrija

Simptomi fibrilacije atrija su različiti za svakoga. Neki pacijenti nemaju simptome i kod njih će fibrilacija atrija biti otkrivena slučajno. Dio pacijenata ima blage simptome koji ne moraju nužno biti vezani za osjećaj nepravilnog rada srca. Oni najčešće primjećuju da im fali snage kod obavljanja svakodnevnih aktivnosti i imaju osjećaj da više nisu "kao prije". Takvi nespecifični simptomi u praksi se vrlo često pripisuju godinama ili prekomjernoj težini, a zapravo u podlozi može biti srčana aritmija. Velik dio pacijenata ipak ima značajne simptome i ubrzan i nepravilan rad srca im je poprilično neugodan. To je s jedne strane dobro jer ta skupina pacijenata vrlo rano potraži pomoć liječnika, a rano otkrivanje fibrilacije je ključno kako za pokušaj vraćanja sinusnog ritma, tako i za prevenciju komplikacija koje fibrilacija atrija nosi.

Uobičajeni simptomi su:

• osjećaj kratkoće daha
• osjećaj slabosti
• lupanje srca
• umor
• nelagodu u prsima
• poteškoće u fizičkom opterećenju
• osjećaj brzog treperenja ili lupanja srca, koji zovemo palpitacije
• bol u prsima
• vrtoglavica

Kada se javiti liječniku

Nije svaki osjećaj preskakanja srca fibrilacija. Kada imamo simptom nepravilnog rada srca u smislu jednog preskoka, najčešće se radi o ekstrasistolama (prekobrojnim otkucajima), a ne o fibrilaciji atrija. Ekstrasistole su benigna srčana aritmija koja se vrlo često javlja u zdravih ljudi svih dobnih skupina i vrlo rijetko zahtjeva liječenje a ekstremno rijetko može imati ozbiljnije posljedice. Ekstrasistole su vrlo često posljedica stresa, pojačane konzumacije kofeina, nikotina ili energetskih pića, svega što djeluje stimulativno. Tijekom života svi ćemo imati ekstrasistole, one nisu razlog obaveznog posjeta liječniku jer su bezopasne. Karakterizira ih epizodni i jednokratni "preskok" prije i nakon kojeg je srčani rad normalan i pravilan. Mogu se ponavljati u nekom periodu dana ali ih treba razlikovati od fibrilacije atrija kod koje je nepravilan srčani rad kontinuiran kroz neki period vremena. Razlikovanje ovih stanja relativno je jednostavno na način da sami sebi izmjerite puls. Postavite jagodice prva dva prsta na suprotno zapešće ili na vratnu arteriju (odmah pored grkljana ili Adamove jabučice) i analizirajte svoj puls kroz barem 15 sekundi. Pokušajte ustanoviti radi li srce brzo (preko 100 u minuti) ili sporo (ispod 50 u minuti). Zatim se koncentrirajte na ritam i odgovorite na pitanje radi li kroz 15 sekundi srce uglavnom pravilno ili uglavnom nepravilno. Ukoliko ustanovite da srce radi uglavnom nepravilno, javite se liječniku kako bi se učinio elektrokardiogram (EKG) koji je jedina ispravna metoda za postavljanje dijagnoze fibrilacije atrija. U današnje vrijeme dostupni su brojni uređaji za kućnu upotrebu koji imaju funkciju otkrivanja fibrilacije poput tlakomjera i pametnih satova. Njihova upotreba je opravdana ali treba uzeti u obzir da u slučaju da se radi o ekstrasistolama, znaju vrlo često podcijeniti srčanu frekvenciju i pokazati da je puno niža od stvarne. Zato je u takvim slučajevima važno provjeriti puls vlastitim prstima kako je ranije opisano.

Dijagnoza

Ukoliko posumnjate da imate fibrilaciju ili vam je ona već otkrivena, potrebno je učiniti neke od kardioloških dijagnostičkih pretraga kako bi se bolje razumjela priroda vaše aritmije, procijenile eventualne komplikacije i donijela odluka o najboljoj strategiji liječenja.

Pretrage kod fibrilacije atrija:

Elektrokardiogram (EKG) je glavni test za dijagnosticiranje fibrilacije atrija. Ovaj brzi i bezbolni test mjeri električnu aktivnost srca. Ljepljivi flasteri koji se zovu elektrode stavljaju se na prsa, ruke i noge. EKG može pokazati srčani ritam (sinusni ili aritmiju) i koliko sporo ili brzo srce kuca.

Holter monitor je mali prijenosni EKG uređaj koji bilježi rad srca kroz najčešće 24 sata (moguće je i dulje). Nosi se kod kuće dok obavljate svoje uobičajene aktivnosti.

Snimač događaja (engl. loop recorder) je uređaj poput Holter monitora, ali se ugrađuje pod kožu malim zahvatom u lokalnoj anesteziji. Kontinuirano snima rad srca, može snimati i do 3 godine, a koristan je u dijagnosticiranju aritmija koje se pojavljuju rjeđe.

Pretrage krvi rade se kako bi se utvrdili mogući uzroci aritmije, procijenilo prisustvo drugih pratećih bolesti i ukupni kardiovaskularni rizik.

Ehokardiogram ili ultrazvuk srca neizostavna je pretraga kojom se dobije uvid u izgled i funkciju srčanog mišića i srčanih zalistaka.

Testovi opterećenja uključuju hodanje na traci za trčanje ili pedaliranje sobnog bicikla dok se prati rad srca. Testovi pokazuju kako srce reagira na tjelesnu aktivnost.

RTG prsnog koša pokazuje, u grubo, stanje pluća i srca.

Komplikacije fibrilacije atrija

Komplikacije fibrilacije atrija kod svakog pacijenta želimo spriječiti ili umanjiti. Dvije najozbiljnije komplikacije koje su posljedica ove aritmije su moždani udar i zatajenje srca.  

Fibrilacija atrija i moždani udar

Osobe s atrijskom fibrilacijom imaju pet puta veću vjerojatnost da će dobiti moždani udar za razliku od osoba koje ne boluju od fibrilacije. Prilikom fibrilacije, atriji (pretklijetke) trepere što znači da se njihovi mišići ne stišću dovoljno snažno i učinkovito da potisnu svu krv u klijetke. Zbog takvog rada, krv u atriju stagnira kao voda stajaćica. Kada krv stagnira, stvaraju se uvjeti pogodni za nastanak ugruška čega se u bolesnika s fibrilacijom atrija treba bojati. Naime, ugrušak može otputovati iz srca do mozga i tamo začepiti neku od arterija koje hrane mozak i time uzrokovati moždani udar.

Fibrilacija atrija i zatajenje srca

Vrlo brza ili nekontrolirana fibrilacija atrija, koja traje dulje vrijeme, najčešće nekoliko tjedana, može s vremenom iscrpiti srce i uzrokovati srčano popuštanje. To je stanje u kojem srce ne može učinkovito pumpati krv u ostatak tijela. Dobra je vijest da se srčana funkcija najčešće oporavi nakon što učinkovito zbrinemo fibrilaciju atrija.

Liječenje fibrilacije atrija

Liječenje fibrilacije atrija ima nekoliko ciljeva.

1. Prevencija moždanog udara

Zbog vrlo teških posljedica moždanog udara koji nastaje zbog fibrilacije atrija prevencija je jedan od najvažnijih ciljeva liječenja. U svrhu sprječavanja nastanka moždanog udara u bolesnika s fibrilacijom atrija primjenjuju se lijekovi za razrjeđivanje krvi (antikoagulansi).

2. Kontrola ritma

Lijekovima ili drugim intervencijama želimo prekinuti aritmiju i povratiti normalan srčani ritam (sinusni).

3. Kontrola frekvencije

Kada aritmiju više nije moguće prekinuti, cilj nam je lijekovima osigurati da srčana frekvencija u fibrilaciji atrija ne bude prebrza kako ne bi dovela do srčanog popuštanja i simptoma.

CM-HR-NP-00057