Srčani udar

Funkcija srca

U tehničkom žargonu, srce je "dvostupanjska dvokomorna pumpa" čiji je zadatak održavati razliku tlakova u dva odvojena, u sistem povezana cirkulacijska sustava. Drugim riječima, srce je zaduženo za osiguravanje adekvatnog dotoka krvi do svih organskih sustava, u svim mogućim uvjetima – mirnim dok spavamo, odmaramo ili meditiramo, ali također i nemirnim – dok trčimo za autobusom, gledamo Modrićevo izvođenje jedanaesterca ili se svađamo je li ispravno reći infarkt ili infrakt. Zdravo srce to radi perfektno usklađeno od ranih intrauterinih dana (srčana akcija ploda se može detektirati već od petog tjedna trudnoće), dok se prestanak električne aktivnosti srca smatra jednim od znakova smrti. No istovremeno, srce može nastradati na više načina, a bolesti srca i krvnih žila i dalje su glavni uzrok smrti u svijetu.

Što je to srčani udar i kako nastaje?

Srčani udar ili infarkt miokarda bolest je odumiranja dijela srčanog mišića uslijed izostanka adekvatne opskrbe krvlju. Srčani mišić je visoko energetski aktivno tkivo, koje za razliku od skeletnih mišića nema dulje periode odmora i neaktivnosti. Gubitak svijesti može nastati nakon izostanka srčane akcije duljeg od tek 3 sekunde, stoga je neprekinuta ciklička aktivnost srca od presudne važnosti za naš normalan život. Ipak, srce se odmara u svakom ciklusu koji se sastoji od stiskanja (kontrakcije, sistole) i opuštanja (relaksacije, dijastole) srčanog mišića. Upravo se tijekom faze opuštanja odvija opskrba srčanog mišića krvlju kroz splet žila koje se zovu koronarne arterije. Suženje ili začepljenje koronarnih arterija dovodi do poremećaja opskrbe srčanog mišića krvlju, a najčešći uzrok navedenih promjena je ateroskleroza. Ukoliko se koronarna bolest razvija polagano, postepeno, srce se može prilagoditi stvaranjem prirodnih premosnica (kolaterala), nadomještajući tako nedostatak u opskrbi krvlju. Simptomi takvog postupnog razvoja koronarne bolesti (tzv. kronični koronarni sindrom) uključuju bol u prsištu tijekom fizičkih ili psihičkih opterećenja, a u pojedinim slučajevima simptomi mogu i potpuno izostati. Ukoliko se znatno suženje (medicinskim rječnikom stenoza) ili potpuno začepljenje (okluzija) razvija naglo, nema vremena za prilagodbu na novonastalo stanje te srce "pati" trenutno i trajno, bez obzira mirujemo li ili se naprežemo. Nastaje akutni koronarni sindrom. Potrebno je otprilike 20 minuta takvog stanja neadekvatne prokrvljenosti da započne odumiranje srčanog mišića. U takvim okolnostima osjećamo bol iza prsne kosti, najčešće žareća, ponekad sa širenjem u vilicu, lijevu ruku ili leđa. Tegoba tipično ne ovisi o položaju tijela ili udahu, ne poboljšava se masažom, a može se pogoršati u naporu. Od dodatnih simptoma možemo osjećati nedostatak zraka, preznojavanje, nemir, nepravilan rad srca. Ukoliko takve tegobe ne prođu kroz 20 minuta svakako je potrebno potražiti pomoć.

Zašto je presudno važno potražiti pomoć u slučaju srčanog udara?

U tipičnim slučajevima srčani udar nije teško prepoznati. Ako osoba s gore navedenim tegobama potraži hitnu medicinsku pomoć, jednostavna pretraga kao što je elektrokardiogram (EKG) može razlučiti radi li se o najozbiljnijem obliku srčanog udara. Takav scenarij zahtjeva hitni transport u bolnicu koja ima mogućnost liječenja srčanog udara takozvanim intervencijskim metodama. U Hrvatskoj je segment intervencijske kardiologije izvrsno razvijen i etabliran. Centri u većim gradovima (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek), kao i nekoliko županijskih centara (Zadar, Slavonski Brod, Čakovec, Dubrovnik) pružaju navedenu mogućnost liječenja tijekom 24 sata. Bolesnici koji se jave u preostale bolnice premještaju se hitnim medicinskim prijevozom u intervencijske centre, tako da je svojevrsnom mrežom hitnog liječenja pokrivena čitava Hrvatska. Neobično je važno što prije dovesti bolesnike do centara gdje se može izvršiti intervencija, jer se pravodobnom intervencijom zaustavi odumiranje srčanog mišića i time spriječe teže posljedice srčanog udara. U skladu s tim, uvođenje helikopterskog transporta veliki je pomak u zbrinjavanju bolesnika koje srčani udar zadesi u udaljenim ili nepristupačnim područjima.

Tijekom same intervencije kardiolozi ulaze u arterijski sustav, najčešće u području ispod šake. Žicama i sitnim cjevčicama (kateterima) navigiraju suprotno od smjera krvi do srca, gdje ulaze u koronarne arterije, te analiziraju prohodnost uz pomoć posebnih boja (kontrastnih sredstava, kontrasta). Ubrizgavanjem kontrasta može se adekvatno prikazati odljev koronarne arterije uz pomoć rentgenskih zraka (X zrake). Potom se uz pomoć balona i u konačnici stentova nastoje rekonstruirati koronarne arterije i time ponovno uspostaviti prekinuti krvotok u dijelu srčanog mišića zahvaćenog infarktom. Na taj način se doslovno prekine srčani udar, tegobe prestaju, te se uspostavljaju optimalni uvjeti za djelovanje modernih lijekova koji će osigurati najbolji mogući oporavak. Intervencije imaju smisla samo u ranim fazama srčanog udara, stoga je iznimno važno na vrijeme potražiti pomoć.

Je li srčani udar smrtonosan?

Nažalost, srčani udar ne donosi kao posljedicu samo slabost srčanog mišića. Nekoliko komplikacija mogu uzrokovati i smrtonosne posljedice. Tijekom srčanog udara srčani mišić je iznimno podražljiv, tj. sklon nastanku ozbiljnih poremećaja srčanog ritma (aritmija). Dio aritmija može biti smrtonosan, a javljaju se u ranim fazama srčanog udara, neovisno o veličini zahvaćenog srčanog mišića. U tim slučajevima srčana aktivnost je potpuno nekoordinirana, prestaje mehanička funkcija srca, cirkulacija ulazi u zastoj (arest) te osoba gubi svijest i prestaje disati. Takvo stanje nazivamo klinička smrt. Čak i u takvim stanjima postoji prilika za povratak života. Potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć na broj 112 te započeti mjere oživljavanja snažnim ritmičkim pritiskanjem prsne kosti otprilike 100 puta u minuti. Ovaj postupak se često naziva masaža prsišta, no radi se o energičnom utiskivanju prsne kosti 5-6 cm dok bolesnik leži na ravnoj podlozi, a ne o masaži u klasičnom smislu riječi. Navedenim donekle osiguravamo protok kroz koronarne arterije te povećavamo mogućnost uspješnog oživljavanja naprednim metodama liječenja po dolasku hitne pomoći. Za postupak oživljavanja nije važno koliko ste veliki i jaki, a zanimljivo je da se vježbe oživljavanja uče u nekim zemljama već od šestog razreda osnovne škole. Hrvatska daleko zaostaje za zapadnoeuropskim državama u postotku bolesnika sa srčanim zastojem u kojih se provodi postupak oživljavanja od strane nemedicinskih osoba.

Koji je uzrok srčanog udara?

Za uzroke srčanog udara kažemo da su multifaktorijalni, odnosno više je uzroka u podlozi bolesti. Uistinu je teško prstom pokazati na jedan uzrok srčanog udara, stoga govorimo o rizičnim čimbenicima koji povećavaju statističku vjerojatnost da se srčani udar pojavi. Najpoznatiji rizični čimbenici su pušenje, povišen kolesterol, krvni tlak i šećer u krvi, pretilost i obiteljska sklonost kardiovaskularnim bolestima. Srčani udar se češće javlja u muškaraca te u zreloj dobi (iza 50. godine za muškarce i 60. za žene). Ponekad će se srčani udar javiti u osoba bez ijednog rizičnog čimbenika, a također znamo i za ljude koji su čitav život živjeli nezdravim stilom i svejedno bili pošteđeni bolesti srca. No ako želite smanjiti rizik za razvoj koronarne bolesti, pokušajte čimbenike rizika svesti na minimum i redovito se baviti fizičkom aktivnosti. Jedan od najvećih problema moderne kardiologije je što nismo u mogućnosti točno predvidjeti hoće li određena osoba dobiti srčani udar. Možemo otprilike reći koliki će postotak ljudi s određenim rizičnim profilom imati kardiovaskularni incident, ali pojedinačno predviđanje još nije moguće. Bez obzira na navedeno, sistematski i preventivni pregledi uvelike mogu pomoći u kontroli rizika za razvoj srčanog udara.

Što nakon srčanog udara?

Tegobe nakon srčanog udara uvelike će ovisiti o opsegu zahvaćenosti srčanog mišića i modalitetima liječenja. Danas veliki broj bolesnika koji zatraže pomoć na vrijeme nemaju trajnih posljedica, pogotovo pridržavaju li se liječničkih uputa nakon srčanog udara. Ukoliko se s liječenjem zakasni, ostaju trajne posljedice u vidu slabosti srčanog mišića što može rezultirati određenim ograničenjima u izvođenju fizičkih napora. Potrebno je naglasiti da su bolesnici koji su doživjeli srčani udar u nekoliko puta većem riziku da se udar i ponovi. Stoga se preporuča da se takvi bolesnici podvrgavaju redovitim liječničkim kontrolama, a rizični čimbenici se korigiraju agresivno. U bolesnika s koronarnom bolesti se često manifestira ateroskleroza i ostalih vaskularnih područja (cerebrovaskularna bolest – bolest arterija koje krv dovode mozgu; periferna arterijska bolest – zahvaćanje arterija ekstremiteta) te se obrada nerijetko usmjerava i na navedene sustave. Unatoč i dalje prisutnim problemima i izazovima u liječenju koronarne bolesti, možemo s ponosom utvrditi da se u Hrvatskoj smrtnost od kardiovaskularnih bolesti u zadnje dvije dekade smanjila za apsolutnih 10 % (udio u ukupnoj smrtnosti je pala s 55 % na 45 %). Na svima nama je da tu brojku spustimo na najnižu moguću mjeru, počevši sami od sebe kontrolom i korekcijom čimbenika rizika i upražnjavanjem zdravih životnih navika.