Giht - kako nastaje i koji su simptomi?

Kako nastaje giht?

Giht se može razviti uslijed povećanog unosa mokraćne kiseline u organizam, smanjenog izlučivanja ili kombinacijom ovih čimbenika. Ipak, najčešći uzrok jest povećani unos hrane koja je bogata purinima. Naime, purini su tvari koje se u organizmu razgrađuju do mokraćne kiseline, te se na taj način hranom unosi više mokraćne kiseline nego što tijelo može izlučiti.

Namirnice koje su bogate uratima su iznutrice (jetra), bubrezi, timus, plava riba te suhomesnati proizvodi. Zbog toga se u prošlosti giht često nazivao "bolest bogatih", jer su se napadi bolova u zglobovima puno češće javljali u bogatim obiteljima koje su često konzumirale mesne proizvode i mesne prerađevine.

Uzrok povećanog unosa mokraćne kiseline rjeđe su nasljedni poremećaji razgradnje mokraćne kiseline te neka stanja poput liječenja citostaticima, pojačane razgradnje krvotvornih stanica (hemoliza, leukemična kriza) te razgradnje mišića.

S druge strane, uzroci smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline su oštećenja bubrega na različitim razinama koja se mogu dokazati specifičnim testovima (omjer klirensa urata i klirensa inulina). Stanja koja mogu biti povezana sa smanjenim izlučivanjem mokraćne kiseline još su gladovanje, otrovanje etanolom, otrovanje salicilatima te dijabetička ketoacidoza.

Kombinirani uzrok nastanka gihta

Kombinacija povećanog unosa mokraćne kiseline i smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline može se javiti u nekim nasljednim bolestima nedostatka određenih enzima. Primjeri za to su manjak glukoza-6-fosfataze, kada se povećana razina urata javlja već u dječjoj dobi, kao i manjak fruktozo-1-fosfatoaldolaze, što je čest uzrok obiteljski nasljednog gihta.

Alkohol također na ovaj način pogoduje nastanku gihta. Naime, prekomjerno uživanje alkohola omogućuje povećano stvaranje mokraćne kiseline i njezino smanjeno izlučivanje, stoga se pacijentima koji boluju od gihta (uz korekciju prehrane i dijetu) obavezno savjetuje apstinencija od alkohola.

Epidemiološke i laboratorijske značajke gihta

Prema dostupnim podacima za svijet, smatra se da se povećana razina mokraćne kiseline nalazi u oko 1-2 posto svjetske populacije, dok za Hrvatsku ne postoje relevantni podaci. Generalno govoreći, dokazano je da broj oboljelih raste s porastom životne dobi te da je direktno povezan sa čestim kroničnim bolestima: metaboličkim sindromom, kroničnom bubrežnom bolesti, povišenim krvnim tlakom, šećernom bolešću, hiperlipidemijom, koronarnom bolešću, zatajenjem srca, atrijskom fibrilacijom, cerebrovaskularnim inzultom i perifernom vaskularnom bolesti.

Kad su posrijedi laboratorijske vrijednosti, glavna značajka gihta jest povećana koncentracija razine mokraćne kiseline (urata) u krvi iznad 420 µmol/L kod muškaraca, a iznad 360 µmol/L kod žena.

Klinička slika gihta

Giht se kao bolest može očitovati na nekoliko načina. Prvi stadij bolesti obično se očituje povišenom razinom mokraćne kiseline bez tegoba. Ovaj stadij se obično otkriva slučajno, tijekom rutinskih laboratorijskih pretraga ili u sklopu obrade kroničnih bolesti.

Urični artritis je, s druge strane, karakteristična manifestacija gihta. Tu se radi o napadu i upali obično jednog zgloba, kod koje intenzivna i jaka bol nastupa naglo te je praćena otokom i crvenilom zgloba (ponekad uz povišenu tjelesnu temperaturu). Obično zahvaća zglob nožnog palca, no praktički može biti zahvaćen svaki zglob na tijelu.

Upala zgloba nastaje zbog taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobu, a sve može (ako traje dulji vremenski period) dovesti do deformacije zgloba i kostiju. Napad mogu potaknuti stres, povreda, hospitalizacija, alkohol, prekomjerni unos hrane te gladovanje.

Upala zgloba može se javiti jednom u životu, no često se ponavljaju epizode takvih upala. U svakom slučaju, neliječene upale mogu dovesti do oštećenja hrskavice zglobova, razaranja kostiju i prave deformacije kostiju.

Bubrežna bolest kao klinička manifestacija gihta

Kad se kristali mokraćne kiseline nakupljaju u bubregu, posljedično može doći do stvaranja kamenaca. Shodno tome, pacijenti koji imaju povišene razine mokraćne kiseline imaju povećanu sklonost stvaranju bubrežnih kamenaca. U otprilike 40 posto slučajeva napad bubrežnih kamenaca može prethoditi upali zglobova. Vrijedi pravilo da što je viša razina mokraćne kiseline u krvi, to je veća vjerojatnost nastanka bubrežnih kamenaca.

Uratna nefropatija predstavlja teško, dugotrajno oštećenje bubrega s povišenom razinom mokraćne kiseline. Bolest je rijetka, uvijek povezana s prijašnjim napadima upale zglobova, a simptomi ne moraju biti izraženi (može se javiti uz visoki tlak, zatajenje bubrega ili povećanu razinu bjelančevina u urinu).

Urična nefropatija nastaje naglo zbog iznenadnog prekomjernog stvaranja mokraćne kiseline i posljedičnog zatajenja bubrega. Povezana je s pojedinim fazama leukemije, limfoma, karcinomima, pa čak i epileptičnim napadajima, a može se javiti i nakon jakih tjelesnih napora praćenih stresom uslijed vrućine.

Dijagnostika i liječenje hiperuricemije i uričnog artritisa

Povišena razina mokraćne kiseline bez simptoma (asimptomatska hiperuricemija) dijagnosticira se putem laboratorijskog nalaza povišenja razine mokraćne kiseline iz pacijentove krvi. Ukoliko pacijent nema tegobe i nije imao napad upale zglobova, ovaj stadij gihta se ne liječi te nije indicirana upotreba lijekova. Pacijentu se tada obavezno savjetuje promjena navika (dijeta bez urata), povećana tjelesna aktivnost, smanjeni unos alkohola te bolja regulacija kroničnih bolesti (kao što su šećerna bolest i visoki krvni tlak).

Urični artitis (upala zgloba zbog nakupljanja kristala mokraćne kiseline) dijagnosticira se na temelju kliničke slike: iznenadne jake boli (obično jednog) zgloba praćene otokom, crvenilom i osjetljivošću. Laboratorijski nalaz povišene razine mokraćne kiseline potvrđuje dijagnozu, a rjeđe se (u slučajevima ponavljajućih napada upale zglobova) dodatno traži radiološka obrada (rendgenske snimke zglobova, punkcija i analiza sadržaja zglobne tekućine).

Bolest se liječi lijekovima za smanjenje razine mokraćne kiseline. Najčešće upotrebljavani lijek je alopurinol, u novije vrijeme na tržištu je prisutan febuksostat. Također se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi (indometacin, ibuprofen, diklofenak) te naravno stroga kontrola unosa hrane koja povećava razinu mokraćne kiseline u organizmu. Rijetko može biti indicirana upotreba kortikosteroidnih lijekova.

Ova upala zglobova se tijekom života može javljati i po nekoliko puta nakon prve epizode. Zbog toga je bitno da pacijenti koji su imali više od jedne epizode upale zglobova neprestano uzimaju lijekove za smanjenje mokraćne kiseline kako bi se smanjio rizik od težeg oštećenja zglobova, bubrežnih kamenaca, kao i težeg oštećenja bubrega.

Dijagnostika i liječenje bubrežnih oblika gihta

Dijagnostika bubrežnih kamenaca povezanih s povećanom razinom mokraćne kiseline temelji se na radiološkoj obradi (rendgenska pretraga abdomena nativno te ultrazvuk abdomena), povišenoj razini mokraćne kiseline u krvi pacijenta, kao i nalazu urina. Kod pacijenata koji su preboljeli upalu zgloba zbog povišene razine mokraćne kiseline i koji imaju bubrežne kamence potrebna je stalna upotreba lijekova za smanjenje razine mokraćne kiseline.

Dodatno se preporučuju i neke mjere poput dobre hidratacije organizma (uzimanje barem dvije litre tekućine dnevno), uzimanje sode bikarbone (natrijev hidrogenkarbonat) koja uzrokuje alkalizaciju urina (što posljedično povećava izlučivanje mokraćne kiseline). U nekim slučajevima, kada se kamenac ne izmokri ili otopi, može biti potrebno razbijanje kamenca (ekstrakorporalna litotripsija udarnim valovima ili operativno uklanjanje kamenca).

Uratna nefropatija jest kronična bolest bubrega povezana sa dugotrajnom povišenom razinom mokraćne kiseline. Dijagnoza se postavlja na temelju nefrološke obrade, tj. laboratorijskih analiza krvi i urina, ultrazvuka bubrega i eventualno biopsije bubrega. U današnje doba bolest je rijetka zbog dostupnosti ranih laboratorijskih nalaza koji pokazuju povišenje mokraćne kiseline i lijekova kojima liječimo napade upale zglobova.

Urična nefropatija predstavlja akutno zatajenje bubrega uzrokovano naglim povišenjem koncentracije mokraćne kiseline u organizmu. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike akutnog zatajenja bubrega: prvenstveno smanjeno izlučivanje mokraće (sve do prestanka mokrenja), visoki krvni tlak, otekline po tijelu, slabokrvnost, poremećaj elektrolita (kalij, natrij) u krvi te izrazito povišenom razinom mokraćne kiseline u krvi. Liječenje je nadoknadom tekućine i diureticima (lijekovi koji pospješuju izlučivanje tekućine), lijekovima za smanjenje razine mokraćne kiselini, te ostalim mjerama koje pospješuju smanjenje razine mokraćne kiseline u krvi.

Zaključak

Giht je bolest koja se u današnje doba moderne medicine može uspješno ne samo rano dijagnosticirati, već i liječiti. Prije svega, to je bolest kod koje pacijent mora preuzeti odgovornost s obzirom na prehranu – dijeta sa minimalnim unosom purina, smanjena konzumacija alkohola te adekvatni svakodnevni unos tekućine.

Nadalje, potrebna je dobra kontrola ostalih kroničnih bolesti (ako postoje i ako je potrebno), a u obzir dolazi i liječenje lijekovima za smanjenje razine mokraćne kiseline u organizmu. Liječenje i praćenje stanja pacijenta ima svrhu prevencije težih stanja povezanih s povećanom razinom mokraćne kiseline, kao i posljedica istih stanja.