Ljudsko tijelo neprestano proizvodi toplinu, kao rezultat raznih kemijskih procesa u tijelu, odnosno metabolizma. Normalna tjelesna temperatura od 37°C predstavlja ravnotežu između proizvodnje i gubitka topline u tijelu. Znojenjem se tijelo oslobađa viška topline koja je nastala vježbom, fizičkim naporom ili je pak u tijelo ušla iz okoline, te uspostavlja spomenutu ravnotežu. Kako voda u obliku znoja isparava na površini kože, tako na sebe veže toplinu iz okoline i hladi tijelo. Znojenjem naš organizam gubi neophodnu tekućinu, pa tako tijekom jednog dana odrasla osoba u prosjeku izluči oko 7 dL znoja, dok u ekstremnim uvjetima ta količina može narasti i do 2,5 litre na sat.
Suhi, vrući klimatski uvjeti, vježbanje ili pak vrućica povećavaju gubitak tekućine. Poremećaj ravnoteže tekućine u tijelu od samo 1-2% može dovesti do bolesti ili pak smrti, stoga je svu izgubljenu tekućinu potrebno nadoknaditi. Ne postoji neka strogo određena količina tekućine koju je potrebno unijeti u tijelo tijekom jednog dana, ali se općenito spominje 8 čaša vode dnevno. Ta količina se, naravno, povećava u ekstremnim uvjetima ili u slučaju bolesti, poput vrućice ili proljeva.
Žlijezde znojnice su jednostavne žlijezde zadužene za izlučivanje tekućine koju nazivamo znoj. Znojnice u tijelu pronalazimo u dva oblika: ekrine žlijezde i apokrine žlijezde.
Ekrinih žlijezda znojnica u ljudskom tijelu ima između 2 i 5 milijuna, a najviše ih je na donjem dijelu stopala i na dlanovima. Kada temperatura u tijelu naraste, središnji živčani sustav u mozgu stimulira ekrine žlijezde da izluče tekućinu direktno na površinu kože i tako hlade organizam. Ta tekućina ili znoj najvećim dijelom sastoji se od vode i soli (natrijevog klorida), a sadrži i malu količinu elektrolita, odnosno tvari koje pomažu u regulaciji ravnoteže tekućina u organizmu.
Apokrinih, odnosno tzv. "mirisnih žlijezda" ima manje, a smještene su na nekim područjima kože, kao što je vanjski zvukovod, pod pazuhom, oko grudne bradavice, čmara i spolovila. Ove žlijezde izlučuju znoj koji sadrži proteine i ugljikohidrate. Djelovanjem bakterija s površine kože na znoj koji izlučuju apokrine žlijezde nastaje svima poznati neugodan miris.
Neki ljudi se znoje više od drugih, a da za to ne postoji neki poseban razlog. Stoga je teško definirati što je to normalno znojenje. Osim toplog vremena, teškog fizičkog rada, vježbanja, nervoze, stresa ili tjeskobe, na znojenje, pa čak i na miris znoja mogu utjecati i mnogi drugi čimbenici, kao što je raspoloženje, određene vrste hrane i pića, lijekovi, neka medicinska stanja ili pak hormoni. Bez obzira što je normalno znojenje pojam koji se razlikuje od čovjeka do čovjeka, poremećaje u znojenju dijelimo u dvije kategorije.
Očituje se kao pojačano ili prekomjerno znojenje, npr. u pazusima, na dlanovima ili na stopalima. Ovaj poremećaj vrlo često nastaje kao posljedica nervoze, stresa ili straha, no prekomjerno znojenje može se pojaviti i kao posljedica mnogih drugih čimbenika i stanja, kao što su:
Komplikacije i posljedice prekomjernog znojenja uglavnom spadaju u skupinu neugodnih. Primjerice, kod ljudi koji se prekomjerno znoje postoji veća vjerojatnost pojave neke gljivične infekcije. One se mogu javiti na rukama, stopalima ili pak u predjelu prepona. Isto tako, moguća je i pojava bradavica i osipa.
Mnogi ljudi su zabrinuti zbog prekomjernog znojenja, no smanjeno znojenje (hipohidroza) ili potpuni izostanak znojenja (anhidroza) također je veliki problem. Kako je znojenje potrebno za normalnu regulaciju tjelesne topline, ovaj poremećaj je ponekad opasan i po život. Neki od čimbenika i stanja koji mogu utjecati na pojavu smanjenog znojenja su:
Posljedice smanjenog znojenja ili izostanka znojenja mogu biti daleko ozbiljnije nego one kod prekomjernog znojenja, pa čak i potencijalno opasne po život. Prije svega valja spomenuti da ovakav poremećaj u znojenju lako može dovesti do iscrpljenosti vrućinom ili vrlo opasnog toplotnog udara.
Prekomjerno znojenje i specifičan miris koji se tom prilikom javlja, mnogima su više nego dovoljan razlog za upotrebu nekog od sredstava koje ograničavaju znojenje i stvaranje takvog neugodnog mirisa. Danas su takvi dezodoransi dostupni u gotovo svim trgovinama.
Dezodoransi protiv znojenja ili tzv. antiperspiranti djeluju tako da djelomično blokiraju znojne kanale apokrinih žlijezda znojnica i tako smanjuju količinu znoja koji dospijeva na površinu kože. Budući da duža upotreba takvih dezodoransa može uzrokovati iritaciju kože ili dermatitis, postoje i obični dezodoransi, koji ne blokiraju znojenje no čine kožu neatraktivnom za bakterije čijim djelovanjem i nastaje neugodan miris.
Osim dezodoransa, moguća je i medicinska pomoć, uz lokalnu upotrebu aluminijevog klorida koji je inače i glavni sastojak u antiperspirantima, dok se u težim slučajevima jednostavnim kirurškim zahvatom mogu prekinuti živci odgovorni za znojenje. Kod smanjenog znojenja ili izostanka znojenja vrlo je važna prevencija, odnosno disciplinirani način života. Budući da je nedostatkom znojenja smanjena i mogućnost tijela da regulira tjelesnu temperaturu, potrebno je razviti određene navike kako bi se spriječile veće komplikacije, poput dehidracije ili toplotnog udara.
Prije svega, osobe koje pate od tog poremećaja trebaju uzimati mnogo tekućine, a izbjegavati pića koja pospješuju dehidraciju, kao što su alkoholna pića i pića koja sadrže kofein. Preporučuje se i vježbanje u hladnijim uvjetima i izbjegavanje težih fizičkih napora pri velikim vrućinama.