Pacemaker - elektrostimulacija srca

Vrste pacemakera

Pacemaker se sastoji od generatora koji se ugrađuje pod kožu te jedne ili više elektroda koje se putem vena postavljaju u srčane šupljine. Dijelimo ih na jednokomorne (stimulacija jedne srčane šupljine, najčešće desne klijetke), dvokomorne (dvije srčane šupljine, obično desne pretklijetke i klijetke) te trokomorne ili uređaje za resinkronizaciju srca (stimulacija desne pretklijetke, desne i lijeve klijetke). Posebna skupina su srčani kardioverter-defibrilatori koji u sebi također sadrže i funkciju pacemakera. Dok se jedno- i dvokomorni pacemakeri srca koriste u liječenju bradiaritmija, uređaji za srčanu resinkronizaciju se koriste za liječenje bolesnika sa srčanim zatajenjem.

Indikacije za ugradnju

Indikacije tj. preporuke za ugradnju trajnog srčanog pacemakera regulirane su smjernicama koje donosi Europsko kardiološko društvo svakih nekoliko godina. Pacemakeri se koriste poglavito u liječenju bradiaritmija, tj. usporenog srčanog ritma. Najčešće indikacije uključuju simptomatske bolesnike s atrijskom fibrilacijom i sporim ritmom srčanih klijetki, bolesti sinusnog čvora i potpunim atrioventrikularnim blokom.

Postupak ugradnje

Radi ugradnje trajnog pacemakera pacijent mora biti primljen u bolnicu. Ugradnja trajnog pacemakera srca radi se ili u kirurškoj sali ili u sali za elektrofiziologiju i/ili implantacije pacemakera. Prije same procedure ordinira se jedna doza antibiotika za prevenciju infekcije. Procedura se izvodi u lokalnoj anesteziji uz primjenu blage sedacije. Pacemaker se većinom ugrađuje potkožno u gornjem dijelu prsnog koša - iznad prsnog mišića, a ispod ključne kosti. Važno je napomenuti da se pacemaker većinom ugrađuje na "nedominantnu stranu"(dakle kod dešnjaka lijevo, a kod lijevaka desno).

Po završteku pripreme lože (mjesta) za pacemaker, elektrode se putem potključne vene pod kontrolom rentgenskog uređaja postavljaju u srce. Broj i mjesta postavljanja elektroda ovisi o vrsti uređaja te samoj indikaciji za elektrostimulaciju. Na kraju se elektrode spajaju s pacemakerom, a rana se zatvara. Odmah nakon ugradnje potrebno je provesti programiranje uređaja, a sutradan je potrebno učiniti rentgensku pretragu srca i pluća (radi uvida u položaj elektroda) te dodatno testiranje pacemakera. Po završetku ugradnje konci se vade za 7-14 dana (sukladno uputama liječnika), a bolesnik se naručuje na redovite kontrole uređaja.

Moguće komplikacije

Kao i drugi invazivni postupci, ugradnja srčanog pacemakera srca povezana je s određenim komplikacijama. Najčešće komplikacije koje se javljaju tijekom ili nakon ugradnje pacemakera srca su pneumotoraks (kolaps pluća zbog zraka u pleuralnoj šupljini) u oko 1 posto slučajeva te hematom i/ili infekcija rane u manje od 1 posto slučajeva. Po završetku ugradnje se rijetko može dogoditi pomak elektroda, što zahtijeva ponavljanje procedure i ponovno postavljanje elektroda. U svakom slučaju, kod svih indikacija (poglavito značajnih bradikardija uz izraženost simptoma) korist od srčanog pacemakera je znatno veća nego što su to potencijalni rizici.

Što nakon ugradnje pacemakera?

Svrha ugradnje srčanog pacemakera jest uklanjanje simptoma i smanjenje rizika od zastoja rada srca. Samim time, određeno vrijeme nakon ugradnje pacemakera srca bolesnik se može vratiti svom uobičajenom načinu života. Prvih mjesec dana se preporučuje izbjegavanje naglih i opsežnih pokreta rukom i ramenom na strani ugradnje pacemakera srca. Bolesnici mogu koristiti većinu električnih uređaja u kućanstvu, međutim važno je da su uređaji ispravni i izolirani. Bolesnici s pacemakerima u principu mogu upravljati osobnim vozilom (nakon dozvole liječnika), kao i koristiti mobilne telefone. Ipak, ne preporučuje se nositi mobitel direktno iznad pacemakera. Detalji o korištenju raznih uređaja sustavno su izloženi u knjižici o pacemakeru koja se dobiva nakon ugradnje, a važno je slijediti i savjete svog liječnika kardiologa.