Prvi panični napad sam imala 2006. 4 mjeseca su mi se skoro svakodnevno ponavljali, zatim sam otišla na terapiju alprazolam/ sertralin. Nakon toga pola godine bila sam mirna da bi me sada uhvatio sa intenzitetom koji se povećavao i smirivao tako da mi je čak 3 puta u roku 30 minuta postigao maksimum. Jako me strah čak sam u trenutku pomislila da bi se rađe ubila nego da me ovo prati cijeli život. Ne želim živjeti u strahu. odgovor

Imam 40 g. i stalno zaposlenje u prometnoj struci. Imam zdravstvenih problema s metabolizmom (uzimam gemfibozil) i ponajviše psihom. Temeljem toga u prošlosti sam proglašen trajno nesposobnim za vojsku (odslužio 11 dana) sa dijagnozom emocionalne nestabilnosti, a doznao sam da su me čak smatrali opasnim i uskratili mi primanje oružja. Trenutno radim u istoj firmi 15 g. i vrlo sam često na bolovanjima, ponajviše sa dijagnozama F33 i F60. Sada uzimam terapiju uz nadzor liječnika: alprazolam, escitalopram i Velafax. Sve teže podnosim radnu okolinu i dolazim često u razne konfliktne situacije. Situacija mi se pogoršava otprilike u pola radnog vremena kada postajem razdražljiv, osjećam vrtoglavicu, nesigurnost, nervozu, plačljiv sam i malaksao i slično, ponekad sa vidnom simptomatikom. U zadnje mi se vrijeme povisio i krvni tlak, koji je donedavno bio 120/80. Shvatio sam da mi smetaju ljudi i volim samoću ili kontakt sa najbližima, kada mi se stanje malo smiri. Koje su moje sposobnosti da odradim puni radni vijek sa takvim stanjem? Na povremenim radnim sistematskim pregledima ustanovljena mi je neka vrsta depresije, te su mi preporučena češća bolovanja i odmor. odgovor

Primjetio sam da mi uvijek lutaju misli kada sam sam. Imam strahove da ću se onesvijestiti ili umrijeti i uhvati me panika. Kada sam sa ženom ili roditeljima malo mi je bolje. Dijagnosticirana mi je anksioznost. Već 6 mjeseci pijem klozapin i Normabel. Što vi mislite hoće li mi ovo proći? odgovor

Prošle godine na večeri, iznenadno mi se opće zdravstveno stanje pogoršalo, nakon određenog vremena boravka u zadimljenoj, zagušljivoj i vrućoj prostoriji, te mi je pozlilo. Od tog dana pa do danas (godinu kasnije) prati me konstantna mučnina (bez povraćanja), a tokom vremena kasnije počele su se javljat sve češće gotovo svakodnevne glavobolje i povremene migrene. Nakon dolaska, kada sam ustanovio da sam izgubio desetak kila, počeli su moji pregledi kod doktora, liječnik opće prakse (do danas) poslao me do virologa, gastrointerologa, infektologa, radiologa, alergologa, gotovo sve pretrage bile su uredne, iz krvnih pretraga jedino za istaknuti je enzim ALP koji je iznosio (58 pa 68 - ref.intervali: 67-264), glukoza - 6,08 te OGTT na 0 min. - 5.84 te na 120 min. - 7.74. Nadalje, iz krvnih nalaza rezultiralo je da sam pozitivan na H. pylori prob., da sam prebolio mononukleozu te da sam antiHBs pozitivan - TITAR: 40 IU/L. Endoskopskim pregledom rezultiralo je: Želudac: Antralno mrljasta hiperemija uz trakaste plitke erozije. Radiološkim sinusa pregledom ustavljeno je polipoidno zadebljenje sluznica u području dna oba maksilarna sinusa, desno veličine 15x30x15 mm, a lijevo 10x15x5 mm, te prilikom prvog radiološkog pregleda slezena je bila povećana (u duljem promjeru 14 cm). Nakon početnih dijagnoza: gastritis i bulbitis, danas je to nausea in obs. Kao što sam već istaknuo prije, imam konstantne svakodnevne mučnine (neovisno o mjestu boravka) glavobolje, rijetke migrene - prostrane mrlje u vidnom polju često su to tolike da se dogodi da uopće nevidim, to traje oko 20 minuta a kasnije slijede jake glavobolje - uglavnom sam to interpretirao kao aure migrene, bolove u desnom uhu i vratu, te povremene u pazuhu te na lijevoj strani prsa (niže), srce mi kuca brzo, a dok ležim na trbuhu imam osjećaj da su mi udarci srca toliko jaki da mi se tijelo trese. Teško podnosim hladnoću, a uopće ne podnosim toplinu, pretjerano se znojim i ako se obučem primjerenije za npr. zimu, odmah mi je vruče i znojan sam bez jačeg fizičkog pokreta, često iz čista mira napadne me osjećaj izuzetne topline, kao da gorim, a ležim ili sjedim bez nikakvih radnji ni opterećenja, a temperature uopće nemam, često iznosi 36,8 ili 37 nikad više. Povremeno su mi noge hladne te tokom noći gotovo ledene. Teško dišem, ali to je zbog polipa u nosu i alergije na grinje. Počeo sam biti sve nervozniji i uznemireniji, teško mogu zadržat koncentraciju, primijetio sam da teže pamtim i općenito da mi je memorija loša, prati me i umor, ponekad se probudim umoran. Zanimalo bi me vaše najiskrenije mišljenje o ovom mom stanju. Napominjem da nisam alkoholičar, pušač niti narkoman, te nisam imao spolnih odnosa. odgovor

Imam problem sa sinom. Prije 4 godine pušio je marihuanu, svaki dan. Nismo ga otkrili na vrijeme. Sada je u lošem, depresivnom stanju, ima paranoidne misli i sada je pod terapijom risperidon, diazepam i antidepresiv. Kako da se prema njemu odnosimo? odgovor

Prije dvije godine sam doživio smrtni slučaj u obitelji, što mi je teško palo. Međutim, to sam prihvatio i nastavio sa svojim životom. Nedugo nakon toga počele su mi se pojavljivati čudne misli koje su izazivale tjeskobu i blažu depresiju, ali ja nisam obraćao pažnju na to. Mislio sam da je to normalna pojava nakon svega. Iznenada jednog dana su mi se počele javljati odvratne i još gore prisilne misli bogohulnog karaktera, što je dovelo do blažeg napada panike kod mene. Svaki dan sam se budio sa još gorim mislima, te sam izgubio apetit i nisam mogao spavati. Nisam uopće izlazio iz kuće, čak sam zapostavio djevojku koju toliko volim. Po nagovoru roditelja sam otišao kod psihijatra. Od lijekova sam uzimao: seroxat, lexilijum po dva puta na dan, te vitamin B.Ubrzo sam izbacio lexilijum i vitamin B, ali seroxat je ostao. Svaki dan sam osjećao poboljšanje i nakon nekoliko mjeseci osjećao sam se potpuno preporođen. Samo je ostao strah od bogohulnih misli koje su se samo ponekad javljale. Međutim ubrzo nakon prestanka uzimanja lijekova sve se vratilo. Prisilne misli su navirale u naletima. I opet na nagovor liječnika evo već godinu dana uzimam seroxat. Pomaže mi samo u većoj dozi. Dijagnoza je bila anksiozno-depresivni poremećaj, ali surfajući po internetu vidio sam jako puno simptoma i OKP-a. Je li moguće da je liječnik pogriješio? Koliko dugo smijem piti seroxat? Postoje li djelotvornije tablete? Je li moguće da se radi o neizlječivoj bolesti? Uskoro ću se vjenčati pa me strah za moje seksualne funkcije. odgovor

Nakon dugo vremena slabosti i "kroničnog" umora dijagnosticirana mi je megaloblastična anemija, te depresivno - anksiozni poremećaj. Čitala sam da su te dvije bolesti međusobno povezane. Zanima me je li to istina? odgovor

U braku sam 23 godine. Imamo dvoje odrasle djece. Suprug me je prevario s drugom ženom. Bila sam na maturalcu jer radim u školi, a on je otputovao na "službeni put". Bio mi je prvi put sumnjiv, tražila sam dokaz jer bez njega nisam ništa htjela poduzimati da ne ispadnem paranoična baba. Dokaz sam našla, on mi je ispričao priču. Sastali smo se utroje. Tražila sam da se on odluči između nas dvije, odlučio se za mene ali mislim da je u nju zaljubljen iako sam sigurna da nema kontakta. Od toga je prošlo tri mjeseca, ja se očajno osjećam i ne znam kako da to prebolim. Zatražila sam pomoć psihologa bez uspjeha . Loše funkcioniram na poslu i u obitelji. On traži da se sve zaboravi, ja bih to vrlo rado htjela, ali sam svjesna da više ništa nije isto i da ne može biti. Ne znam kako da pomognem sebi i njemu. On tvrdi da sam mu bila prva žena. On meni nije bio prvi. Jako patim, pijem benzodijazepin, provociram ga. On mi je bio simbol ljubavi, povjerenja, odanosti jer sam prije njega imala izuzetno lošu sedmogodišnju vezu (nasilje, alkohol, ljubomora) iz koje sam se jedva izvukla. 23 godine sam ga voljela, a on je tako lako otišao s drugom. Vrlo sam povrijeđena i očajna, ne znam kako da prebrodim tu situaciju. Živimo u IM, nemamo bračno savjetovalište, u postelji se izvrsno slažemo i kriza uglavnom završi spolnim odnosom koji je izvrstan. To nije razlog za razvod, ali mi treba katarza. Ne posjedujem nikakve nekretnine, samo plaću koju ulažem godinama u obitelj. Razvod bi me odveo u podstanarstvo za početak. On ga ne želi, traži da sve zaboravim, prvi sam mu dan rekla "kaži kako dalje"; prošla su tri mjeseca, a pitanje je ostalo. Rekla sam djeci što se dogodilo između nas dvoje, ali on to ne zna. Sin star 18 godina govorio je o sramoti, a kći je užasnuta. Govorim mužu da u našoj postelji nema mjesta za treću osobu. On mi kaže da i ja napravim nešto slično što smatram neozbiljnim. Psihologinja mi je rekla da je riječ o neodgovornoj osobi koja se tako ponijela jer računa na sve nas koji smo dobro organizirani i odgovorni. On je izgubio dobro plaćen posao dobrim dijelom i zato što se na njemu (po mom mišljenju) nije dovoljno angažirao. Dio radnog vremena provodi u gradu, njemu je dosadno, a i sam kaže da se ulijenio što je mene zgrozilo. Molim vas za pomoć, kako da mu oprostim jer nisam spremna na velike promjene u životu, stara sam za to, želim mirno stariti i radovati se unučadi. To sam mu toliko puta rekla pogotovo kada smo uređivali kuću i okoliš - taj sam prostor zvala obiteljskom bazom i oazom. Inače živimo s njegovim starim roditeljima, što je priča za sebe. On je sin jedinac, a ja sam potekla iz velike sirotinje, završila fakultet, 25 godina pošteno radim i imam samo svoju plaću. Molim vas da mi nekako pomognete da profunkcioniram, da se posvetim svojoj obitelji, ma kakva da je, i učenicima koji su bez lažne patetike budućnost ove nesretne zemlje. odgovor

Dijagnosticirana mi je shizoidna depresija. Što je to? Nemam simptome shizofrenije, ali imam simptome depresije koja traje oko godinu dana. Uzimam Prazine (100mg) i Risset (2mg) dva puta dnevno. odgovor

Bojim se zubara, doktora, vađenja krvi i svega vezanog uz bolnice i preglede. Zato izbjegavam preglede koji su mi ponekad potrebni, npr. ginekološki. Redovno me hvata slabost i osjećaj nesvjestice, kao da ću kolabirati i strah od pregleda. Čak i kad netko priča o bolnoj menstruaciji ja se počnem preznojavati, grlo mi se osuši, srce jako udara i imam paniku, ali za razliku od ostalih napadaja panike tu se stvarno rušim ili mi pada tlak. Psiholog mi kaže da imam jak parasimpatikus i da imam jak nocebo efekt. Je li se to isto tako rješava da se suočim sa strahom i promijenim percepciju i mentalne slike u pozitivne? Jednog dana bi htjela zatrudnjeti, a već sad se bojim kako da to izvedem ako se rušim na tuđe riječi da ih boli? Kao dijete sam se rušila i nekako kao da je mala trauma po trauma dovela da je ovo moje naučeno ponašanje. Kako da riješim svoje probleme? odgovor