U braku sam 23 godine. Imamo dvoje odrasle djece. Suprug me je prevario s drugom ženom. Bila sam na maturalcu jer radim u školi, a on je otputovao na "službeni put". Bio mi je prvi put sumnjiv, tražila sam dokaz jer bez njega nisam ništa htjela poduzimati da ne ispadnem paranoična baba. Dokaz sam našla, on mi je ispričao priču. Sastali smo se utroje. Tražila sam da se on odluči između nas dvije, odlučio se za mene ali mislim da je u nju zaljubljen iako sam sigurna da nema kontakta. Od toga je prošlo tri mjeseca, ja se očajno osjećam i ne znam kako da to prebolim. Zatražila sam pomoć psihologa bez uspjeha . Loše funkcioniram na poslu i u obitelji. On traži da se sve zaboravi, ja bih to vrlo rado htjela, ali sam svjesna da više ništa nije isto i da ne može biti. Ne znam kako da pomognem sebi i njemu. On tvrdi da sam mu bila prva žena. On meni nije bio prvi. Jako patim, pijem benzodijazepin, provociram ga. On mi je bio simbol ljubavi, povjerenja, odanosti jer sam prije njega imala izuzetno lošu sedmogodišnju vezu (nasilje, alkohol, ljubomora) iz koje sam se jedva izvukla. 23 godine sam ga voljela, a on je tako lako otišao s drugom. Vrlo sam povrijeđena i očajna, ne znam kako da prebrodim tu situaciju. Živimo u IM, nemamo bračno savjetovalište, u postelji se izvrsno slažemo i kriza uglavnom završi spolnim odnosom koji je izvrstan. To nije razlog za razvod, ali mi treba katarza. Ne posjedujem nikakve nekretnine, samo plaću koju ulažem godinama u obitelj. Razvod bi me odveo u podstanarstvo za početak. On ga ne želi, traži da sve zaboravim, prvi sam mu dan rekla "kaži kako dalje"; prošla su tri mjeseca, a pitanje je ostalo. Rekla sam djeci što se dogodilo između nas dvoje, ali on to ne zna. Sin star 18 godina govorio je o sramoti, a kći je užasnuta. Govorim mužu da u našoj postelji nema mjesta za treću osobu. On mi kaže da i ja napravim nešto slično što smatram neozbiljnim. Psihologinja mi je rekla da je riječ o neodgovornoj osobi koja se tako ponijela jer računa na sve nas koji smo dobro organizirani i odgovorni. On je izgubio dobro plaćen posao dobrim dijelom i zato što se na njemu (po mom mišljenju) nije dovoljno angažirao. Dio radnog vremena provodi u gradu, njemu je dosadno, a i sam kaže da se ulijenio što je mene zgrozilo. Molim vas za pomoć, kako da mu oprostim jer nisam spremna na velike promjene u životu, stara sam za to, želim mirno stariti i radovati se unučadi. To sam mu toliko puta rekla pogotovo kada smo uređivali kuću i okoliš - taj sam prostor zvala obiteljskom bazom i oazom. Inače živimo s njegovim starim roditeljima, što je priča za sebe. On je sin jedinac, a ja sam potekla iz velike sirotinje, završila fakultet, 25 godina pošteno radim i imam samo svoju plaću. Molim vas da mi nekako pomognete da profunkcioniram, da se posvetim svojoj obitelji, ma kakva da je, i učenicima koji su bez lažne patetike budućnost ove nesretne zemlje.

U zadnjem dijelu maila, navodite da su razlike između vas i supruga postojale i na razini primarnih obitelji koje su ključne u formiranju osobnosti i karaktera. Unatoč razlikama, zasnovali ste bračnu zajednicu i obitelj, koja je prema vašim riječima nešto što je velika pozitivna promjena u odnosu na vašu raniju vezu (citiram:...On mi je bio simbol ljubavi, povjerenja, odanosti jer sam prije njega imala izuzetno lošu sedmogodišnju vezu...). Nakon niza godina braka, izdvojili ste situaciju prevare, koja je za vas značila visok stupanj emocionalne-narcistične povrede. Kada postoji takav stupanj i tip povrede, onda nije moguće postići ekspresno rješenje. U psihoterapiji se obično ide na razumijevanje simbolike, pojedine konkretne situacije, odnosno traga se za uzročno-posljedičnim mehanizmima. To bi značilo da treba komunikaciju između vas i supruga proširiti van detaljnog usredotočenja na isključivo konkretnu situaciju. Predložite suprugu da razgovarate malo više o vlastitim emocijama, prije, za vrijeme i nakon konkretne situacije. To će onda vjerojatno otvoriti i emocionalne pozicije na malo jasniji način jer mi se prema sadržaju mail-a čini da ste i vi i suprug u jakom strahu od razvoda, odnosno da svaki na svoj način sumnja u onog drugog pa onda posljedično radi i izgovara neke stvari koje inače ne bi radio. Generalni je savjet koji vam može koristiti, da manje moralizirate i govorite u kategorijama dobar-loš, a više razgovarate o tome kako se tko u obitelji osjeća i na koji način onaj drugi može pomoći da se strahovi kod partnera smanje. Kada osoba širi svoje negativne emocije na druge članove obitelji koji nisu direktno uključeni u konflit (npr. djecu) samo da bi se <olakšala>, čest je kratkoročni ishod da se cijela obitelj osjeća loše, a dugoročno slabi koheziju između članova obitelji. Dodatni je problem (vezano uz odnos vas i supruga), koji je vrlo važan, da je suprug u srednjim godinama izgubio poziciju adekvatnog radnog funkcioniranja i zadovoljstva, što definitivno slabi samopouzdanje i otvara razne puteve (manje zrele, ali i zrelije) da se to samopouzdanje povrati. Mislim da je tu vaša uloga vrlo bitna u tome da razumijete, a i pomognete na tom planu. Kada se uzmu u obzir svi faktori, i vaša bračna pozicija pokuša razumjeti u širem, dinamičkom kontekstu, za očekivati je i da će vaš proces prorade emocionalne povrede ići putem koji je bolji za vas.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar