Potrebno je svakako procijeniti koliko kognitivne smetnje utječu na poslovni život, odnosno obrazovanje te ih uskladiti sa svoje mogućnosti kako bi se umanjio stres pri izvršavanju svakodnevnih zada¬taka i umanjila mogućnost neuspjeha i posljedičnog razočaranja.

Kako bi se kognitivne smetnje što manje utjecale na svakodnevno funkcioniranje, korisno je primijeniti neke tehnike:

Pojednostaviti svakodnevno funkcioniranje

• Postaviti listu prioriteta
• Zamoliti prijatelje i članove obitelji za pomoć
• Držati važne stvari uvijek na istom mjestu i pri ruci kako bi se umanjilo vrijeme potrošeno na traženje

Organizirati vrijeme i obaveze

• Izraditi popis obaveza za taj dan
• Zalijepiti papiriće s važnim podsjetnicima na vidljiva mjesta (hladnjak, radni stol, zrcalo)
• Koristite mjesečni planer gdje ćete upisivati važne događaje, društvene obaveze, preglede, uzimanje lijekova.

Držite se rutine

• Pokušajte spojiti nove aktivnosti koje tek trebate upamtiti s ranijim rutinskim aktivnostima, npr. Uzimajte lijek odmah nakon pranja zubi i sl.
• Izbjegavajte nagle promjene temperature ujutro i navečer, posebno ako se bavite aktivnostima na otvorenom

Društveni i obiteljski život
Potrebno je ukućane i prijatelje upoznati sa svojim tegobama. Bez obzira na fizičke smetnje te pojavu emocionalnih i kognitivnih smetnji nikako se ne smijete udaljiti od svojih bližnjih već ih treba zamoliti za pomoć kako bi se iste lakše prebrodile.

Prehrana i hidracija
Potrebna je redovita i izbalansirana prehrana, obroke ne treba preskakati, potreb¬no je unos kalorija i određenih prehrambenih skupina prilagoditi individualnim potrebama organizma. Pozornost je potrebno obratiti i na unos dovoljne količine vode (oko 1,5 L dnevno) što mnogi izbjegavaju zbog tegoba od strane mokraćnog sustava, no baš je to jedan od razloga zbog kojih je hidracija izrazito važna

Tjelesna aktivnost
Umjerena tjelesna aktivnost, u skladu s mogućnostima pojedinca je svakako poželjna u prevenciji razvoja kognitivnih smetnji. Poznato je da tjelesna aktivnost potiče metabolizam cijelog tijela, utječe na jačanje mišića, lučenje ranije spomenutih čimbenika rasta u centralnom živčanom sustavu koji utječu na neuroplastičnost, te tzv. endogenih endorfina, odnosno tvari koje u našem središnjem živčanom sustavu pospješuju osjećaj zadovoljstva. Posebno se preporuča tjelesna ak¬tivnost udružena s glazbom jer se time ranije opisani učinci dodatno pojačavaju, a s obzirom da postoje različite vrste plesnog izražavanja svatko može pronaći nešto za sebe ovisno o mogućnostima i interesima.

Meditacija
Postoje različite tehnike meditacije koje za cilj imaju poboljšanje cirkulacije u središnjem živčanom sustavu, kako arterijske koja donosi hranjive tvari i kisik, tako i venske cirkulacije koja odnosi štetne tvari slobodne radikale i CO2. Poboljšanje cirkulacije do¬prinosi smanjenju komponente oksidativnog stresa i neurodegeneracije.

Neurobiofeedback
Neurobiofeedback, kako mu i samo ime kaže predstavlja metodu treninga koja povezuje psihološke i fiziološke procese kod pacijenta u svrhu poboljšanja zdrav¬lja. Ova metoda se primijenjuje u psihologiji, znanstvenim istraživanjima, ali i za poboljšanje fizioloških funkcija u sportu i u medicini kod različitih poremećaja (najčešći su bolna stanja, poremećaji mišićno-koštanog sustava, multipla skle¬roza, moždani udar, različiti psihički poremećaji, KOPB, urinarna inkontinencija u djece i drugi). S obzirom da se radi o metodi kod koje je bitan psihološki profil bolesnika, bilo bi dobro prije same primjene neurobiofeedbacka osim neurološkog pregleda i po potrebi dijagnostičke obrade, učiniti i psihološko testiranje u svrhu poboljšanja učinka samog treninga. Trening se u prosjeku ponavlja oko 10-15 puta (više ako je potrebno), vrijeme trajanja treninga je varijabilno i može se kretati između 20-60 min. Kako bi se monitorirale fiziološke funkcije bolesnika, primijen¬juju se različiti senzori (precizini mjerni instrumenti), prikupljeni podaci se snimaju, i kasnije se pomoću različitih programskih paketa mogu analizirati. Sofisticirani programski paket omogućava da bolesniku i tijekom treninga dajemo trenutnu informaciju o stanju njegovih fizioloških funkcija. Bolesnik pomoću povratne in¬formacije biofeedback uređaja uči kako zapaziti, te po potrebi mijenjati fiziološku reakciju vlastitog organizma , a time trenira kako postići određene promjene vlas¬titih fizioloških stanja – aktivna uloga bolesnika. Biofeedback terapeut pomaže bolesniku da “upozna” svoje fiziološko stanje i da ga na najbolji mogući način korigira, on ga aktivno vodi kroz trening. Osnovne prednosti ove metode su nein-vazvnost i raznolikost primjene.