Neurorehabilitacija osoba oboljelih od multiple skleroze

O multiploj sklerozi i mogućnostima liječenja

Multipla skleroza predstavlja vodeći uzrok ne-traumatskog invaliditeta u mladim i radno aktivnim osobama te je istovremeno jedna od najistraživanijih neuroloških bolesti. Kroz godine, neliječena multipla skleroza može kod 50-60 posto oboljelih evoluirati u sekundarno progresivni oblik, u kojem se razvija ozbiljan i ograničavajući neurološki deficit. Navedeno se događa u prosjeku nakon 15-20 godina trajanja bolesti.

Liječenje multiple skleroze usmjereno je prema tri ključna aspekta koja zajedno tvore sveobuhvatan pristup: imunomodulacija, neurorehabilitacija i simptomatska terapija. Ova sveobuhvatna kombinacija pristupa primjenjuje se u svakoj fazi bolesti kako bi se osiguralo najbolje moguće upravljanje stanjem pacijenta. Konkretno, tijekom razdoblja pogoršanja (relapsa) koja su karakteristična za multiplu sklerozu, glavni cilj fizikalne terapije jest vratiti pacijenta na razinu funkcioniranja koju je imao prije relapsa. Ovdje se fizioterapeuti usredotočuju na obnovu motoričkih funkcija, poboljšanje ravnoteže, koordinacije i smanjenje simptoma.

Izbor fizikalne terapije tijekom ili nakon relapsa ovisi o ozbiljnosti neurološkog oštećenja i primjeni kortikosteroidne terapije, koja je čest način tretiranja relapsa. Takav sveobuhvatni pristup ne samo da pomaže u trenutnim simptomima, već i dugoročno pridonosi očuvanju sposobnosti i samostalnosti pacijenata koji se suočavaju s izazovima multiple skleroze.

Što je neurorehabilitacija?

Neurorehabilitacija predstavlja aktivan proces koji započinje rano u tijeku bolesti i usmjeren je ka tome da se osobi oboljeloj od multiple skleroze pomogne da održi i/ili oporavi najvišu moguću razinu funkcioniranja te ostvari svoj optimalni tjelesni, mentalni i socijalni potencijal s obzirom na postojeća ograničenja. Kad govorimo o neurorehabilitaciji, iznimno je važno prvo naglasiti značaj imunomodulacijskog liječenja, budući da tijekom vremena (a posebice u neliječenoj ili neadekvatno liječenoj bolesti) dolazi do razvoja trajnih neuroloških deficita i kliničke progresije onesposobljenosti.

Shodno tome, u procesu neurorehabilitacije važna je rana intervencija i edukacija. Osoba s multiplom sklerozom koja ima bilo kakva funkcionalna ograničenja treba biti procijenjena i na odgovarajući način vođena. Procjena rehabilitacije trebala bi se razmotriti na početku bolesti, kada bi se promjene u ponašanju i načinu života mogle lakše provesti. Nadalje, kad govorimo o neurorehabilitaciji pacijenata s multiplom sklerozom, zbog izraženog i onesposobljavajućeg zahvaćenja motoričkog sustava najviše govorimo o fizikalnoj rehabilitaciji u kojoj nakon učinjenih inicijalnih procjena ključnu ulogu ima fizioterapeut. 

Važnost neurorehabilitacijskog tima

Neurorehabilitacijski tim, čija je osnovna svrha podrška osoba koje boluju od multiple skleroze, čini skupina stručnjaka različitih disciplina koja se usko povezuje kako bi pružila sveobuhvatnu i prilagođenu rehabilitaciju. Ovaj interdisciplinarni tim mora posjedovati duboko razumijevanje spektra simptoma i znakova karakterističnih za multiplu sklerozu te biti spreman prilagoditi terapiju raznovrsnim neurološkim ispadima koje bolest može izazvati. Važno je naglasiti kako rehabilitacija obuhvaća širok raspon stanja, počevši od blagih poremećaja ravnoteže pa sve do ozbiljnih neuroloških deficita kod kojih osoba može biti potpuno vezana uz krevet. Stoga je ključno da neurorehabilitacijski tim bude sposoban pružiti podršku i terapiju na različitim razinama ozbiljnosti bolesti; primjerice, u slučajevima blagih poremećaja ravnoteže, fokus terapije može biti na obnovi koordinacije i motoričke kontrole, dok se u težim slučajevima s ciljem očuvanja funkcionalnosti gornjih ekstremiteta radi čak i kada je pokretljivost donjih ekstremiteta ograničena.

Članovi neurorehabilitacijskog tima su liječnik i medicinska sestra specijalizirani za multiplu sklerozu, potom fizijatar i fizioterapeut, a ovisno o stanju osobe oboljele od multiple skleroze priključuju im se radni terapeut, logoped, neuropsiholog te specijalisti raznih kliničkih struka kojima je cilj sprečavanje komplikacija koje su posljedica oštećenja raznih funkcionalnih sustava. U fokusu je prevencija komplikacija koje mogu proizaći iz oštećenja različitih funkcionalnih sustava, a ovakav tip koordinirane suradnje omogućava osobi s multiplom sklerozom sveobuhvatnu podršku i terapiju, uzimajući u obzir različite aspekte bolesti i individualne potrebe pacijenta.

Kada započeti s neurorehabilitacijom?

Neurorehabilitacija osoba s multiplom sklerozom započinje u trenutku postavljanja dijagnoze, kada je neophodno pružiti informacije o važnosti redovitog vježbanja i liječenju komorbitideta, ali i prestanku pušenja. Studije su pokazale da osobe s komorbiditetima čak šest godina ranije u usporedbi s osobama bez istih trebaju štap ili štaku, stoga je važno već na samom početku bolesti preventivno djelovati na mogući budući neurološki deficit. Vježbe naučene uz pomoć fizioterapeuta u kojima se uzima u obzir motorička snaga, ravnoteža te kardiovaskularne mogućnosti predstavljaju temelj na kojem osoba s multiplom sklerozom u ranoj fazi bolesti može dalje (ovisno o svojim interesima i dostupnim mogućnostima) provoditi različite modalitete fizičke aktivnosti kao što su plivanje, trčanje ili pilates. Tijekom vježbanja mogu biti potrebne češće pauze za odmor.

U provođenju svih tjelesnih aktivnosti važno je poštovati fizička ograničenja vlastitog tijela i spriječiti iscrpljivanje, dehidraciju i pregrijavanje tijela, budući da navedeno može dovesti do prolaznih pogoršanja (tzv. pseudorelapsa) bolesti. Upravo zato ciljevi rehabilitacije te sve vježbe i aktivnosti trebaju biti izazov osobi s multiplom sklerozom, a ne predstavljati izraženi napor koji može utjecati na odustajanje od rehabilitacijskog procesa. Vježbanje je sastavni dio liječenja jednog od najčešćeg i najonesposobljavajućeg simptoma bolest – umora – koji se tijekom bolesti javlja i u do 90 posto oboljelih, a u polovice je umjeren do značajan. Redovito vježbanje također djeluje povoljno na simptome depresije te smetnje sa spavanjem.

Neurorehabilitacija u uznapredovaloj bolesti

U uznapredovaloj bolesti neurorehabilitacijski postupci trebaju se koristiti zajedno s drugim medicinskim intervencijama budući da se zbog višestrukog oštećenja funkcionalnih sustava javljaju, osim smanjenja pokretljivosti, i izražen umor, bol, otežano gutanje, spastičnost, disfunkcija mokraćnog mjehura/crijeva, depresija, kao i seksualna i kognitivna disfunkcija. Poznate komplikacije uznapredovale multiple skleroze kao što su kontrakture, dekubitusi, rizik od padova, nemogućnost samostalne brige o sebi mogu se smanjiti, a po mogućnosti i spriječiti pravovremenim rehabilitacijskim intervencijama.

Terapija održavanja u uznapredovaloj fazi bolesti namijenjena je očuvanju trenutnog stanja zdravstvenog funkcioniranja, sigurnosti, mobilnosti i održavanju kvalitete života, kao i smanjenju stope pogoršanja i rizika od komplikacija. U stadiju uznapredovale bolesti neophodna je upotreba pomagala, kao i temeljita procjena upotrebe invalidskih kolica, medicinskih kreveta te druge trajne medicinske opreme. U ovoj fazi bolesti, posebno ako osoba s multiplom sklerozom koristi invalidska kolica, potrebne su određene promjene u samom kućanstvu oboljele osobe, kao i u okolišu u kojem se kreće. Redovita komunikacija između zdravstvenih radnika i rehabilitacijskih stručnjaka omogućit će visokokvalitetnu sveobuhvatnu skrb osobi s multiplom sklerozom u svim stadijima bolesti. Nadalje, u svakoj fazi neurorehabilitacije važno je preispitati i prilagoditi ciljeve neurorehabilitacije koji trebaju biti izazovni, ali u svakom slučaju dostižni i realni. 

Zaključak

Zaključno, neurorehabilitacija je uz imunomodulacijsku terapiju osnova liječenja multiple skleroze u svim fazama bolesti. Prilikom neurorehabilitacijskog plana važan je individualan pristup oboljeloj osobi te je u obzir potrebno uzeti u obzir fluktuirajuću prirodu bolesti, cjeloviti neurološki status, kognitivni status te promjene raspoloženja – napose simptome depresije koji mogu utjecati na motivaciju i ustrajnost. Neurorehabilitacijski postupci potiču neuroplastičnost mozga, djeluju povoljno na smanjenje umora te pospješuju održavanje postojeće razine funkcioniranja kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri sačuvala kvaliteta života osoba oboljelih od ove teške bolesti.