Demijelinizacija dovodi do usporenja ili blokade prijenosa živčanog impulsa između živčanih stanica, a u novije vrijeme se sve više spominje i neurodegenerativna komponenta bolesti u smislu kortikalne atrofije po principu propadanja tijela stanice nakon gubitka aksona, a time i gubitka funkcije.

U novije vrijeme sve se više govori o gubitku kognitivnih funkcija, kao i razvoj depresivnih tegoba kao simptomu multiple skleroze uslijed oštećenja funkcionalnih krugova u središnjem živčanom sustavu, a ne kako se ranije smatralo reaktivnim stanjem na samu bolest.

Kognitivne smetnje je potrebno što ranije prepoznati kako bi se na njih na vrijeme djelovalo i kako bi se bolesniku s multiplom sklerozom što dulje omogućila zadovoljavajuća kvaliteta svako-dnevnog funkcioniranja. Briga o bolesniku s multiplom sklerozom je stoga zadatak koji bi trebao uključivati multidisciplinarni tim koji će pomoći u liječenju pojedinih specifičnih simptoma (fizijatar, psiholog, psihijatar, urolog, ginekolog, oftalmolog, logoped, specijalno educirane sestre, fizioterapeuti).

Duži niz godina kognitivnim se smetnjama u bolesnika s multiplom sklerozom nije davalo veće značenje i one su često ostajale neprepoznate, a s obzirom da je još uvijek svijest o mogućnostima njihova liječenja slabo razvijena takvi bolesnici često ne dobiju adekvatnu pomoć. U zadnja dva desetljeća, razvojem dijagnostičkih i terapijskih metoda te postavljanjem dijagnoze multiple skleroze u ranoj fazi bolesti otvara se i mogućnost pravovremenog praćenja kognitivnih te¬goba i njihovoj prevenciji te ukoliko se razviju i pravovremenom liječenju. Smatra se da oko 30-70% bolesnika koji boluju od multiple skleroze razviju kognitivne smetnje. Poremećaji najčešće uključuju domenu pažnje, memorije, izvršnih funkcija, posebno “multitasking”, vizuokonstrukcijske vještine.

Liječenje recidiva, kao i dugoročno liječenje treba planirati prema rezultatima kliničkih pretraga i medicine zasnovane na dokazima. Glavni ciljevi liječenja bolesnika s multiplom sklerozom su sljedeći:

• ubrzati oporavak od napadaja (akutno liječenje, uglavnom steroidima)
• smanjiti broj napadaja ili broj lezija
• nastojati usporiti progresiju

Dugotrajne terapije

Terapije prvog izbora

Liječenje RRMS treba započeti lijekom koji ima najbolji omjer rizika i koristi. Lijekovi prvog izbora koji se danas redovito primjenjuju u liječenju MS su glati¬ramer acetat, interferon beta 1a i 1b.

Terapije drugog izbora

Ako se terapija prvog izbora pokaže neuspješnom tada kod tog bolesnika treba uvesti jači lijek terapija), koji obično ima veću toksičnost. Ordinirajući liječnik mora naći onu terapijsku opciju koja ima “prihvatljiv” omjer terapijske učinkovitosti i nuspojava.

Simptomatsko liječenje

Specifično liječenje simptoma bitna je sastavnica sveukupnog zbrinjavanja bole¬snika s multiplom sklerozom. Cilj simptomatskog liječenja je smanjiti simptome koji remete funkcio-nalne sposobnosti i kvalitetu života.

Širok je raspon različitih simptoma koji se mogu pojaviti kod bolesnika s multiplom sklerozom:

• motorička funkcija i koordinacija: spastičnost, pareze, ataksija i tremor
• kranijske neuralgije, diplopija, nistagmus, disartrija, disfagija
• zahvaćenost autonomnog živčanog sustava: disfunkcija mokraćnog mjehura i crijeva, seksualna disfunkcija
• psihijatrijski i psihološki problemi: depresija, malaksalost, spoznajne disfunkcije
• bolovi i paroksizmalni simptomi uključujući epileptične konvulzije

Depresija je uz kognitivne smetnje jedan od čestih simptoma multiple skleroze. Kada su u pitanju emocionalne poteškoće u bolesnika s multiplom sklerozom, teško je razlučiti da li je emocionalni poremećaj posljedica multiple skleroze ili njezinih fizičkih i kognitivnih posljedica. Kada postoji podatak o emocionalnim poteškoćama, potrebno je obratiti se psihologu ili psihijatru da iste procijeni, te da li je potrebna neka dodatne specifična terapija ili je dovoljna samo bihevioralna terapija.