Grah (Phaseolus vulgaris) je biljka koja pripada porodici mahunarki, a članovi ove porodice se zbog visokog sadržaja bjelančevina i ugljikohidrata, smatraju povrćem najbogatije nutritivnim tvarima. Pojedine biljke iz ove skupine posjeduju i ljekovita svojstva.

Suho zrno graha sadrži oko 25% bjelančevina, što je za trećinu više od sadržaja bjelančevina u goveđem mesu. Bjelančevine graha nutritivno su siromašnije od bjelančevina mesa, jer ne sadrže sve neophodne aminokiseline. Grah naime, ne sadrži metionin. Međusobnim kombiniranjem ostalih namirnica taj se nedostatak može lako nadoknaditi. Osim što je bogat celulozom, u svom proteinskom sastavu ima mnogo aminokiseline arginina. Ta aminokiselina potiče stvaranje hormona gušterače - glukagona. Glukagon spada u spojeve koji ubrzavaju metabolizam djelujući na aktivaciju enzima. Kao posljedica njegovog djelovanja dolazi do razgradnje rezervi ugljikohidrata i masti.

Nadalje, interesantno je napomenuti da grah sadrži veliku količinu minerala u optimalnom odnosu, koji osigurava pravilnu i djelotvornu resorpciju putem crijeva. Povoljniji je omjer natrij/kalij, te kalcij/fosfor kod graha u usporedbi s mesom. Grah je dobar izvor magnezija, minerala za kojeg smo već više puta naglašavali da djeluje povoljno u sprječavanju nastanka i ublažavanju posljedica stresa.