Što je karcinom debelog crijeva?

Kolorektalni karcinom

Kolorektalni karcinom (rak debelog crijeva) je bolest koja rezultira nekontroliranim rastom abnormalnih stanica koje potječu iz kolona ili rektuma. Te stanice posjeduju sposobnost kontinuirane ubrzane reprodukcije, što rezultira invazijom normalnih okolnih tkivnih struktura ili rasapom u udaljene organe putem krvi ili limfe (metastaze).

Bolest se u početku prezentira u vidu polipa, koji su većinom inicijalno benignog karaktera, no važno je među njima prepoznati one s "prekanceroznim" potencijalom. To su polipi žljezdanog porijekla.

Ako se kolorektalni karcinom prepozna i tretira u ranoj fazi, dok je tumor lokaliziran u probavnoj cijevi, postotak izlječenja je vrlo visok, odnosno postotak preživljenja u petogodišnjem praćenju je oko 90%. Jednom kada karcinom probije vanjski zid crijeva i zahvati limfne čvorove situacija se bitno komplicira. Tada ovisno o stupnju progresije tumora 5-godišnje preživljavanje varira od 65% do 9%.

Rizik za razvoj ovog karcinoma signifikantno raste nakon 50. godine života i povećava se u narednim godinama. Globalno petogodišnje preživljavanje pacijenata tretiranih zbog kolorektanog karcinoma (u obzir su uzeti svi stadiji) jest 61%.

U Hrvatskoj je rak debelog drugi karcinom po učestalosti i kod muškaraca i kod žena. Kod muškaraca prvi je rak pluća, a kod žena rak dojke. Incidencija za muškarce je 53 nova slučaja na 100.000 stanovnika godišnje, a za žene 41/100.000.

Važnost rane detekcije kolorektalnog karcinoma

Nacionalni program za rano otkrivanja raka debelog crijeva usvojen je od strane Vlade Republike Hrvatske još 2007. godine, zajedno s drugim zemljama Europe. Najbolje organizirane zemlje su Velika Britanija i Slovenija, a u Sjedinjenim Američkim Državama, prema posljednjim podatcima iz 2020-tih incidencija kolorektalnog karcinoma ima tendenciju pada, što nije slučaj u Hrvatskoj. Razlog tome je slabiji odziv ciljne populacije u detekciji okultnog krvarenja u stolici i na tome se mora više angažirati.

Kontrola kvalitete u gastrointestinalnoj endoskopiji je ključna, a podrazumjeva standardizirano elektronsko praćenje kako pojedinaca endoskopičara tako i cijelih endoskopskih jedinica u zemlji. Sustavnim podizanjem stope detekcije adenoma (polipi) za samo 1%, smanjuje se rizik nastanka kolorektalnog karcinoma za 3%.

Rizik za razvoj karcinoma debelog crijeva

Točan uzrok nastanka nije jasan, no postoji nekoliko rizičnih čimbenika vezanih za razvoj kolorektalnog karcinoma.

Druge bolesti. Čvrsta asocijacija uočena je s nekim oboljenjima. Viši rizik za nastanak karcinoma imaju osobe s ranije dijagnosticiranim polipom ili familijarnom anamnezom polipa debelog crijeva, upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest), karcinoma gušterače, dojke, jajnika ili maternice.

Nasljeđe. Kao i kod drugih karcinoma, sumnja na kolorektalni karcinom je determinirana i genetskom strukturom. Tako određene osobe nasljeđuju stanja poznata pod imenom familijarna adenomatozna polipoza (FAP) ili Gardnerov sindrom u kojima se polipi crijeva javljaju neovisno o dobi bolesnika i gotovo redovito, unatoč terapiji, dovode do razvoja karcinoma.

Dijeta. Sigurno predstavlja važan čimbenik, no uzročno-posljedična veza nije sigurno dokazana. Svi se slažu da dijeta s dosta voća i povrća reducira rizik za razvoj kolorektalnog karcinoma. Neke studije ukazuju da prekomjerna konzumacija "crvenog" mesa, bogatog mastima i proteinima, povećava rizik za razvoj karcinoma, s čime se ne slažu drugi znanstvenici. S druge strane važna je i prerada mesa, proteini i masti pečeni (roštilj) na visokim temperaturama, mogu producirati potencijalno štetne supstance povezane s kolorektalnim karcinomom.

Ekspozicija kemikalijama. Određene kemikalije, kao što je klor (najčešće se koristi u procesu pročišćavanja pitke vode) može povećati rizik razvoja kolorektalnog karcinoma. Izlaganje azbestu povezano je s učestalijom pojavom polipa debelog crijeva.

Simptomi raka debelog crijeva

U ranoj fazi kolorektalni karcinom nema karakterističnih simptoma.

Najčešći znaci upozorenja su:

• Promjene u pražnjenju crijeva, uključujući i zatvor i proljev, osjećaj nepotpunog pražnjenja, krvarenje iz rektuma.
• Tragovi krvi u ili na stolici, promjena kalibra stolice (stolica kao olovka).
• Bolovi u trbuhu, praćeni nadimanjem.
• Malaksalost, gubitak apetita i pad tjelesne težine.

 Javiti se odmah liječniku ako:

• U slučaju neuobičajenih izmjena ritma stolice, pojave krvi u stolici, ne objašnjavati to krvarenjem iz hemoroidalnih vena. Potreban je uput liječnika na kolonoskopiju.
• Nejasni bolovi u trbuhu, gubitak na tjelesnoj težini, malaksalost, mogu biti simptomi raznih stanja, ali se uklapaju i u kliničku sliku karcinoma.
• Dijagnosticirana je anemija. Liječnik treba isključiti krvarenje iz probavnog trakta.

Modaliteti prevencije

Prevencija razvoja kolorektalnog karcinoma generalno uključuje tri razine: primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju. Primarna prevencija naglasak stavlja na promjenu stila života usko povezanog s povećanim rizikom za obolijevanje od ovog tipa maligne bolesti. Sekundarna prevencija se primjenjuje u prethodno spomenutom Nacionalnom programu ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma u kojem se pozivaju zdrave osobe za probirni test na okultno kvarenje te kolonoskopiju u slučaju pozitivnog nalaza testa. Naposljetku, tercijarna prevencija je zapravo kasna faza koje uključuje različite kirurške i rehabilitacijske postupke. Dakle, ključno je inzistirati na primarnoj i sekundarnoj prevenciji, napose zbog činjenice da se ovaj tip karcinoma i dalje nerijetko otkriva u uznapredovalom stadiju bolesti kada je mogućnost bilo kakve terapijske intervencije itekako sužena.