Virusi uzrokuju 30 do 40 posto slučajeva infektivnog proljeva u razvijenom svijetu. Nakon infekcija gornjeg respiratornog trakta, virusni gastroenteritis je druga najčešća bolest. Gastroenteritis mogu uzrokovati mnoge vrste virusa, ali su najčešći vrlo zarazni rotavirus, virus Norwalk i neki serotipovi adenovirusa. Rotavirus je vodeći uzročnik jakog proljeva u djece (najveća učestalost u djece u dobi od 3-15 mjeseci), a može se javiti i kod odraslih koji su u bliskom kontaktu sa zaraženim djetetom (obično s blažim simptomima). Rotavirusne infekcije najčešće se javljaju zimi u područjima s umjerenom klimom. Virus Norwalk je glavni uzročnik epidemijskog gastroenteritisa u djece i odraslih tijekom cijele godine. Virusi koji su slični virusu Norwalk česti su kod djece školske dobi. Epidemije virusnih proljeva obično se šire fekalno-oralnim putem. Isto tako je moguć prijenos s osobe na osobu kapljično. Ove viruse često nalazimo u zagađenoj hrani ili u vodi za piće. Simptomi se pojavljuju od 1 do 3 dana nakon uzimanja zagađene hrane ili vode.
Rotavirusi uzrokuju teške gastroenteritise kod dojenčadi i male djece. Teška dehidracija i smrt može nastupiti u grupi djece mlađe dobi. Virus uzrokuje 50% hospitalizacija djece s proljevima. Epidemije se mogu dogoditi i u kolektivima kao što su domovi umirovljenika. Uglavnom do treće godine života većina je djece stekla protutijela na taj virus. Gastroenteritis najčešće pogađa mlade, starije osobe i ljude s oslabljenim imunološkim sistemom. Učestalost je dvoje od tisuću ljudi.
Dodatni simptomi koji mogu biti povezani s bolešću:
Virusni gastroenteritis dijagnosticira se na temelju kliničke slike. Nalaz kulture stolice može isključiti bakterijske uzročnike bolesti. Infekcije rotavirusima i adenovirusima mogu se brzo dijagnosticirati korištenjem komercijalnih testova (otkrivanje virusnih antigena u stolici).
Cilj liječenja je nadomještanje tekućine i elektrolita (soli i minerala) izgubljenih proljevom. Antibiotska terapija nije učinkovita kod virusnih oboljenja. Općenito se ne primjenjuju lijekovi protiv proljeva, tzv. antidijaroici jer oni mogu produžiti infekciju. Mjere samoliječenja kako bi se izbjegla dehidracija uključuju uzimanje otopine elektrolita (oralna rehidracijska tekućina koja se može kupiti u slobodnoj prodaji) kako bi se nadomjestila tekućina izgubljena proljevom što je osobito važno kod male djece. Kako je rizik od dehidracije veći kod dojenčadi i male djece, roditelji moraju pažljivo pratiti broj pelena koje su promijenili dnevno kada je dijete bolesno. Soda i obična voda ne nadomještaju elektrolite potrebne djeci koja su dehidrirala od povraćanja i proljeva. Promjena prehrane obično će koristiti kod djece s proljevima dok proljev ne stane. Ne treba jesti jako masnu, slatku i začinjenu hranu. Treba djetetu strpljivo davati male količine mlakog čaja od šipka ili pravog čaja. Bolesnici s proljevima koji zbog mučnine nisu u mogućnosti uzimati tekućinu na usta možda će trebati infuziju, posebno mala djeca. Budite strpljivi s djecom i nudite im često manje količine ohlađenog čaja od šipka. Dijete može jesti uobičajenu hranu samo ne jako masnu i slatko. Osobe koje uzimaju diuretike moraju biti pažljivi kod proljeva i možda će morati prestati uzimati diuretike za vrijeme akutne faze proljeva. (Uvijek je potrebno savjetovati se sa liječnikom prije nego se prekine terapija propisanog lijeka).
Većina će se infekcija riješiti spontano. Djeca mogu biti teško bolesna zbog dehidracije koju je uzrokovao proljev.
Potražite liječnika ako ne možete nadoknaditi tekućinu, a javljaju se simptomi dehidracije, osobito kod malog djeteta, uključujući slabo izlučivanje mokraće, slabost ili vrtoglavica, suha usta, upale oči, udubljena fontanela (meka točka na glavi novorođenčeta i dojenčeta) i smetenost (konfuzija). Također se savjetujte s liječnikom ako proljev traje više od nekoliko dana i ako je u stolici primijećena krv.
Većina se infektivnih mikroorganizama prenosi neopranim rukama. Prevencija se najbolje postiže kroz odgovarajući postupak sa hranom i pranjem ruku nakon korištenja toaleta i kad god su ruke uprljane. Dojenje vjerojatno pruža određenu zaštitu od infekcije. Nakon mijenjanja pelena treba temeljito prati ruke sapunom i vodom, a samo mjesto mijenjanja pelena treba dezinficirati.