Zanimljiv je jedan podatak, kojeg su iznijeli Amerikanci, statističari svih mogućih i nemogućih pojava. Prema njima, 10 puta više osoba se utopi u vlastitoj kadi, nego što ih pogine pri skijanju. Od 1000 skijaša koji skijaju u jednom danu, mogućnost da se ozljede postoji za njih 2-4, to jest postotak iznosi od 0,2%-0,4%. Što se nastanka ozljeda pri skijanju tiče, to ovisi o nizu faktora kojeg čine: oprema, znanje i vještina skijanja, ali i padanja i procjena vlastitih mogućnosti.
Budući da skijanje zahtijeva određenu opremu, stanje i mogućnosti opreme često doprinose sprečavanju ili nastanku ozljede. Među opremom, kao najčešći krivac, spominju se vezovi. Vezovi imaju nezahvalnu i zahtjevnu ulogu pri čemu moraju biti dovoljno čvrsti da drže skiju za "pancericu", a opet dovoljno labavi da se skija odvoji od nje u slučaju pada i prevrtanja. Zbog svoje nezadovoljavajuće funkcije vezovi su česti uzrok ozljeda koljena koje pak čine veliki dio ozljeda pri skijanju. Vezovi ne zadovoljavaju svoju ulogu ako:
Studije su pokazale da neservisirani vezovi pokazuju veću zategnutost nego što mislite, jer neočišćene opruge imaju manju mogućnost odvajanja. Ako posuđujete opremu, obavezno je odnesite na servis da se podesi za vas osobno, jer stanje skijaške opreme ovisi o vašoj građi i težini, a ne o građi i težini vlasnika.
Unatoč tome što je skijanje zabavno, to je i sport pa kao i svaki drugi sport zahtjeva određene tjelesne pripreme. Najmanje što možete učiniti za sebe je:
Ozljede koljena su najčešće ozljede pri skijanju. Neki znakovi ozljede koljena kod kojih je odmah uputno pozvati liječnika su:
Najčešće stradaju medijalni kolateralni ligament (engl. medial collateral ligament, MCL) i to u 20-50 % slučajeva. Ozljedi su obično skloniji početnici u skijanju. To je ligament koji se nalazi sa unutrašnje strane noge u predjelu koljena i spaja natkoljeničnu kost (femur) i potkoljeničnu kost (tibia). Kada je skijaš u položaju pluženja, to jest rađenja "ralice" i noge su u "X" položaju pa potkoljenica ima tendenciju odlaska u stranu. Sve je dobro dok se drži ravnoteža. Gubitkom ravnoteže, svaka skija odlazi na svoju stranu, a potkoljenice su u skijaškoj obući učvršćene za skije pa i one odlaze u stranu (šire noge). Pošto natkoljenice žele ostati o početnoj poziciji (skupljaju noge) postoji napetost između potkoljenice i natkoljenice s unutrašnje strane noge, koju trpi MCL. Moguća su 2 završetka. Povoljniji je onaj da će se noge osloboditi od skija (važnost ispravnih vezova) i prestat će opterećenje za MCL. U tom slučaju može se proći sa istegnućem ligamenta Drugi, nepovoljniji ishod, je sve veće i veće opterećenje na MCL koji će početi pucati i konačno puknuti. Ista će ozljeda nastati kad skija pređe preko skije, kod pada ili kad uslijed veće brzine skija i noga, bivaju naglo izbačene u stranu. Kod tog tipa ozljede koljena (kao i kod ostalih) bilo bi najbolje da se pozove liječnik koji će procijeniti o kojem stupnju ozljede se radi. Za njega će važan podatak, na temelju kojeg se postavlja moguća dijagnoza, biti način na koji ste pali. Jaki mišići natkoljenice mogu spriječiti i ublažiti ovaj tip ozljede. Trebalo bi izbjegavati pluženje jer to nije baš najstabilniji način skijanja. Pri osjećaju gubitka ravnoteže i bježanja skija, bolje se baciti nego pokušati ispraviti. Pokušaj ispravljanja samo će pogoršati stupanj ozljede, a ionako ćete na kraju pasti.
Ozljeda prednjeg križnog ligamenta (engl. anterior cruciate ligament ACL) čine 10-15% ozljeda koljena. ACL je ligament koji sprečava gibanje kostiju potkoljenice previše prema naprijed, a u odnosu na natkoljenicu. Jednim krajem je pričvršćen za natkoljeničnu kost (femur), a drugim za prednji dio potkoljenične kosti (tibia). Naziva se križni jer se ukrižuje sa stražnjim križnim ligamentom koji sprečava kosti potkoljenice da se kreću previše prema natrag, a u odnosu na kosti natkoljenice. ACL se najčešće ozljeđuje:
Da biste spriječili ozljedu ACL-a prilikom pada, možete učiniti sljedeće:
Od ostalih ozljeda spominju se ozljeda platoa potkoljenične kosti i ozljede meniska. i jedna i druga ozljeda su posljedice kompresivnih sila, najčešće pri skokovima odnosno doskocima.
Ozljede glave mogu zahvaćati različit opseg glave, od manjih oguljotina kože do velikih ozljeda glave, a stupanj ozljede ovisi o brzini kretanja skijaša prilikom sudara i veličini objekta s kojim se skijaš sudario. Teške ozljede glave najčešći su uzrok smrtnih posljedica skijanja, ali su, na sreću, rijetke. U većini slučajeva, radi se o manjim ozljedama koje budu popraćene glavoboljama, osjećajem slabosti ili lošom koncentracijom. U tom slučaju potrebno je posjetiti liječnika kako bi se isključila ozbiljnija povreda glave. Ako je došlo do gubitka svijesti, takvu osobu treba odmah poslati u bolnicu radi daljnje obrade. Kaciga ublažuje ozljede, ali ne zaštićuje od neodgovornog ponašanja!
Jedna od često viđenih ozljeda je ozljeda palca. Točnije ozljeda ulnarnog kolateralnog ligamenta (UCL) u metakarpofalangealnom zglobu (MCP) palca (zglob u palcu otprilike na mjestu gdje se palac spaja sa šakom). UCL je ligament koji sprečava da palac u MCP-zglobu ne radi preveliki pokret prema natrag. Kada skijaš drži štap u zatvorenoj šaci i pada s njime, pri padu će se štap utisnuti u šaku i palac, djelujući na palac tako da ga u MCP-zglobu pomiče prema nazad. Ako je sila kojom štap pomiče palac jača od sile UCL-ligamenta, doći će do njegovog istezanja ili puknuća. Prilikom ozljede ligamenta postojat će bol u tom području, iako ne velika s obzirom na veličinu ozljede. Bol će biti jača kod istegnuća nego kod potpunog puknuća ligamenta. U takvim se slučajevima ozlijeđeni često ne javi liječniku, no bolovi i simptomi gubitka funkcije palca s vremenom se pojačavaju. Zbog toga je važno da se odmah javite na pregled, u slučaju da ste ruku ozlijedili na gore opisani način.
Postoje 4 najčešće ozljede ramena i ramenog pojasa: iščašeno rame, slomljena ključna kost, subluksacija (nepotpuno iščašenje) akromioklavikularnog zgloba i slomljena nadlaktična kost.
Za kraj donosimo preporuke Svjetske skijaške federacije o pravilima ponašanja na skijaškim stazama.