Imunosupresivi

Kada je imunosni odgovor nešto loše?

Postoje stanja u kojima je imunosni odgovor na određene podražaje na neki način pretjeran, kao kod nekih autoimunih bolesti, ili čak nepoželjan, kao kod osoba koje su primile transplantirani solidni organ (npr. jetru ili bubreg).

Kako bi se to spriječilo, posebni lijekovi, imunosupresivi, služe tome da ne dođe do odbacivanja presađenog organa. Ako se ovi lijekovi ne bi uzimali, pogotovo u ranijoj posttransplantacijskoj fazi – novi organ, koji je bio prijeko potreban, se odbacuje uz aktivaciju imunosnog odgovora, što može dovesti i do smrti.

Kod određenih autoimunih bolesti ti se lijekovi koriste da se suzbije upala koja dovodi do akutne i/ili kronične bolesti. Ovisno o tome o kojoj se autoimunoj bolesti radi, zahvaćeni su različiti organski sustavi, kao i određeni vitalni organi. Takva uznapredovala bolesna stanja mogu biti životno ugrožavajuća. Autoimune bolesti su sistemske bolesti – tiču se cijelog tijela.

Kada se moraju uzimati imunosupresivi?

Nekontrolirana bolest bez liječenja imunosupresivima jest za oboljelu osobu nepovoljno stanje i neusporedivo gore od kontrolirane bolesti uz pomoć imunosupresiva. Pod pažljivim nadzorom liječnika koji se takvim stanjima bavi (npr. imunolog/reumatolog, specijalisti raznih specijalnosti koji liječe autoimune bolesti, internist uključen u praćenje transplantiranih osoba) uz pomoć lijekova se suzbija neželjena imunosna reakcija te se tijek bolesti želi preusmjeriti u njen povoljni tijek.

Bolesti i stanja koja zahtijevaju liječenje imunosupresivima često su dugotrajna, čak doživotna. Do kraja života se trebaju uzimati imunosupresivi nakon npr. transplantacije jetre. Jednom dijagnosticirana autoimuna bolest ostaje kao dijagnoza. Ako se bolest treba liječiti imunosupresivnom terapijom, bira se lijek, doza i trajanje liječenja, koje može također biti doživotno.

Nuspojave imunosupresiva

Imunosupresivi imaju svoje nuspojave, ovisno o kojem se lijeku radi. Generalno govoreći, imunosupresivi mogu pridonijeti razvoju infekcija, a dugotrajna primjena određenih imunosupresiva može dovesti do razvoja zloćudnih bolesti. Također, određeni imunosupresivi djeluju toksično na druge organe poput bubrega, krvožilnog sustava ili krvotvornog sustava. Pod kontrolom specijalista takvi se rizici neprekidno predviđaju, otkrivaju, liječe i kontroliraju.

Od gore navedenih bolesti obolijevaju i osobe koje nemaju bolesti koje zahtijevaju imunosupresivnu terapiju, a znaju da su u određenom riziku. Primjer su bolesnici pod imunosupresivnom terapijom, koji su pod stalnim kontrolama te se navedena stanja brže otkrivaju i liječe. Kako bi se rizik smanjio, infekcije se liječe i preveniraju se cijepljenjem, a prije liječenja se provjerava boluje li osoba možda od kakve pritajene virusne ili druge zarazne bolesti.

Specijalist će, ako to bolest dozvoljava, smanjivati jačinu imunosupresivne terapije, ali i preporučivati nastavak terapije, kao i povišenje doze imunosupresivne terapije ako je potrebno.

Uz razgovor s bolesnikom i klinički pregled, u tome pomažu i laboratorijske pretrage, koje služe za predviđanje mogućih pogoršanja. Bolesnik će biti upućivan na preventivne preglede znajući da su maligne bolesti nešto češće kod osoba na dugotrajnoj imunosupresivnoj terapiji. 

Posebne skupine bolesnika

Mjerenja tlaka, šećera, tjelesne težine, procjena kardiovaskularnog rizika, bubrežne funkcije, laboratorijskih nalaza (krvna slika, jetreni enzimi itd.) dio su redovitog praćenja osoba pod imunosupresivnom terapijom. Liječnici obiteljske medicine svojim redovnim radom značajno doprinose kvaliteti života svojih pacijenata. Svako novonastalo stanje na vrijeme se liječi i dalje prati, kao kod svake druge osobe.

Ovisno o nuspojavama, imunosupresivni se lijekovi mogu mijenjati npr. za lijek koji manje oštećuje bubreg ili živčani sustav, ovisno o stanju bolesnika. Kod osoba s transplantiranim solidnim organom često se koriste kombinacije imunosupresiva.

Trudnice se, osim za svoje zdravlje, brinu i za zdravlje svog nerođenog djeteta i stoga se određeni lijekovi ponekad iz predostrožnosti zbog svojih mogućih nuspojava i ukidaju (npr. mikofenolat mofetil koji je poznat kao potencijalni teratogen) i/ili zamjenjuju drugim, po dijete sigurnijim lijekom.

Ako se planira trudnoća, liječničke su kontrole učestalije uz modifikaciju terapije ako je to potrebno (zamjena lijekova, smanjenje imunosupresivne terapije). No, nekad je najbolje za trudnicu i dijete upravo nastavak imunosupresivne terapije za koju se pokazalo da dobro kontrolira bolest. Aktivna bolest i nekontrolirana bolest dovodi u veću opasnost majku i dijete (kao i svakog bolesnika) unatoč nuspojavama imunosupresiva.

Bolest pod kontrolom i živjeti "normalno"

Neliječena autoimuna bolest, kod koje je bilo indicirano liječenje imunosupresivima, oštećuje organe koje ona zahvaća, ali oštećuje i cijelo tijelo (sistemska bolest). U takvom je stanju tijelo prijemčljivije za infekcije i rizičnije za razvoj komplikacija s lošim ishodom. Tako se, na primjer, respiratorni infekt može razviti u fatalnu upalu pluća.

Osoba s autoimunom bolešću pod kontrolom ili osoba koja redovno uzima odgovarajuću dozu imunosupresivne terapije nakon transplantacije jetre, a koja je minimizirala rizike od neželjenih nuspojava putem redovnih kontrola kod specijalista, živi "normalno". Neliječene kronične bolesti značajno povećavaju rizik od nepovoljnih ishoda bilo kojeg infekta.

Kako se čuvati i izbjeći bolest?

Ako je imunosupresivna terapija indicirana, redovno uzimanje terapije je važno za kontrolu osnovne bolesti ili stanja. Ako do infekcije ipak dođe, potrebno ju je liječiti prema pravilima struke. Imunosupresivi ne mogu biti odgovorni za pojavu infekcije. Da se smanji vjerojatnost infekcije, treba poduzimati mjere uobičajene prevencije, poput kvalitetne higijene, izbjegavanje inficiranih osoba, i slično. U ranijem posttransplantacijskom periodu, kada je potrebno uzimati visoke doze imunosupresiva, potrebno je nositi masku u zatvorenom prostoru kako bi se smanjila mogućnost infekcije.

Kako bi se smanjio rizik od kroničnih bolesti poput arterijske hipertenzije i dijabetesa, bolesnik se treba aktivno baviti svojim zdravljem, primjerice mora sam mjeriti tlak i ostati u redovnom kontaktu sa svojim liječnikom obiteljske medicine te prestati pušiti cigarete ako je pušač.

Za smanjenje rizika pojave malignih bolesti potrebno je informirati svojeg liječnika opće medicine o sličnim bolestima ako ih je bilo u obitelji, biti redovan u kontrolama urologa, ginekologa, odazivati se na mamografije, reagirati na novonastale kožne promjene, redovne laboratorijske analize krvi i urina.

Liječenje imunosupresivima vezano je uz stanja za koja su potrebna česte liječničke kontrole, što treba prihvatiti i učiniti sve što je moguće da bi suradnja bolesnika i liječnika bila što bolja.