Reanimacija - postupak oživljavanja

Što je iznenadna srčana smrt?

Ponekad ljudi umiru iznenada, a od nagle smrti nije zaštićen ni potpuno zdravi čovjek. Ovakvi događaji se u liječničkoj terminologiji nazivaju iznenadnom smrti, a kako se u najvećem broju slučajeva radi o srčanom uzroku, koristi se i termin iznenadna srčana smrt. Veliki je broj uzroka ovakve smrti, ali je završni događaj uvijek isti – nagli i neočekivani prestanak rada srca.

Slijed događaja nakon prestanka rada (tj. kucanja) srca je poprilično brz. Mozak prestaje funkcionirati već nakon 7-8 sekundi te nastupa gubitak svijesti. Svi mišići omlohave, osoba se ruši, a prestaje i disanje. U ovakvom stanju potpunog "mirovanja" najprije nastrada mozak. Već nakon 5 minuta nastupaju nepovratna oštećenja moždanih stanica, a čak u slučaju ponovne uspostave svih životnih funkcija (kao što su opskrba krvlju, disanje, probava i rad bubrega), oporavak rada mozga i funkcioniranje unesrećenog kao osobe je potpuno neizvjesno. Ostali organi znatno su otporniji na "mirovanje" krvotoka, što se uvelike koristi u transplantacijskoj medicini (primjerice, dva sata bez krvnog protoka uz određenu pripremu za jetru ili bubrege). 

Uloga reanimacije

Pomoć u ovakvim situacijama postoji, a radi upravo o reanimaciji. Umjetnim postupkom pritiskanja prsnog koša izvana (kompresijama) može se donekle uspostaviti protok krvi po tijelu, čime se produžuje preživljavanje tkiva, ali i poboljšava uspješnost hitne medicinske pomoći. U najboljim uvjetima reanimacija izvan bolnice uspijeva u oko 30% slučajeva, premda ne treba zaboraviti činjenicu da je bez reanimacije uspjeh uvijek nula.

Medicinska zajednica je već odavno prepoznala važnost reanimacije. Kako je prestanak rada srca naglo i dramatično zbivanje, u takvim uvjetima je nemoguće organizirati kvalitetno medicinsko istraživanje, stoga se tome doskočilo naknadnim analizama već obavljenih reanimacija. Najdalje su otišle američke hitne službe koje svoje medicinske postupke (iz legalno-pravnih, ali i istraživačkih razloga) snimaju, a uz pomoć akcelerometara bilježe i kvalitetu reanimacije. Ovim načinom su prikupljeni ključni podaci pa tako danas znamo da je u postupku reanimacije nesagledivo bitnija kvaliteta kompresija prsnog koša u odnosu na umjetno disanje – shodno tome se danas tolerira i izostanak upuhivanja zraka, a sve u korist kompresija.

Osvrt na glavne značajke postupka

Najbitnija stavka vezana uz reanimaciju je da ona bude široko dostupna, odnosno da se obavi baš onda kada treba. To se može postići samo ako velik broj laika (dakle ljudi bez medicinske izobrazbe) ovlada tehnikom reanimacije. Razvijene zemlje provode edukaciju o reanimaciji na brojnim razinama. Tako Kanađani uče o kompresijama već od osnovne škole, a poslije svake godine pohađaju osnovne tečajeve. Kod nas (ali i u drugim zemljama svijeta) tečaj hitne medicinske pomoći je obavezan u auto-školi, a sastavni dio tečaja bi trebala biti i reanimacija.

U redovitim preporukama reanimatoloških društava nastoji se pojednostavniti postupak reanimacije. Time se olakšava savladavanje tehnike, ali se podiže samopouzdanje odnosno vjera u vlastitu sposobnost da se uspješno reanimira. Poznati su slučajevi u kojim bližnji u najboljoj namjeri unesrećenog unose u osobno vozilo i sami vode u hitnu službu. Ovakav slijed događaja je obično poguban za unesrećenog. Ispravno bi bilo započeti reanimaciju te pozvati Hitnu medicinsku pomoć na broj telefona 194. Gubitak svijesti, odnosno prestanak rada srca, predstavlja najveću moguću hitnost u medicini. U pravilu, hitna pomoć zagrebačke područne službe stiže na ovakav poziv unutar pet minuta. Ako se kroz tih pet minuta provodi i reanimacija, šanse da unesrećeni preživi bitno se poboljšavaju.

Automatski vanjski defibrilatori (AED) su u stanju sami prepoznati neka od stanja koja uzrokuju prestanak rada srca (kao što su određene aritmije). Neke od takvih aritmija se mogu kratkoročno poništiti vanjskom primjenom strujnog udara, takozvanom defibrilacijom, što ovi uređaji mogu sami obaviti. AED se obično smještaju na mjesta gdje cirkulira veliki broj ljudi (aerodromi, stadioni, podzemne željezničke postaje). Rukovanje AED-om je izrazito jednostavno; potrebno je zalijepiti dvije elektrode na prsni koš unesrećenog i potom slijediti glasovne upute. Svakako, nužno je i provoditi postupak reanimacije prema predloženom postupniku.

Postupnik reanimacije

1. Provjerite jeste li vi, žrtva i ljudi u blizini sigurni

• Postoji li opasnost od strujnog udara, pada, udara automobila/vlaka i slično

2. Provjerite stanje svijesti žrtve:

• Protresite ramena žrtve i glasno upitajte: Jeste li dobro?

3. Ako odgovara: 

• Ostavite žrtvu u položaju u kojem je nađen, pokušajte saznati što se dogodilo i po potrebi otiđite po pomoć
• Redovito provjeravajte žrtvu

4. Ako ne odgovara: 

• Zatražite pomoć nekog iz okoline
• Okrenite unesrećenog na leđa i otvorite mu dišne putove laganim zabacivanjem glave prema natrag i podizanjem donje čeljusti (primiti bradu između palca i kažiprsta i lagano podići prema gore)

5. Održavajući dišne putove otvorenim gledajte, osluškujte i osjetite disanje pacijenta 

• Prignite se uhom prema žrtvinom nosu, pogled usmjerite prema prsnom košu i gledajte pomicanje prsnog koša
• Slušajte zvuk disanja
• Osjetite struju zraka na svom obrazu

6. Ako normalno diše: 

• Stavite ga u bočni položaj
• Pozovite Hitnu medicinsku pomoć na broj 194
• Provjeravajte žrtvino disanje

7. Ako ne diše normalno: 

• Pošaljite nekoga po Hitnu medicinsku pomoć; ako ste sami, ostavite unesrećenog i pozovite na broj 194, potom se vratite i započnite oživljavanje
• Kleknite pokraj žrtve, sa strane
• Stavite korijen dlana na sredinu prsnog koša (što odgovara donjoj polovici prsne kosti), stavite dlan druge ruke na ruku smještenu na prsni koš, isprepletite prste ruku; uvjerite se da pritisak nije na rebrima; ne vršite pritisak na trbuhu ili na donji kraj prsne kosti
• Postavite se okomito na prsni koš i ispruženih ruku utisnite prsnu kost 5-6 cm; kretnja se vrši "iz kukova", dok su ramena, laktovi i šake nepomični
• Nakon svake kompresije, otpustite pritisak, dozvolite da se prsni koš sam vrati u prvobitnu poziciju, ne odvajajte ruke od prsnog koša žrtve; kompresija i otpuštanje trebaju jednako trajati
• Ponavljajte kompresije ritmom od oko 100 do 120 puta u minuti

8. Udružite masažu s umjetnim disanjem: 

• Nakon 30 kompresija priđite žrtvinoj glavi, otvorite dišne putove zabacivanjem glave i podizanjem donje čeljusti. Stavite ruku na žrtvino čelo i nježno zabacite glavu, palcem i kažiprstom iste ruke začepite žrtvi nos. Vrške prstiju druge ruke stavite na vrh brade unesrećenog i otvorite dišne putove podizanjem brade
• Izvršite dva upuhivanja zraka u usta unesrećenog – prislonite svoja usta žrtvinim ustima, upuhujte količinu zraka kao prilikom normalnog udaha, tijekom 1 sekunde, odvojite svoja usta od žrtvinih i dozvolite "pasivan izdah" (ne isisavati zrak iz žrtve)
• Nakon 2 udaha ponovno pristupite kompresijama; upuhivanje ne bi trebalo trajati duže od 5 sekundi

9. Oživljavanje samo masažom srca: 

• Ako iz bilo kojeg razloga ne želite pružati umjetno disanje (npr. strah od infekcije, ozljeda usta, povraćeni sadržaj u ustima), možete provoditi samo vanjsku masažu srca. U tom slučaju kompresije se vrše bez prekidanja oko 100 do 120 puta u minuti

10. Nastavite oživljavanje dok:

• Stručna pomoć ne stigne
• Ne primijetite znakove oporavka svijesti kao što su kašljanje, otvaranje očiju, govor, smislene kretnje, normalno disanje
• Ne budete u potpunosti iscrpljeni, a ne može vas nitko zamijeniti

Zaključak

Nagli prestanak rada srca u pravilu završava smrću. Postupkom reanimacije, a potom i hitnom medicinskom pomoći u određenom broju slučajeva se unesrećenom može spasiti život. U postupku reanimacije samo su dvije stvari bitne: da se provede onda kad treba te da se provodi kvalitetno. Svatko može ovladati tehnikom reanimacije i time možda nekome spasiti život.