Vaginalne infekcije u trudnoći

Razvoj infekcija u trudnoći

Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku infekcije zbog promjena u imunosnom sustavu organizma, ali i drugačijoj biološkoj flori u samom porođajnom kanalu. Do zaraze nerođenog djeteta dolazi uzlaznom migracijom uzročnika koji su naselili rodnicu, a rjeđe krvlju ili limfnim putem.

Kakve će posljedice nastati ovisi o više čimbenika, od kojih su najvažniji vrsta uzročnika, tjedan trudnoće kada je infekcija nastala, kao i njeno pravodobno prepoznavanje i liječenje. Infekciju novorođenče može zadobiti prilikom prolaska kroz porođajni kanal te se pritom zaraziti i zdravstveno ugroziti.

U samoj trudnoći vrlo se često javljaju upale mokraćnih sustava. Može se raditi o asimptomatskoj bakteriuriji kod koje trudnica ne izaziva smetnje, no nalaz urina (odnosno urinokulture) ukazuje na bakterijsku upalu. U takvim slučajevima liječenje se provodi prema antibiogramu. Ako se ne prepoznaju i ne liječe, asimptomatske bakterijurije u 10-15% trudnica  mogu dovesti do komplikacija kao što je pijelonefritis  i prijevremeni porod. Upravo zbog toga svakoj trudnici treba obaviti pregled urina, odnosno tijekom trudnoće napraviti urinokulturu.

Bakterijske i gljivične vaginalne infekcije

Bakterijska vaginoza se smatra rizičnim čimbenikom za prijevremeni porod ili spontani pobačaj. Ona može upućivati i na postajanje drugih infekcija u trudnoći. Vodeći uzročnik bakterijske vaginoze jest bakterija Gardnerella vaginalis, a karakterizira je neugodan miris iscjetka "po ribi". U terapiji se koriste odgovarajuće antimikrobne vaginalete, a liječenje partnera u ovom slučaju nije obavezno.

Beta-hemolitički streptokok grupe B (poznati i pod kraticom BHS-B) predstavlja vrlo raširenu bakteriju čija prisutnost u rodnici tijekom poroda nije dobra. Naime, kod porođaja se prilikom prolaska dijete može inficirati i razviti upalu pluća, ili pak meningitis (upalu moždanih ovojnica). Shodno tome se svim trudnicama između 35. i 37. tjedna trudnoće preporuča učiniti bris radi otkivanja prisutnosti navedenog streptokoka u rodnici, ali i na koži perinealne regije. U slučaju pozitivnog nalaza daje se odgovarajuća terapija i profilaksa u porodu kako bi se pravovremeno izbjegle komplikacije.

Chlamydia trachomatis jest unutarstanična bakterija koja se najčešće prenosi spolnim putem. Neliječena i neprepoznata klamidijska infekcija može dovesti do zdjelične upalne bolesti, a posljedično i do kronične boli u zdjelici, izvamaternične trudnoće te neplodnosti. U samoj trudnoći, klamidija može dovesti do spontanog pobačaja i prijevremenog poroda. Tijekom samog poroda može doći do infekcije spojnice oka novorođenčeta, a isto tako novorođenče može razviti i upalu pluća. Kako je klamidijska infekcija najčešće bez ikakvih simptoma (a opasnost za trudnoću je velika), nužno je učiniti bris vrata maternice te provesti liječenje oba partnera.

Infekcija bakterijom Ureaplasma urealyticum je vrlo opasna u trudnoći jer može dovesti  do infekcije plodovih ovoja, korioamnionitisa, te prijevremenog prsnuća vodenjaka i prijevremenog poroda. Ukoliko infekcija prodre kroz posteljicu, tada može dovesti do zastoja rasta djeteta, bakterijemije (prisutnosti bakterija u krvi), upale pluća ili meningitisa. Bakteriju Ureaplasma urealyticum također možemo izolirati brisom, a terapiju provodimo prema antibiogramu uz obavezno liječenje oba partnera.

Vaginalna gljivična infekcija se također učestalije javlja u trudnoći. Prate je tipični simptomi koji su isti onima i izvan trudnoće, a to su svrbež, peckanje i obilan sirast iscjedak bez mirisa. Liječenje se provodi odgovarajućim protugljivičnim vaginaletama. Gljivična infekcija ne  predstavlja veliku opasnost za samo dijete, ali se može vrlo često ponavljati.

Virusne i parazitarne bolesti

Herpes simplex je spolno-prenosiv virusni uzročnik genitalnog herpesa. U 70% slučajeva genitalni je herpes uzrokovan Herpex simplex virusom tipa 2, a u manjem postotku Herpes simplex virusom tip 1, koji uobičajeno izaziva pojavu herpesa na usnicama. Jednom ostvaren kontakt sa virusom znači da virus trajno ostaje u organizmu. Prva epizoda herpesa obično je najteža i manifestira se pojavom mnogobrojnih mjehurića i ranica na genitalnom području, dok kasnije ponovljene epizode obično nisu toliko bolne kao prva i traju kraće.

Budući da je riječ o virusnoj bolesti, pojava recidiva je ovisna o samom imunološkom sustavu. U samoj trudnoći najčešće nije riječ o primarnoj infekciji virusom herpesa, već o recidivu. Problem može nastati pri vaginalnom porodu, tj. prilikom prolaska djeteta kroz porođajni kanal. Naime, u slučaju prisutnosti mjehurića genitalnog herpesa, infekcija bi se mogla prenijeti na dijete. U tom slučaju trudnoća se savjetuje dovršiti carskim rezom.

Trichomonas vaginalis je parazit koji uzrokuje upalu rodnice, mokraćne cijevi i mjehura. Iako se radi o spolno-prenosivom uzročniku, može se naći i preživjeti na vlažnom ručniku. Od komplikacija može dovesti do prijevremenog prsnuća vodenjaka. Ova parazitoza se dijagnosticira na temelju kliničke slike te pregleda vaginalnog iscjetka pod mikroskopom. Ponekad se provode i dodatne metode analize, napose imunodijagnostika i molekularna dijagnostika (analiza PCR-om, tj. lančanom reakcijom polimerazom). Liječenje se provodi na oba partnera preparatima metronidazola ili klindamicina.

Zaključak

Za izbjegavanja svih navedenih komplikacija vezanih za trudnoću potrebno je planski, dakle prije same trudnoće, napraviti ciljanu mikrobiološku obradu. Ako se neki od spomenutih uzročnika dokaže, tada je potrebno provesti terapiju. Na taj način se mogu izbjeći brojne komplikacije koje sprječavaju ostvarivanje zdrave trudnoće.