Policistični jajnici

Dijagnoza i raznolikost sindroma policističnih jajnika

Hormoni su tvari koje svojim usklađenim djelovanjem utječu na rad cijelog tijela. Kada se dogodi neravnoteža ili poremećaj u tom sustavu, posljedice mogu biti vrlo raznolike. Najčešći hormonski poremećaj u žena je sindrom policističnih jajnika. Njegova učestalost procjenjuje se i do 10%. Dijagnoza sindroma policističnih jajnika može se postaviti ako su prisutne dvije osnovne odrednice:

• tjelesni znakovi ili izmjeren višak androgenih hormona,
• poremećaj ovulacije.

Iako je policističan izgled jajnika u prvom planu u nazivu sindroma, tzv. policistično promijenjeni jajnici utvrđeni ultrazvukom nisu neophodni za postavljanje dijagnoze sindroma policističnih jajnika. S druge strane, sam policističan izgled jajnika bez viška androgena i poremećene ovulacije, ne upućuje izričito na dijagnozu sindroma policističnih jajnika. Takav izgled jajnika relativno je čest i javlja se u skoro 25%, posebice mlađih žena, a s godinama se može postupno povući i ne mora biti povezan s hormonskom neravnotežom.

Sindrom policističnih jajnika vrlo je raznolik jer izraženost pojedinih njegovih obilježja može biti različita. Pojava simptoma je postupna pa se klinička slika može razlikovati u pojedinim životnim razdobljima. Neki znakovi mogu se prepoznati već u vrijeme pojave prvih menstrualnih krvarenja, a nekad žene ne traže pomoć prije sredine dvadesetih godina. Zašto se javlja, još ne znamo. Češći je u nekim obiteljima, ali u uzastopnim generacijama može biti različito izražen pa zasigurno možemo samo tvrditi da uzrok obuhvaća i nasljedne i okolišne čimbenike.

Hormoni su krivi...

Osnovni hormonski poremećaj u podlozi razvoja sindroma policističnih jajnika je višak androgenih hormona. Androgene hormone luče nadbubrežne i spolne žlijezde, u muškaraca testisi, a u žena jajnici. Testosteron je među njima najpoznatiji jer je odgovoran za razvoj i obilježja muškog spola. Stvaranje androgena je međutim i obvezatna prethodnica, korak u sintezi ženskih spolnih hormona estrogena. U žena se najveći dio androgenih hormona pretvara dalje u estrogene. Kada se ta ravnoteža poremeti, zbog prekomjernog lučenja androgena, zbog nedovoljnog pretvaranja androgena u estrogene ili zbog pretjerane osjetljivosti nekih žena na normalne razine androgena, dolazi do poremećaja viška androgena u žena.

Kožne promjene u sindromu policističnih jajnika

Kožne promjene jedan su od najprepoznatljivijih znakova viška androgena. One obuhvaćaju u prvom redu pojačanu dlakavost, a zatim akne i androgenu alopeciju. Ti poremećaji se javljaju jer su upravo žlijezde lojnice i tzv. folikuli dlake posebno osjetljivi na djelovanje androgena. Pri procjeni pojačane dlakavosti svakako treba uzeti u obzir da je ona u značajnoj mjeri određena etničkim obilježjima odnosno obiteljskoj sklonosti. U osoba mediteranskog podrijetla ili srednjoistočnih zemalja, dlakavost je izraženija nego primjerice u osoba sjevernoeuropskog ili dalekoistočnog podrijetla u kojih je znatno oskudnija. Pojačano djelovanje androgena u sindromu policističnih jajnika uzrokuje izraženiju dlakavost (hirzutizam) na licu, prsima i trbuhu.

Akne također mogu biti posljedica viška androgena, ali su i inače česte pa ne moraju imati veze sa sindromom policističnih jajnika. Kada su vrlo izražene, uporne te se jave u kasnijoj dobi (za razliku od puberteta) vjerojatnije su posljedica sindroma policističnih jajnika. Androgena alopecija označava gubitak (prorjeđivanje) kose. Može se također javiti u sklopu sindroma policističnih jajnika, ali ima i druge uzroke, a posebice se izdvaja nasljedna sklonost.

Neredovitost menstruacije i ovulacije

Neredovitost menstrualnih ciklusa jedna je od prvih tegoba koja je posljedica izostanka redovitih mjesečnih ovulacija. Razmak između ciklusa smatramo produženim kada je dulji od 35 dana i naziva se oligomenorea. Rjeđe se javlja izostanak menstrualnih ciklusa (amenorea) kada ih nema više od 200 dana. Neredovitost menstrualnih ciklusa uobičajena je u razdoblju nakon prve menstruacije jer redovite ovulacije tada još nisu uspostavljene. U adolescentica u te prve dvije godine eventualno postavljanje dijagnoze sindroma policističnih jajnika je prijevremeno i potrebno ga je izbjeći zbog nepotrebnog opterećivanja i obilježavanja.

Određen broj žena ima redovita krvarenja odnosno prividno uredne menstrualne cikluse, međutim ovulacije izostaju pa se sindrom policističnih jajnika razotkriva tek kad se jave problemi s neplodnošću. Većina žena sa sindromom policističnih jajnika je ipak plodna (prema kriteriju sposobnosti zanošenja u 12 mjeseci), ali vrijeme do zanošenja može biti produženo. Neplodnost u sindromu policističnih jajnika je izraženija s godinama pa se savjetuje planiranje obitelji na vrijeme. Rizici za gubitak odnosno komplikacije u trudnoći također su povećani.