Kod bolne menstruacije, najveći intenzitet bol doseže 24 sata nakon početka menstrualnog krvarenja te postepeno jenjava nakon 1 do 2 dana. Bol se obično javlja u donjem dijelu trbuha te se može širiti niz bedra i u donji (lumbalni) dio leđa. Obično je ona oštra kao kod tzv. spastičke dismenoreje ili bolne menstruacije praćene grčevima, ali može biti i stalna, tupa, mukla bol kao kod tzv. kongestivne dismenoreje ili menstruacije praćene kontinuiranim bolovima.
Bolne menstruacije katkada su praćene mučninom, križoboljom i učestalijim mokrenjem. U težim slučajevima mogu biti praćene povraćanjem i kolapsima. Ponekad se radi o vrlo intenzivnim bolovima koji ometaju svakodnevne aktivnosti i zahtijevaju odsustvo iz škole ili s posla. Za razliku od drugih bolova u trbuhu, pokreti, masaža ili pritisak smanjuju bolnost kod dismenoreje.
Bolne menstruacije ubrajaju se u najčešće zdravstvene tegobe zbog kojih se žene javljaju svom ginekologu u adolescentnoj dobi. Smatra se da ovakvu bol osjeća 50-60 % žena koje imaju menstruaciju.
Smatra se da bol nastaje zbog prejakog grčenja mišićnog dijela maternice (miometrija) i ishemije – smanjenog dotoka kisika, uvjetovanim otpuštanjem kemijskih glasnika prostaglandina. Ove tvari se normalno stvaraju u sluznici maternice (endometriju) i izazivaju kontrakcije maternice. Istraživanja su pokazala da su koncentracije prostaglandina peterostruko veće kod ovulacijskih ciklusa u odnosu na anovulacijske (u kojima izostaje ovulacija).
Čimbenici rizika za izraženije simptome bolnih menstruacija su rana dob prve menstruacije (menarche), duga ili obilna menstruacijska krvarenja, žene koje nisu rodile (nuliparitet), pušenje, dismenoreja u obiteljskoj anamnezi i izostanak tjelovježbe.
Dismenoreja može biti primarna ili sekundarna. Primarna dismenoreja javlja se u adolescenciji, obično oko godinu dana nakon prve menstruacije (menarche). Kod utvrđivanja primarne dismenoreje temelj dijagnoze je iscrpna anamneza, a ginekološkim pregledom se, osim izrazite bolnosti u predjelu maternice, ne nalazi drugih nepravilnosti. Primarna dismenoreja obično započinje u adolescenciji, a s vremenom i nakon trudnoće slabi.
Sekundarna dismenoreja se, za razliku od primarne, pojavljuje kasnije u životu i podrazumijeva organsku bolest kao razlog nastanka bolnih menstruacija. Najčešći organski razlozi su:
Bol kod sekundarne dismenoreje obično se javlja ranije u menstruacijskom ciklusu i traje dulje, te nije praćena mučninom, povraćanjem, proljevom i ostalim simptomima što prate primarnu dismenoreju. Isto tako, sekundarna dismenoreja započinje u odrasloj dobi, ako nije uzrokovana prirođenim malformacijama ginekoloških organa.
Kvalitetna anamneza uvijek je pola dijagnoze. Liječnik se treba raspitati o prvoj menstruaciji te uzeti cjelokupnu menstruacijsku anamnezu o početku, trajanju i količini krvarenja, trajanju ciklusa i postojanju ostale simptomatologije koja prati bol za vrijeme menstruacije.
Ginekološkim pregledom otklanjaju se mogući uzroci sekundarne dismenoreje. Na vulvi, vagini i cerviksu treba isključiti postojanje promjena koje bi veličinom ili lokalizacijom mogle biti uzrok bolnih menstruacija. Palpacijom će se provjeriti javljaju li se bolovi pri pomicanju vrata maternice (cerviksa), dokazati mobilnost maternice i isključiti zadebljanje rektovaginalnog septuma, induraciju Douglasovog prostora i zadebljanja uterosakralnih ligamenata.
Ultrazvučnim pregledom zdjelice ginekolog će se orijentirati o postojanju ginekoloških tumora, endometrioze i adenomioze. U tom slučaju postavit će se sumnja na sekundarnu dismenoreju.
U slučaju da je ultrazvučni nalaz nedovoljan, moguće je napraviti histerosalpingografiju, histeroskopiju, laparoskopiju, CT i MR, čime će se isključiti bilo kakva povezana organska bolest.
Ako je dokazana sekundarna dismenoreja, potrebno je liječiti osnovnu bolest.
Kod primarne dismenoreje, liječnik će u prvom redu bolesnicama savjetovati više odmora, spavanja i redovitu tjelovježbu. Pomoći će masaža donjeg dijela leđa i trbuha. Još uvijek mnoge djevojke stavljaju termofor na donji dio trbuha, kao što su im savjetovale majke i bake.
Svakako je potrebno izbjegavati pušenje i konzumaciju alkohola. Promjene u načinu prehrane mogu smanjiti preveliku proizvodnju prostaglandina i uspostaviti ravnotežu. Učinkovitim se pokazala i prehrana siromašna mastima, a bogata omega-3 masnim kiselinama koju nalazimo u dubokomorskim ribama kao što su losos, tuna ili skuša. Poznato je da zelene namirnice smanjuju intenzitet boli. Dobro je konzumirati žitarice, mahunarke, zobeno brašno i zeleno povrće kuhano na pari.
Inhibitori prostaglandina sljedeća su stepenica u liječenju u slučaju da simptomatsko liječenje ne donosi olakšanje. Nesteroidni antireumatski lijekovi počinju se uzimati 24-48 sati prije početka menstruacije i potom nastavljaju tijekom 1-2 dana. Osim sprječavanja boli, ovi lijekovi smanjuju i obilnost menstruacijskog krvarenja kod bolne mjesečnice.
Oralna hormonska kontracepcija primjenjuje se kod spolno aktivnih žena koje ne žele zanijeti. Za to vrijeme je snižena sinteza prostaglandina, što rezultira bezbolnošću i pravilnošću ciklusa i menstruacija uz izostanak neželjenih nuspojava.
Spirala sa levonorgesterolom jedna je od metoda liječenja bolnih menstruacija. Kod žena sprječava zadebljanje sluznice maternice, stoga oko 50 % korisnica u prvih godinu dana više nema menstrualna krvarenja, a time ni bolove.
Jedna od alternativnih terapija, uz jogu i korištenje ljekovitog bilja, svakako je i živčana stimulacija akupunkturom. Trenutno je još u eksperimentalnoj fazi, a početni rezultati ukazuju na moguća poboljšanja.