Uvođenje ehokardiografije znatno je olakšalo postavljanje i to vrlo precizne dijagnoze, poboljšalo mogućnosti praćenja bolesnika sa popuštanjem srca i time adekvatnijeg liječenja. No takav postupak iziskuje dovoljan broj adekvatno educiranog kadra. U indiciranim slučajevima radi se i kateterizacija srca - koronarografija i ventrikulografija. Danas postoji mogućnost vrlo jednostavnog i brzog krvnog testa u postavljanju dijagnoze popuštanja srca - određivanjem NT-proBNP-a ili BNP-a i dijagnoza se popuštanja srca i prognoze bolesti može dobiti u vrlo kratkom roku.
U terapijskom pristupu liječenja popuštanja srca vrlo značajno mjesto zauzimaju opće mjere: redukcija tjelesne težine u pretilih, prestanak pušenja, kontrola povišenog krvnog pritiska, povišenih masnoća u krvi, adekvatno liječenje šećerne bolesti i prestanak uživanja alkohola.
Potom farmakološko liječenje gdje su i dalje nezaobilazni lijekovi diuretici (hidroklorotiazid, furosemid) kojima je svrha uklanjanje simptoma i fizikalnih znakova zadržavanja tekućine (edemi na nogama, otežano disanje).
Neizostavni lijekovi u liječenju su ACE-inhibitor (ili u zamjenu ARB-ovi), beta-blokatori, antagonisti aldosterona, ARNI i SGLT2 inhibitori koji interferiraju sa ranije naglašenim neurohumoralnim čimbenicima, čija aktivacija u popuštanju srca isprva djeluje kompenzacijski, a potom sve više uvodi u terminalni stadij bolesti.