Međutim, sunčanica i toplinski udar mogu biti potencijalno smrtonosni. Održavanje temperature tijela unutar uskih granica neophodno je za optimalno funkcioniranje organizma. Mehanizmi koji su uključeni u regulaciju tjelesne temperature vrlo su složeni, a što se tiče regulacije temperature tijekom vrućina, osnovno je znati da je regulacijski centar ("termostat") smješten u mozgu te da se podešavanje na optimalnu temperaturu ostvaruje uz pomoć cirkuliranja krvi i znojenja. Kako bi znojenje bilo efikasnije, za vrijeme velikih vrućina, protok krvi kroz kožu se povećava, što se ostvaruje uz pomoć ubrzanja srčane akcije. Stoga su zdravi kardiovaskularni sustav i uzimanje dovoljnih količina tekućine i soli neophodni za optimalnu termoregulaciju.
Na visokim temperaturama zbog intenzivnog znojenja iz organizma se gube tekućina i sol (elektoliti). To je posebno izraženo u osoba koje se jače znoje kao i u onih koje se bave sportom. Teži gubitak soli u mišićnim stanicama može uzrokovati bolne grčeve koji se najčešće javljaju u rukama, nogama ili u području trbuha. Kako bi se spriječio nastanak grčeva, važno je unositi dovoljno tekućine i soli, što se postiže pravilnom prehranom i pijenjem vode i bezalkoholnih napitaka. Ako dođe do grčeva, osoba treba prestati s fizičkom aktivnosti i uzeti što više tekućine sa soli (vrlo su korisni izotonični napitci). Blaga masaža bolnih mišića također može pomoći da grčevi prije prestanu.
Toplinska iscrpljenost nastaje prilikom izlaganja povišenim temperaturama u neaklimatiziranih osoba, a uzrokovana je prekomjernim znojenjem koje dovodi do dehidracije i gubitka soli. Zbog dehidracije, znojenje se smanjuje, a poremećaj postaje sve ozbiljniji te ako se ne liječi može dovesti do opasnog toplinskog udara.
Toplinska iscrpljenost se očituje:
Osobu koja pokazuje znakove toplinske iscrpljenosti treba skloniti sa sunca u hladovinu ili klimatiziranu prostoriju. Treba joj pomoći da se rashladi i to skidanjem odjeće, laganim polijevanjem vodom (voda nikako ne smije biti hladna, već sobne temperature) ili oblaganjem hladnim ručnicima koji se moraju redovito mijenjati.
Također je važno da osoba pije što više tekućine i to vode ili bezalkoholnih napitaka. Ako se na vrijeme intervenira, nema opasnosti od nastanka toplinskog udara, a simptomi toplinske iscrpljenosti će na primijenjene mjere brzo nestati. Nakon toplinske iscrpljenosti organizam se treba nekoliko dana odmarati i krijepiti raznolikom prehranom i uzimanjem tekućine.
Sunčanica nastaje kombinacijom pregrijavanja tijela i duljeg izlaganja nezaštićene glave, posebno potiljka, sunčevom zračenju. Sunčanica je vrlo ozbiljno stanje koje u pojedinim slučajevima karakterizira koma s mogućim smrtnim ishodom. Sunčanica je direktna posljedica djelovanja topline na mozak i krvne žile u mozgu koje postaju propusne za tekućinu i uzrokuju oticanje moždanog tkiva i krvarenja unutar njega. Simptomi sunčanice najčešće uključuju suhu kožu uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost, crvenilo lica. Ukoliko se osoba ne skloni sa sunca, ubrzo će osjetiti zujanje u ušima, probleme s vidom i malaksalost, a u teškim slučajevima nastupit će omamljenost, širenje zjenica i gubitak svijesti uz ubrzani puls i plitko, ubrzano disanje.
Terapija: Osobu za koju se sumnja da ima sunčanicu treba odmah smjestiti u hladovinu, u polu ležeći položaj i pomoći joj da se rashladi i to skidanjem odjeće, laganim polijevanjem vodom (voda nikako ne smije biti hladna, već sobne temperature) ili stavljanjem hladnih obloga na potiljak.
U slučaju nesvjestice osobu treba poleći na bok, ali je i neophodno potražiti i liječničku pomoć. Tjelesnu temperaturu treba stalno kontrolirati, a s hlađenjem se može prestati tek kada se tjelesna temperatura snizi ispod 38 °C.
Unesrećenoj osobi treba davati hladne napitke (ako je pri svijesti) te joj zabraniti konzumiranje pića koja utječu na tlak i krvotok, ponajprije kavu i alkohol. Nakon sunčanice obično se može očekivati glavobolja koja može potrajati i danima, osjetljivost na zvukove i vizualne podražaje, šum u ušima te razdražljivost. Unesrećeni se mora odmarati u zamračenoj i prohladnoj prostoriji, u mirnoj okolini.
Toplinski udar je najopasnije stanje koje nastaje kao posljedica izlaganja visokim temperaturama. On je zapravo posljedica potpunog sloma prirodnih mehanizama koji su zaduženi za regulaciju tjelesne temperature. Kao posljedica tog sloma, tijelo nije u stanju ohladiti se, već nastaje ekstremno povišenje tjelesne temperature (od 42 do 44 °C). To je potencijalno smrtonosno stanje i zahtjeva hitnu medicinsku intervenciju. Do toplinskog udara, osim izlaganjem jako visokim temperaturama okoliša, može doći i zbog svih drugih čimbenika koji otežavaju izdavanje tjelesne temperature, kao što su prekomjerna vlažnost zraka, intenzivna tjelesna aktivnost ili nepravilan rad znojnih žlijezda koji nastaje npr. kod dubljih opeklina kod kojih mogu biti oštećene žlijezde znojnice.
Simptomi koji upućuju na toplinski udar:
Terapija: Osobu za koju se sumnja da ima toplinski udar treba skloniti u hladovinu ili u klimatiziranu prostoriju (idealna temperatura prostorije je 15 do 18°C). Osobu treba dodatno rashladiti skidanjem odjeće.
Ako je temperatura unesrećenog iznad 39,5°C, a koža je mu i dalje suha i vruća, potrebno ga je tuširati hladnom vodom (15 do 18 °C).
Umjesto tuširanja, za rashlađivanje se može iskoristiti namakanje u kadi uz istodobno masiranje kože kako bi se potaknula cirkulacija i poboljšalo rashlađivanje ili oblaganje mokrim plahtama ili ručnicima koji se moraju redovito mijenjati. Voda ne smije biti hladnija od 15°C, jer tada nastaje stezanje krvnih žila u koži koje može smanjiti izdavanje topline.