Poremećaji spavanja u starijoj dobi

Tribinu je prigodnim riječima otvorila voditeljica Službe za javnozdravstvenu gerontologiju Tanja Ćorić, dr. med., spec. epidemiologije.

O važnosti spavanja, kao esencijalne fiziološke potrebe organizma koja ima važnu ulogu u svim fazama čovjekovog života osobito u procesu razvoja i starenja, predavala je dr. Ana Marija Šantić, spec. neurolog, somnolog.

Prirodnim procesom starenja spavanje postaje više fragmentirano sa smanjenim udjelom dubokih, a povećanim udjelom plitkih stadija i razbuđivanja, čime se smanjuje ukupno vrijeme i učinkovitost spavanja.

Na kvalitetu sna utječu somatski i psihijatrijski komorbiditeti, ali i smanjenje sekrecije melatonina te doze testosterona kod muškaraca i estradiola kod žena.

Navedenom pridonosi i sklonost učestalim "nap"-ovima tijekom dana što može oslabiti utjecaj homeostatskog pritiska spavanja i značajno se reflektirati na noćno spavanje.

Faktori koji utječu na poremećaj spavanja kod starijih osoba su umirovljenje, smanjeni broj obveza, smanjenje tjelesne aktivnosti i smanjeno izlaganje dnevnom svjetlu.

Insomnija i opstruktivna apneja u spavanju su povezani s Alzheimerovom demencijom (AD) i vaskularnom demencijom.

Opstruktivna apneja u spavanju predstavlja snažan faktor rizika za AD, dok su nesanica i poremećaji cirkadijalnog ritma povezani s intermedijarnim rizikom.

Pacijenti s poremećajima spavanja imali su 1,55 puta veći rizik za AD.

Procjenjuje se kako 45% institucionaliziranih pacijenata može razviti poremećaje spavanja tijekom vremena.

Prema podacima metaanalize, 15% kognitivnih poremećaja u Alzheimerovoj demenciji može biti pripisano poremećajima spavanja.

Kronična nesanica je poremećaj koji značajno reducira kvalitetu života oboljelih, čini pojedinca vulnerabilnijim za druge psihičke poremećaje, osobito za depresiju s kojom je nesanica povezana.

Sklonije su joj žene, radi povezanosti spavanja i oscilacije u razini spolnih hormona, ali i zbog veće sklonosti depresivnim i anksioznim poremećajima.

Veća vjerojatnost razvoja nesanice je kod osoba s kroničnim bolestima, kroničnim bolnim stanjima te psihičkim poremećajima.

U liječenju nesanice prvo se predlažu nefarmakološki principi (kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu, higijena spavanja, "stimulus control" terapija, restrikcija spavanja, kontrola brige, kognitivna restrukturacija).

Osobitosti nefarmakološkog liječenja nesanice u starijoj životnoj dobi su izlaganje dnevnom svjetlu, relaksacijski rituali, strukturiranje dnevnih obveza, tjelesna aktivnost, izbjegavanje duljih dnevnih "nap"-ova, adaptirane mjere kognitivno-bihevioralnog liječenja te tretiranje predležećih stanja ili komorbiditeta.

U slučaju neuspjeha, nedostupnosti ili nemogućnosti bolesnika da se uključi u kognitivno-bihevioralnu terapiju treba se primijeniti farmakološko liječenje.

Prevalencija spomenutih poremećaja spavanja, ionako čestih u gotovo svim dobnim skupinama, se značajno povećava sa starenjem te je njihovo pravodobno prepoznavanje i liječenje vrlo važna stavka u što zdravijem starenju.