Osteoporoza u muškaraca

Prijelomi uzrokovani osteoporozom

Najčešći osteoporotički koštani prijelomi su prijelom trupa kralješka i prijelom vrata bedrene kosti, iako se mogu utvrditi i prijelomi na drugim lokalizacijama koštanog sustava kao što su prijelom donjeg dijela palčane kosti, prijelom gornjeg dijela nadlaktične kosti i drugi. Osteoporotički koštani prijelomi su sve češći uzrok funkcionalnog deficita mišićno-koštanog sustava te posljedične nesamostalnosti u transferu i aktivnostima svakodnevnog života te su mogući uzrok povećanog obolijevanja i smrtnosti.

Učestalost osteoporoze u muškaraca

Osteoporoza je rjeđa kod muškaraca nego kod žena. Učestalost osteoportičkih koštanih prijeloma kod oba spola raste eksponencijalno sa godinama, iako kod muškaraca počinje oko 10 godina kasnije nego kod žena. Oko 39 % godišnjih osteoporotičkih koštanih prijeloma se događa kod muškaraca. Stopa smrtnosti povezana sa vertebralnim prijelomima i prijelomom kuka, veća je u muškaraca nego u žena. Također postoji mala vjerojatnost da će muškarci nakon zadobivenog koštanog prijeloma biti obrađeni, odnosno da će im se utvrditi dijagnoza osteoporoze te da će započeti sa odgovarajućim farmakološkim liječenjem.

Osteoporoza kod muškaraca

U muškaraca postoji nekoliko oblika osteoporoze: idiopatska, involucijska i sekundarna osteoporoza.

Idiopatska osteoporoza  nastaje u muškaraca mlađih od 60 godina zbog niske vršne koštane mase uz prethodno isključenje sekundarnih uzroka.

Involucijska osteoporoza nastaje u muškaraca starijih od 60 godina zbog smanjenja koncentracije testosterona i IGF-1 (engl. Insulin-like Growth Factor 1).

Sekundarna osteoporoza nastaje kao posljedica određenog uzroka smanjenja mineralne gustoće kostiju. Neki od uzroka su hipogonadizam, glukokortikoidna terapija, hipovitaminoza D, gastrointestinalne bolesti, šećerna bolest, antiepileptička terapija, pušenje, alkoholizam.

Smanjenje koštane mase može se dogoditi zbog nepostizanja vršne koštane mase tijekom puberteta ili zato što je stopa resorpcije kosti ubrzana nakon što je postignuta vršna koštana masa. Nakon postizanja najveće koštane mase muškarci gube približno 30 % trabekularne i 20 % kortikalne strukture kosti tijekom života. Osteoporoza u muškaraca nema značajnijih kliničkih simptoma dok ne dođe do koštanog prijeloma, koji se najčešće manifestira s bolnosti i gubitkom tjelesne visine.

Čimbenici rizika za nastanak osteoporoze u muškaraca

Najočekivaniji čimbenici rizika za nastanak osteoporoze u muškaraca su niska mineralna gustoća kostiju, visoka životna dob, podatak o koštanom prijelomu, kronična uporaba kortikosteroida i pozitivna obiteljska anamneza prijeloma kuka. Od ostalih, ne manje važnih, čimbenika rizika navode se pušenja cigareta, prekomjerna konzumacija alkohola, nedostatak vitamina D, nedostatak kalcija, niska razina tjelesne aktivnosti, neregulirana šećerna bolest i drugo.

Postavljanje dijagnoze

Zlatni standard za dijagnosticiranje osteoporoze kod muškaraca starijih od 50 godina je procjena mineralne gustoće kosti dvoenergetskom apsorpciometrijom X zrakama, odnosno denzitometrijom. Rezultat denzitometrijskog mjerenja T-score-a -2.5 ili više standardnih devijacija ispod referentne vrijednosti definira osteoporozu, dok rezultat T-score-a -1.0 ili više standardnih devijacija ispod referentne vrijednosti definira osteopeniju (smanjena mineralna gustoća kosti). Kod svih muškaraca se klinička dijagnoza osteoporoze može utvrditi uz prisutnost osteoporotičkog koštanog prijeloma najčešće trupa kralješka, kuka, palčane, nadlaktične i zdjelične kosti. Kandidati za mjerenje mineralne gustoće kostiju su muškarci koje imaju anamnezu osteoporotičkog koštanog prijeloma, gubitak tjelesne visine veći od 4 cm i radiografski utvrđenu osteopeniju te muškaraci sa sekundarnim uzrocima osteoporoze.

Liječenje osteoporoze kod mušakaraca

Životne navike i unos nutrijenata

Liječenje osteoporoze kod mušakaraca je gotovo jednak onome u žena. U nefarmakološko liječenje osteoporoze u muškaraca ubrajamo: uklanjanje čimbenika rizika vezanih za razvoj osteoporoze. edukaciju bolesnika, svakodnevnu medicinsku gimnastiku, prevenciju padova, otklanjanje arhitektonskih barijera, primjenu ortopedskih pomagala i primjenu modaliteta rehabilitacijskog liječenja. Različitim oblicima kirurškog liječenja pristupa se kod neuspjeha konzervativnog liječenja osteoporotičkih koštanih prijeloma i u slučaju postavljanja akutne indikacije za kirurškim liječenjem.

Preporučeni dnevni unos kalcija prehranom u muškaraca u životnoj dobi od 19 do 70 godina iznosi 1000 mg, a u starijih od 71 godinu iznosi 1200 mg.

Preporučeni dnevni unos vitamina D za muškarce

• u životnoj dobi od 19 do 70 godina iznosi 600 IU (engl. international unit), internacionalnih jedinica,
• starije od 71 godinu iznosi 800 IU,

Starije osobe koje borave u zatvorenim prostorima i druge visokorizične osobe zahtijevaju i veći dnevni unos vitamina D. Preporuča se i primjena visokoenergetskih enteralnih pripravaka za liječenje često koegzistirajuće sarkopenije, odnosno gubitka mišićne mase.

Lijekovi

Farmakološko liječenje indicirano je u bolesnika sa utvrđenom osteoporozom kod kojih su isključeni sekundarni uzroci osteoporoze te kod koijh nema kontraindikacija za primjenu lijeka. Prvi izbor farmakološkog liječenja osteoporoze bez utvrđenih osteoporotičkih koštanih prijeloma su najčešće primjenjivani antiresorptivni lijekovi - bisfosfonati.Važna karakteristika bisfosfonata jest njihov produljeni terapijski učinak i 5 godina nakon primjene. Kontraindikacije za njihovu primjenu su: snižena razina kalcija u krvi, značajna bubrežna bolest (eGFR < 30mL/min) te bolesti jednjaka i želuca.

Kod težeg stupnja osteoporoze s 2 ili više osteoporotičkih koštanih prijeloma preporuča se započeti liječenje osteoanaboličkim lijekom (u našim uvijetima teriparatidom), ukoliko ne postoji kontraindikacija za uvođenje istog. Teriparatid je osteoanabolički lijek koji se primjenjuje u subkutanom obliku u ukupnom trajanju 24 mjeseca. Njegova je primjena kontraindicirana kod povišene vrijednosti kalcija u krvi, primarnog i sekundarnog povišenja vrijednosti paratireoidnog hormona te kod bolesti kostiju, a s oprezom se primjenjuje kod ostalih malignih bolesti, bubrežne insuficijencije i nefrolitijaze. Osteoanabolici novije generacije su abaloparatid i romosozumab.

Za liječenje težeg stupnja osteoporoze sa osteoporotičkim koštanim prijelomima koristi se antiresorptivni lijek denosumab koji se primjenjuje u subkutanom obliku svakih 6 mjeseci.

Zaključak

Liječenje osteoporoze u muškaraca iziskuje adekvatnu dijagnostičku obradu bolesnika te individualan odabir nefarmakološkog i farmakološkog liječenja ovisno o stupnju osteoporoze i pridruženim bolestima.