U toj dobi postoji fiziološki (normalno stanje) refluks želučanog sadržaja. Dokle god dijete dobro napreduje na težini i nema nekih drugih znakova bolesti ne treba se brinuti. Možete pokušati značajnije povisiti uzglavlje u krevetiću ili je postavljati dulje vrijeme ležati u sjedalici za hranjenje (pod nagibom od oko 30%).

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Bekunis nije bezopasan s obzirom da oštećuje živčano tkivo u stijenci crijeva stoga ga ne preporučam. Kod akutnih zastoja stolice treba primijeniti čepić glicerina ili Dulcolaxa, a pobrinuti se da stolica bude redovita i kašasta povećanjem laktuloze (možete bez opasnosti povećavati postupno unos do 50 ml na dan). Naravno potrebno je i regulirati prehranu (smanjiti unos punomasnog mlijeka, povećati unos povrća, tekućine, ulja i integralnih žitarica).

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Problem kojeg opisujete ima više uzroka. Pokušat ću ukratko opisati što se događa: bolno pražnjenje crijeva uzrokovano tvrdom stolicom stvara strah kod narednih defekacija. Kada dijete osjeti da treba isprazniti crijevo, zbog straha od bolova zadržava stolicu - umjesto da se mišići čmara opuste i omoguće istiskivanje stolice oni se stisnu i to onemogućavaju. Stolica ostaje u crijevu dulje negoli normalno i postaje sve tvrđa - stvara se čep. Osim toga, kako dolazi novi sadržaj u debelo crijevo, ono se širi i time se smanjuje njegova učinkovitost (snaga) u potiskivanju sadržaja prema izlaznom dijelu. Kako bi počeli rješavati ovaj problem bit će potrebno sasvim razmekšati stolicu, ona treba postati rijetka, kašasta, kako bi bezbolno izlazila kroz čmar. U tom periodu će se debelo crijevo vratiti u svoju normalnu širinu, povratit će se njegova učinkovitost ("snaga") protiskivanja sadržaja, a sjećanje na bol prigodom pražnjenja crijeva će pasti u zaborav te će se dijete moći opustiti prigodom defekacije. Stolicu možete razmekšati na sljedeći način: davanjem hrane s puno neprobavljivih ostataka (povrće, integralni kruh, integralna riža, muesli), davanjem voćnih sokova, jušnate hrane i smanjenjem unosa mlijeka (ili privremeno uzeti mlijeko s manje masnoće) jer mast i kalcij iz mlijeka stvaraju u crijevu sapune koji stvrdnjavaju stolicu. Koristite nešto više maslinova ulja u prehrani i općenito povećajte unos tekućine, pogotovo u toplim danima. U ljekarni možete uzeti sirup od smokava i suhih šljiva. U slučaju da ovim mjerama ne postignete zadovoljavajući učinak (rijetko - kašastu stolicu) možete uzeti laktulozni sirup (mliječni šećer) i počnite ga davati 1 jušnu žlicu na dan. Ukoliko se slijedeće stolice ne razmekšaju do željene konzistencije možete povećati dozu za 1 žlicu. Ako niti to nije dovoljno možete nadalje povećavati dozu do ukupno 5 jušnih žlica na dan. Ako se pak dogodi da dijete dobije vodenu stolicu, sljedeći dan ćete dati 1 žlicu manje (ne prekidati davanje). Kada se na ovaj način postigne željena gustoća stolice preporučam zadržati ovu terapiju 1-2 mjeseca a potom postupno ukinuti laktulozu. Ovo je jedan dio priče a u nastavku slijedi naputak kako rješavati emocionalni dio problema koji prati poteškoće pražnjenja crijeva: Poremećaji uspostave kontrole stolice Trening kontrole pražnjenja crijeva Često se može vidjeti da se djetetu nude tute koje bi trebale dodatno stimulirati na odgovarajuću uporabu tute i defekaciju. Šarenilo oblika, boja, zvučnih efekata bi prema zamisli trebalo motivirati dijete da nauči tehniku defekacije te da zavoli prazniti svoje crijevo. Svaki uspješni pokušaj bude nagrađen aplauzom, zagrljajima i poljupcima. Sve govori kako je defekacija nešto što može djetetu priskrbiti enormnu količinu pažnje ukućana. I ne samo to, dijete shvaća da je pronašlo vrlo snažno sredstvo upravljanja roditeljskom pažnjom i emocijama, sredstvo kojim poput prekidača pali i gasi svjetlost roditeljske brige. Roditelji često nastavljaju započetu igru i uvode nove sadržaje, nagrade i nakratko uspijevaju polučiti dobar rezultat. Ali nažalost samo tako dugo dok traje zanimanje djeteta za novinu. Za ispravno razumijevanje navedenih zbivanja treba naglasiti da se sve događa na nesvjesnoj razini. Dijete nesvjesno teži ka ugodi roditeljske pažnje. U ovom slučaju nju dobiva u izobilju kada treba prazniti debelo crijevo. Gledano sa strane, roditelji koji su strašno zabrinuti zbog ovoga problema pristupaju djetetu neprimjereno njegovu stupnju razvoja inteligencije. Uporno pokušavaju objasniti djetetu od 3 ili ponekad 5 godina čemu služi tuta. Istovremeno, dijete suvereno vlada tehnikom rukovanja videorekorderom ili mobitelom. Upravo je na ovom mjestu potrebno načiniti iskorak. Djetetu treba pristupati na odgo- varajućoj razini i s odgovarajućim sadržajima. Naime, defekacija je čin oko kojeg ne treba pružati šarenilo drugih "ukrasa" (stimulatora) jer ubrzo postaju predmetom igre i "pogađanja" s roditeljima. S druge strane, dijete je u potpunosti sposobno preuzeti odgovornost za svoje osnovne funkcije. Znači, da ako osjeća poziv na defekaciju može samostalno odlučiti da to i obavi. Ako to obavi u gaćice, preuzet će odgovornost da bude zamazan i da širi neugodne mirise. To je prirodni put kojim će taj negativni signal utjecati da uspostavi kontrolu nad pražnjenjem crijeva. Djetetu treba jasno dati do znanja da problem defekacije ne može biti predmetom igre "nagodbi" ili pridobivanja nečije pažnje. U svakodnevnoj njezi roditelji trebaju u potpunosti isključiti svoje emocionalne reakcije kada se bave problemom defekacije djeteta. Preporučujem da pranje i presvlačenje čine uz potpuno odsustvo "otvaranja sebe"; neka to čine jednako kako bi činila njegovateljica u vrtiću ili sestra u bolnici. Time stiže neverbalna poruka: ako su gaćice pune, dobivaš samo osjećaj umazanosti, neugoda miris i pranje. Nema više majčinih toplih riječi uvjeravanja (a potpuno je isti učinak i kod špotanja); prekidač više ne radi. Enkopreza - nevoljno ispuštanje stolice Koji put se u kasnijoj dječjoj dobi (predškolska ili rana školska dob) događa da dijete namjerno zadržava stolicu. Kod napona dijete cupka, stiska nožice, plače, čime izaziva burnu reakciju okoline. Izvrsno, "prekidač" i ovdje radi. I što više zamolbi da sjedne na zahod; ili što više prijekora - to je veća potreba za roditeljskom reakcijom i pažnjom. Zadržavanjem stolica postaje tvrđa pa defekacija, kada i nastupi, postaje bolna. Jedan razlog više da se suspregnu pozivi za defekaciju. Čest o se događa da formirani dio stolice dijete ispusti van dopola i potom ga vrati natrag pri čemu stalno prlja gaćice. Zbog straha od defekacije djeca počinju izbjegavati hranu jer postaju svjesna da što više jedu imaju i više problema s defekacijom. Naravno da roditelji teško ostaju smireni kada dijete školske dobi stalno ima zamazane gaćice i širi neugodan miris. Polako gube kontrolu nad svojim emocijama i počinju sumnjati u organsku bolest djeteta. Često misle da je njihovo dijete psihički nedovoljno razvijeno, a jedan dio njih sumnja na neurološke bolesti ili bolest debelog crijeva. Zbog neredovitog pražnjenja u crijevu se nakupljaju fekalne mase i šire debelo crijevo, čime se smanjujecnjegova sposobnost potiskivanja sadržaja prema izlaznom dijelu te uzrokuje da se zastoj stolice pogoršava. Ovdje je opisano kako se isprepliću problemi tjelesne i emocionalne naravi; kako se zbog primarno emocionalnih razloga događaju promjene (širenje debelog crijeva, stvrdnjavanje stolice, pogoršanje opstipacije) koje povratno dalje pogoršavaju emocionalne probleme i uzrokuju začarani krug iz kojeg je katkada teško izaći. Emocionalni pristup roditelja mora biti potpuno neutralan, ni topao ni hladan. Zapamtite, roditeljske emocije "hrane" ovaj problem. Stolica se mora regulirati i uobičajeno se daju sredstva za razmekšavanje stolice (mliječni šećer) kako bi postala rijetka, kašasta i uvodi se prehrana s puno ostataka (time se povećava masa koju crijevo potiskuje van i priječi se zastoj stolice zbog malog volumena unesene hrane). Takvu stolicu nije moguće zadržavati, a defekacije više nisu bolne kao kod tvrde stolice. Refleks straha od bolne defekacije s vremenom pada u zaborav i dijete nauči opuštati vanjski mišić debelog crijeva kada osjeti nagon na defekaciju. Crijevo se postupno sužava i raste učinkovitost potiskivanja sadržaja. I u ovoj situaciji treba imati potpuno otvoren pristup djetetu i ne podcjenjivati njegove intelektualne sposobnosti. Svako upozoravanje djeteta da treba ići na toalet nosi poruku: ti nisi sposoban shvatiti da trebaš ići na toalet; ili ne znaš kako ćeš riješiti svoj problem; ili ne smeta te da si umazan i da zaudaraš. Poruka je strašna; govori djetetu da je nesposobno preuzeti odgovornost za elementarnu funkciju svoga tijela, da je mentalno zaostalo te donosi strašan osjećaj krivnje. Sve to pada na primarno krhku emocionalnu podlogu i dijete se osjeća još lošije. Tada rabi prirodni refleks - još se čvršće privija uz majku i oca: problem se pogoršava, a roditeljske emocije postaju još žešće - zatvarajući začarani krug.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Rijetko je potrebno primijeniti ortopedski uložak u djeteta koje je navršilo 3 godine. Najvažnije je učvrstiti petu u okomitom položaju, a za to su najvažnije cipele kakve su vam savjetovane. Kod predškolskog djeteta najvažniji dio je tzv. supinacijski klin - zadebljanje s unutrašnje strane uloška u dijelu koji dolazi ispod petne kosti čime se peta vraća u uspravni položaj. Nadalje, postavlja se i potpora uzdužnog svoda stopala (zadebljanje ispod unutarnjeg luka stopala). Kod djece se ne postavlja potpora ispod poprečnog svoda (dio ispod korijena prstiju stopala). Ulošci neće izliječiti ove probleme nego će spriječiti daljnje deformacije koje slijede (bježanje palca na unutra i potkoljenica prema van). Odrastanjem i jačanjem tetiva i mišića stopalo će poprimiti uredan izgled. Hodanje, trčanje i ostale tjelesne aktivnosti dijete može raditi bosonogo, no u kući (gdje većinu vremena nije aktivno) treba imati odgovarajuću obuću i eventualno uložak. Cipele i ulošci ne pomažu ako se koriste samo za izlaske van, naime pogotovo zimi, kada dijete većinu vremena provodi u kući. Stoga mekane šlapice zamijenite s cipelicama koje će nositi po kući.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Problem kojeg opisujete ima više uzroka. Pokušat ću ukratko opisati što se događa: bolno pražnjenje crijeva uzrokovano tvrdom stolicom stvara strah kod narednih defekacija. Kada dijete osjeti da treba isprazniti crijevo, zbog straha od bolova zadržava stolicu - umjesto da se mišići čmara opuste i omoguće istiskivanje stolice oni se stisnu i to onemogućavaju. Stolica ostaje u crijevu dulje negoli normalno i postaje sve tvrđa - stvara se čep. Osim toga, kako dolazi novi sadržaj u debelo crijevo, ono se širi i time se smanjuje njegova učinkovitost (snaga) u potiskivanju sadržaja prema izlaznom dijelu. Kako bi počeli rješavati ovaj problem bit će potrebno sasvim razmekšati stolicu, ona treba postati rijetka, kašasta, kako bi bezbolno izlazila kroz čmar. U tom periodu će se debelo crijevo vratiti u svoju normalnu širinu, povratit će se njegova učinkovitost ("snaga") protiskivanja sadržaja, a sjećanje na bol prigodom pražnjenja crijeva past će u zaborav te će se dijete moći opustiti prigodom defekacije. Stolicu možete razmekšati na sljedeći način: davanjem hrane s puno neprobavljivih ostataka (povrće, integralni kruh, integralna riža, muesli), davanjem voćnih sokova, jušnate hrane i smanjenjem unosa mlijeka (ili privremeno uzeti mlijeko s manje masnoće) (mast i kalcij iz mlijeka stvaraju u crijevu sapune koji stvrdnjavaju stolicu). Koristite nešto više maslinova ulja u prehrani i općenito povećajte unos tekućine, pogotovu u toplim danima. U ljekarni možete uzeti sirup od smokava i suhih šljiva. Ako ovim mjerama ne postignete zadovoljavajući učinak (rijetko - kašastu stolicu) možete uzeti laktulozni sirup (mliječni šećer) i počnite ga davati 1 jušnu žlicu na dan. Ako se sljedeće stolice ne razmekšaju do željene konzistencije možete povećati dozu za 1 žlicu. Ako niti to nije dovoljno, možete nadalje povećavati dozu do ukupno 5 jušnih žlica na dan. Ako se pak dogodi da dijete dobije vodenu stolicu, sljedeći dan ćete dati 1 žlicu manje (ne prekidati davanje). Kada se na ovaj način postigne željena gustoća stolice preporučam zadržati ovu terapiju 1-2 mjeseca a potom postupno ukinuti laktulozu. Ovo je jedan dio priče a u nastavku slijedi naputak kako rješavati emocionalni dio problema koji prati poteškoće pražnjenja crijeva: Poremećaji uspostave kontrole stolice i trening kontrole pražnjenja crijeva Često se može vidjeti da se djetetu nude tute koje bi trebale dodatno stimulirati na odgovarajuću uporabu tute i defekaciju. Šarenilo oblika, boja, zvučnih efekata bi prema zamisli trebalo motivirati dijete da nauči tehniku defekacije te da zavoli prazniti svoje crijevo. Svaki uspješni pokušaj bude nagrađen aplauzom, zagrljajima i poljupcima. Sve govori kako je defekacija nešto što može djetetu priskrbiti enormnu količinu pažnje ukućana. I ne samo to, dijete shvaća da je pronašlo vrlo snažno sredstvo upravljanja roditeljskom pažnjom i emocijama, sredstvo kojim poput prekidača pali i gasi svjetlost roditeljske brige. Roditelji često nastavljaju započetu igru i uvode nove sadržaje, nagrade i nakratko uspijevaju polučiti dobar rezultat. Ali nažalost samo tako dugo dok traje zanimanje djeteta za novinu. Za ispravno razumijevanje navedenih zbivanja treba naglasiti da se sve događa na nesvjesnoj razini. Dijete nesvjesno teži ka ugodi roditeljske pažnje. U ovom slučaju nju dobiva u izobilju kada treba prazniti debelo crijevo. Gledano sa strane, roditelji koji su strašno zabrinuti zbog ovoga problema pristupaju djetetu neprimjereno njegovu stupnju razvoja inteligencije. Uporno pokušavaju objasniti djetetu od 3 ili ponekad 5 godina čemu služi tuta. Istovremeno, dijete suvereno vlada tehnikom rukovanja videorekorderom ili mobitelom. Upravo je na ovom mjestu potrebno načiniti iskorak. Djetetu treba pristupati na odgovarajućoj razini i s odgovarajućim sadržajima. Naime, defekacija je čin oko kojeg ne treba pružati šarenilo drugih "ukrasa" (stimulatora) jer ubrzo postaju predmetom igre i "pogađanja" s roditeljima. S druge strane, dijete je u potpunosti sposobno preuzeti odgovornost za svoje osnovne funkcije. Znači, da ako osjeća poziv na defekaciju može samostalno odlučiti da to i obavi. Ako to obavi u gaćice, preuzet će odgovornost da bude zamazan i da širi neugodne mirise. To je prirodni put kojim će taj negativni signal utjecati da uspostavi kontrolu nad pražnjenjem crijeva. Djetetu treba jasno dati do znanja da problem defekacije ne može biti predmetom igre "nagodbi" ili pridobivanja nečije pažnje. U svakodnevnoj njezi roditelji trebaju u potpunosti isključiti svoje emocionalne reakcije kada se bave problemom defekacije djeteta. Preporučujem da pranje i presvlačenje čine uz potpuno odsustvo "otvaranja sebe"; neka to čine jednako kako bi činila njegovateljica u vrtiću ili sestra u bolnici. Time stiže neverbalna poruka: ako su gaćice pune, dobivaš samo osjećaj umazanosti, neugodan miris i pranje. Nema više majčinih toplih riječi uvjeravanja (a potpuno je isti učinak i kod špotanja); prekidač više ne radi. Enkopreza - nevoljno ispuštanje stolice Kojiput se u odraslijoj dobi (predškolska ili rana školska dob) događa da dijete namjerno zadržava stolicu. Kod napona dijete cupka, stiska nožice, plače, čime izaziva burnu reakciju okoline. Izvrsno, "prekidač" i ovdje radi. I što više zamolbi da sjedne na zahod; ili što više prijekora - to je veća potreba za roditeljskom reakcijom i pažnjom. Zadržavanjem stolica postaje tvrđa pa defekacija, kada i nastupi, postaje bolna. Jedan razlog više da se suspregnu pozivi za defekaciju. Često se događa da formirani dio stolice dijete ispusti van dopola i potom ga vrati natrag pri čemu stalno prlja gaćice. Zbog straha od defekacije djeca počinju izbjegavati hranu jer postaju svjesna da što više jedu imaju i više problema s defekacijom. Naravno da roditelji teško ostaju smireni kada dijete školske dobi stalno ima zamazane gaćice i širi neugodan miris. Polako gube kontrolu nad svojim emocijama i počinju sumnjati u organsku bolest djeteta. Često misle da je njihovo dijete psihički nedovoljno razvijeno, a jedan dio njih sumnja na neurološke bolesti ili bolest debelog crijeva. Zbog neredovitog pražnjenja u crijevu se nakupljaju fekalne mase i šire debelo crijevo, čime se smanjuje njegova sposobnost potiskivanja sadržaja prema izlaznom dijelu te uzrokuje da se zastoj stolice pogoršava. Ovdje je opisano kako se isprepliću problemi tjelesne i emocionalne naravi; kako se zbog primarno emocionalnih razloga događaju promjene (širenje debelog crijeva, stvrdnjavanje stolice, pogoršanje opstipacije) koje povratno dalje pogoršavaju emocionalne probleme i uzrokuju začarani krug iz kojeg je katkada teško izaći. Emocionalni pristup roditelja mora biti potpuno neutralan, ni topao ni hladan. Zapamtite, roditeljske emocije "hrane" ovaj problem. Stolica se mora regulirati i uobičajeno se daju sredstva za razmekšavanje stolice (mliječni šećer) kako bi postala rijetka, kašasta i uvodi se prehrana s puno ostataka (time se povećava masa koju crijevo potiskuje van i priječi se zastoj stolice zbog malog volumena unesene hrane). Takvu stolicu nije moguće zadržavati, a defekacije više nisu bolne kao kod tvrde stolice. Refleks straha od bolne defekacije s vremenom pada u zaborav i dijete nauči opuštati vanjski mišić debelog crijeva kada osjeti nagon na defekaciju. Crijevo se postupno sužava i raste učinkovitost potiskivanja sadržaja. I u ovoj situaciji treba imati potpuno otvoren pristup djetetu i ne podcjenjivati njegove intelektualne sposobnosti. Svako upozoravanje djeteta da treba ići na toalet nosi poruku: ti nisi sposoban shvatiti da trebaš ići na toalet; ili ne znaš kako ćeš riješiti svoj problem; ili ne smeta te da si umazan i da zaudaraš. Poruka je strašna; govori djetetu da je nesposobno preuzeti odgovornost za elementarnu funkciju svoga tijela, da je mentalno zaostalo te donosi strašan osjećaj krivnje. Sve to pada na primarno krhku emocionalnu podlogu i dijete se osjeća još lošije. Tada rabi prirodni refleks - još se čvršće privija uz majku i oca: problem se pogoršava, a roditeljske emocije postaju još žešće - zatvarajući začarani krug.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Mlijeko sa 3,2% masnoće bi bilo prikladno za dijete navedene dobi.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Ovako dugotrajni i intenzivni kašalj odista zahtijevaju daljnje pretrage i liječenje. Ovim putem je teško dati savjet ali svakako bi bilo dobro obaviti ORL pregled (vidjeti da li postoji iscjedak iz stražnjeg dijela nosa u ždrijelo i bronhe). To bi naročito bilo važno ukoliko dijete ima poteškoća s disanjem na nos. Provjerite je li napravljena pretraga klorida u znoju (isključuje vrlo rijetku bolest, cističnu fibrozu, koja može imati u svojoj blažoj formi ovakav tijek). Niste napisali da li je pokušana neka terapija. Svakako bih pokušao uzeti uzorak iskašljaja i načiniti bakteriološku analizu. Ako je sve navedeno u redu, može se pokušati s montelukast tabletama navečer - često bude od pomoći kod tzv. hiperreaktivne sluznice dišnih puteva (sluznica odgovara upalom i otokom na svaki podražaj iz okolice, a nije riječ o alergiji). Nerijetko se na takvu sluznicu lako nasele bakterije koje dodatno kompliciraju izlječenje.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Nalaz razmaza koštane srži je uredan, gole jezgre megakariocita znače da su stanice koje stvaraju trombocite (megakariociti) popucale i oslobodile trombocite u krv te da su preostale samo gole jezgre tih stanica. Zbog ponavljanja navedenih problema potrebna je hematološka obrada (trombocitna antitijela) i svakako preporučam ne cijepiti ponovno Mo-Pa-Ru u prvom razredu osnovne škole.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Najvjerojatnije se upala više neće ponavljati stoga nema potrebe za učestalom kontrolom urina. Mislim da bi bilo optimalno kontrolirati urin i urinokulturu u periodu velikih vrućina (ljeti), nakon bolesti praćenih temperaturom (npr. virusnih prehlada) ili u situacijama ako posumnjate na upalu mokraćnih putova temeljem mirisa urina ili ukoliko se javljaju problemi s mokrenjem. Dakle, ukoliko je dijete zdravo, urin se ne mora kontrolirati češće od 1-2 puta godišnje.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar

Ako možete ispod bradavice napipati kvržicu najvjerojatnije je počelo povećavanje žljezdanog tkiva dojke (naznake početka puberteta). U svakom slučaju, preporučam pregled pedijatra.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar