Herpes

Opis bolesti

Dvije su osnovne vrste virusa herpesa simplexa. Virus herpesa simplexa tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva oralni herpes. HSV-1 se prenosi slinom (poljupcima), te zaraženom hranom i pićem (virus se također prenosi kašljanjem i kihanjem). Primarna HSV-1-infekcija se obično događa tijekom djetinjstva. Herpes simplex-virus tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i genitalni herpes. Obje vrste virusa vrlo su zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom. Većina ljudi su do 20 godine života zaraženi s virusom HSV-1. Postoje jaki dokazi da je virus prijenosan čak i kada nema simptoma. Virus se živčanim vlaknima širi unutar tijela, sve do kože i sluznica. Virus ostaje uspavan u tijelu nakon aktivne infekcije i simptomi se mogu bilo kada ponoviti. Kod 20% do 40% ljudi se povremeno vraćaju simptomi nakon početne HSV-1-infekcije. Kod bolesnika s HSV-2-genitalnim herpesom, mogućnost je povratka infekcije i veća i iznosi čak 80%. Simptomi se obično javljaju na istom mjestu. Ne zna se što točno otpočinje ovu ponovnu infekciju, ali mnogobrojni se čimbenici povezuju s tim procesom: izlaganje suncu i vjetru, vrućica, ozljede, menstruacija, oslabljen imunološki sustav, emocionalni stres i određene vrste hrane i lijekova.

Tko obolijeva?

Svatko može oboljeti od herpesa. Zajednička stopa učestalosti za obje vrste herpesne infekcije u manje razvijenim zajednicama može dosegnuti gotovo 100%, a u razvijenijim socioekonomskim zajednicama može biti između 30% i 50%. Najčešći put prijenosa virusa je preko kontakta s tjelesnim izlučevinama zaražene osobe. HSV-2 se primarno prenosi spolnim putem, što znači da je veća vjerojatnost od infekcije u onih osoba koje imaju više seksualnih partnera.

Simptomi

Simptomi infekcije se razlikuju tijekom svakog od tri stadija:
• početni stadij ili primarna infekcija;
• latentni (pritajeni) stadij;
• stadij povratka infekcije (rekurencija).

Najčešći simptomi su:
• kožni osip ili promjena koja svrbi
• osjećaj škakljanja ili pečenja prije nego se pojave simptomi
• rane u ustima
• genitalne promjene (muškarci i žene)
• mjehuri
• blaga vrućica
• povećanje limfnih čvorova na vratu ili preponama
Dodatni simptomi koji se mogu povezati s bolešću:
• vaginalni iscjedak;
• grlobolja.

Simptomi primarne infekcije

Mjehuri se obično javljaju na usnicama, a mogu se javiti i na jeziku. Mjehuri vremenom pucaju i otvaraju se bolne rane. Zatim se stvara žućkasta membrana da bi sve prošlo unutra 3 do 14 dana. HSV-2-infekcija obično se pojavljuje u području genitalija 2 do 8 dana nakon izloženosti virusu. Vrućica, svrbež, bolovi u donjem trbuhu, malaksalost, teškoće s mokrenjem i gljivične infekcije kod žena mogu prethoditi ili pratiti izbijanje karakterističnih mjehura. Simptomi mogu trajati do 6 tjedana

Latentni (pritajeni) stadij

Tijekom razdoblja latencije, herpes-virus ne uzrokuje simptome i nije prijenosan. S vremenom, međutim ovo razdoblje završava i virus se počinje širiti. Tada postaje prijenosan, ali još uvijek bez očitih simptoma. HSV-2 se češće prenosi bez prisutnosti ikakvih simptoma, i to pogotovo kod žena. Ovo je vrlo opasan stadij jer ne postoje upozoravajući mjehuri. Nedavna studija je pokazala kako je asimptomatsko širenje kod žena odgovorno za trećinu svih HSV-2-infekcija. Rezultati ostalih studija ukazuju kako to isto vjerojatno vrijedi i za muškarca.

Simptomi ponavljajuće (rekurentne) infekcije

Rekurentne HSV-infekcije imaju većinu istih simptoma, na istim mjestima kao i primarne infekcije, ali su simptomi nešto blaži i kraće traju.

Komplikacije

Infekcija herpesvirusom može biti vrlo opasna za osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (bolesnici s ADS-om, na kemoterapiji, radioterapiji, na kortikosteroidnoj terapiji itd.). Kod ovih bolesnika virus može zahvatiti bilo koji organ uključujući:
• oko (herpetični keratitis);
• trajna infekcija sluznice nosa, usta i grla;
• jednjak (herpetični ezofagitis);
• jetra (herpetični hepatitis);
• mozak (encefalitis).

Simptomi HSV-2 infekcije kod novorođenčeta

Klinički znakovi novorođenačke HSV-2-infekcije obično postanu uočljivi između 5. i 17. dana života iako su mogu razviti vrlo rano, već nakon 24 sata ili vrlo kasno, tek nakon 34 dana. Kod svega 40% do 50% novorođene djece zaraženih majki, doista se razvija bolest. Kod polovice te djece može se uočiti razvoj kožno-sluzničnih lezija, koje variraju od blago uzdignutih točkica, do velikih mjehura. Mogu biti smješteni bilo gdje. Simptomi koji mogu biti prisutni su:
• povišena tjelesna temperatura;
• dijete pokazuje nervozu;
• koža posuta mrljama;
• iscjedak iz oka;
• osjetljivost na svjetlo;
• žutica;
• bljedilo;
• kašalj;
• ubrzano disanje;
• povećana slezena;
• drhtanje.
S obzirom na činjenicu kako ova bolest može ugroziti život bolesnika ili dovesti do trajnih oštećenja, svako novorođenče čija je majka zaražena ili se sumnja na zarazu, mora biti temeljito pregledano u potrazi za simptomima.

Liječenje

Neki slučajevi bolesti su relativno blagi i liječenje nije potrebno. Anestetici otopljeni u tekućini za ispiranje usta kao što je 2% lidokain ili otopine sode bikarbone mogu ublažiti bol lezija koje se nalaze u usnoj šupljini. Tekućine za ispiranje usta na temelju alkohola ne smiju se koristiti. Preporuča se nježno ispiranje kožnih promjena vodom i sapunom. Također, losioni za sušenje kože mogu ublažiti bol kožnih promjena. Tople kupke mogu ublažiti bol genitalnog herpesa. Oralni oblici (koji se uzimaju na usta) aciklovira i famciklovira mogu se propisati kako bi se suzbilo ponavljano izbijanje genitalnog herpesa. Liječenje genitalnoga herpesa ne djeluje na samu bolest, ali može ublažiti simptome. Liječenje može ublažiti nelagodu i bol te skratiti vrijeme ozdravljenja. Topička (lokalna) primjena aciklovira je također učinkovita, ali mora se češće primjenjivati od 5 puta dnevno, što se danas uobičajeno propisuje. Tijekom prva 24 sata primjena masti svakih sat vremena (dok je bolesnik budan) može skratiti period bolesnikove zaraznosti za okolinu. Ako se pojave sekundarne bakterijske infekcije kože, indicirana je lokalna ili sustavna primjena antibiotika.

Prognoza

Promjene općenito prolaze same od sebe nakon 7 do 10 dana. Jednom kada je osoba zaražena, virus ostaje u njezinu tijelu tijekom čitavoga života i može doći do ponavljanja aktivne infekcije. Kod nekih osoba nikad ne dođe do povratka infekcije, a neke osobe imaju 4 do 5 ponavljanja godišnje. Ponavljanje infekcija češće se javlja nakon izlaganja suncu i stresnim događajima.

Prevencija

Prevenciju je teško provoditi, s obzirom na činjenicu da se virus može širiti na okolinu u trenutku kada kod zaražene osobe ne postoje znakovi zaraze. Međutim, izbjegavanje direktnog kontakta s otvorenom lezijom smanjit će rizik od infekcije. Osobe s genitalnim herpesom trebaju izbjegavati spolne kontakte tijekom prisutnosti aktivne infekcije. Osobe koje znaju da imaju genitalni herpes, ali nemaju kliničke znakove infekcije, o tome moraju obavijestiti svoga partnera. To će omogućiti da se oba partnera koriste trajnom kontaktnom zaštitom u obliku kondoma, pa će na taj način spriječiti širenje bolesti. Korištenje kondoma je najbolja zaštita od genitalnoga herpesa. Pravilno korištenje kondoma može pomoći u prevenciji širenja ove bolesti. Trudnice s herpessimpleksnom infekcijom moraju se često kontrolirati. Ako je bolest aktivna u vrijeme termina porođaja, preporuča se napraviti carski rez kako bi se izbjegla mogućnost infekcije novorođenčeta.