Zdrava prehrana dojenčeta i djeteta

Uvod

Segment zaštite zdravlja, koji započinje odmah po rođenju te traje čitav život, je prehrana. Tvari, koje u obliku hrane unosimo u organizam i koje nakon kemijskih pretvorbi postaju njegov sastavni dio te se koriste kao izvor energije za zaštitu od štetnih tvari ili mikroorganizama iz okoline, svakako predstavljaju temelj "biološke snage" organizma. Posljednjih godina savjeti o zdravoj prehrani znali su ići u krajnost, s obzirom na trajni i sveprisutni strah od umjetnih dodataka pri uzgoju, s obzirom na genetičke modifikacije te štetnosti široko-dostupne hrane. To, dakako, nije predmet ovog izvješća, niti je nešto čime treba biti opterećen budući da je nemoguće izbjeći sve opasnosti zagađenja okoline i hrane.

Hrvatska je zemlja s tradicionalno dobrom kulturom hrane i prehrambenih navika (npr. dalmatinska kuhinja). No, i u Hrvatskoj postoje predrasude vezane na hranu protiv kojih se moramo boriti prosvjećivanjem i zatim ispravljanjem krivih navika. Tako je, npr., pojam zdravog djeteta vezan uz njegov tek i izgled. To vjerovanje je dijelom točno, a dijelom zabluda. Što se teka tiče, on je zaista pokazatelj zdravlja, jer se bilo kakav poremećaj općeg stanja očituje ponajprije odbijanjem hrane ili nemogućnosti zadržavanja hrane (proljev, povraćanje). S druge strane, izgled "dobro uhranjenog djeteta" (tj. debelog djeteta) vezan je uz krivo poimanje zdravlja. "Dobro-uhranjeno dijete" zapravo je dijete hranjeno nekvalitetnim namirnicama, u kojima dominiraju brašno i koncentrirani ugljikohidrati, a nedostaju adekvatne "gradivne" tvari (vitamini, minerali). Takvo neispravno poimanje izgleda rašireno je u siromašnim slojevima razvijenih zemalja, a za zdravlje djeteta jednako je štetno kao i nedostatak hrane koji susrećemo u nerazvijenom svijetu Azije i Afrike.

Bolesti i stanja vezana uz prehranu

Jedna od najraširenijih bolesti vezanih uz prehranu u Hrvatskoj, koja uz sebe veže i niz drugih poremećaja zdravlja, je anemija koja se javlja uslijed nedostatka željeza. Ona je odraz krivih prehrambenih navika, tj. premalih količina zelenog povrća, mesa i iznutrica te pogrešne kombinacije namirnica od najranije dobi.

Nadalje, čest problem u razvijenom svijetu je debljina u dječjoj dobi, kao odraz neadekvatne prehrane. Bolesti krvnih žila i kasnije infarkt srca, koji se viđaju kod odraslih, imaju također za uzrok - uz nezaobilazne nasljedne čimbenike - lošu prehranu od ranog djetinjstva.

Osim toga, nedostatak vitamina, minerala i elemenata u tragovima - koji, barem u ranoj dobi, nemaju specifične simptome pa se u njihovom slučaju ne može govoriti o bolesti - doprinose većoj učestalosti infekcija, umora, bolova u trbuhu, problema s kožom, slabog uspjeha u školi, itd.

Jedna od bolesti uzrokovana nedostatkom kalcija u prehrani, koja je posljednjih godina dobila velik publicitet, je osteoporoza. Ona pogađa starije ljude, naročito žene nakon menopauze, međutim može se javiti i znatno ranije. U adolescenciji, kada se kost najintenzivnije stvara, može se puno učiniti na prevenciji te bolesti.

Glavni elementi hrane

Bjelančevine Potrebne su kao gradivni elementi svih tkiva, hormona i enzima. Izvor: mlijeko i mliječni proizvodi, meso, jaja, riba, mahunarke, povrće, orasi. Bjelančevine u prehrani trebaju imati l5-20% udjela, i to po mogućnosti biološki vrednijih bjelančevina, tj. onih životinjskog podrijetla. Potrebe za bjelančevinama su najveće u razdobljima intenzivnog rasta, dakle u dojenaštvu i pubertetu.

Ugljikohidrati Glavni su izvor energije; višak se pretvara u mast. Razlikujemo brzo-izgarajuće, koncentrirane ili "loše" ugljikohidrate (rafinirani šećer, slatkiši) te sporo-izgarajuće, "dobre" ugljikohidrate (žitarice, kruh, tjestenina). U svakodnevnoj prehrani ugljikohidrati trebaju sudjelovati s najviše 50-60 % udjela, i to u obliku žitarica, kruha od cijelog zrna, tjestenine, te voća kao izvora "dobrog" voćnog šećera koji se koristi kao izvor energije.

Masti Služe kao izvor energije i gradivni su elementi svih stanica tijela, naročito živčanog sustava te hormona. Izvor masti su biljna ulja - koja imaju više "dobrih" nezasićenih masnih kiselina, te životinjske masti - koje imaju "loše" zasićene masne kiseline i kolesterol. Masnoća iz plave ribe osobito je dobra, tako da plavoj morskoj ribi valja dati prednost u odnosu na bijelu, krtu ribu. Masti u prehrani trebaju sudjelovati s 15-20% udjela, te da po mogućnosti budu bogate nezasićenim masnim kiselinama (ulje suncokreta, uljene repice, maslinovo ulje, ulje kukuruznih klica, itd.) Ne zaboravimo da meso sadržava dovoljnu količinu masti životinjskog podrijetla.

Minerali i elementi u tragovima Sudjeluju u radu gotovo svih fizioloških funkcija organizma, enzimskom te obrambenom sustavu. Nalaze se u voću i povrću, mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu, žitaricama, plodovima mora, soli, itd. Raznovrsnom prehranom dobivaju se u dovoljnoj količini, osim željeza, koje u nekim slučajevima može biti nedostatno, no o nadoknadi mora odlučiti liječnik.

Vitamini Razlikujemo one topive u vodi (B, C) i mastima (A, D, E, K). U prve dvije godine života raznovrsnom hranom zadovoljene su sve potrebe, osim potrebe za vitaminom D kojeg (zbog ukupnog manjka sunca u našem podneblju) organizam ne može dostatno stvarati sam. Stoga je potrebno uzimati nadomjestak. Bez vitamina D organizam ne može iskoristiti kalcij unesen hranom. Vitamin D u obliku pripravka potrebno je uzimati u vrijeme najintenzivnijeg rasta, znači u dojenačko doba, a koristan je i u dobi puberteta. U ostalim razdobljima unos vitamina hranom je dovoljan. Vitamini sudjeluju u radu mnogih i različitih funkcija organizma. Ne valja ih davati na svoju ruku jer se neki vitamini mogu nagomilati te štetno djelovati na organizam. Vlaknima bogata hrana je hrana bogata svježim povrćem. Važna je jer regulira tek i probavu. Slijedi pregledan i praktičan prikaz zdrave prehrane po pojedinim dobnim skupinama, koji je svakodnevno primjenjiv - bilo u individualnoj ili skupnoj brizi za dijete. Svaka ustanova koja se brine za djecu (jaslice, vrtići, dječji domovi, škole) treba imati stručnu osobu, koja kontrolira jelovnike prilagođene dobi djece, te vrši adekvatnu kontrolu namirnica.

Prehrana dojenčeta

Tijekom cijele prve godine života mlijeko je glavna hrana dojenčeta. U prvih 4-6 mjeseci dojenče iz mlijeka dobiva svu potrebnu energiju i sve prehrambene tvari potrebne za rast i razvoj. Iznimku čine vitamin D i, u nekim slučajevima, željeza. No, o tome treba odlučiti liječnik. Nakon 5. ili 6. mjeseca potrebno je dojenčetu prehranu obogatiti i drugim vrstama hrane; postupnim uvođenjem voća, povrća, mesa i žitarica. U izboru mlijeka za prehranu dojenčeta uvijek valja prednost dati majčinom mlijeku, koje neka ostane jedino mlijeko dok je to moguće. U slučajevima da je nemoguće dojenče hraniti majčinim mlijekom, potrebno je svakako koristiti prilagođeno, adaptirano kravlje mlijeko u obliku različitih dječjih mlijeka u prahu. Kravlje mlijeko, koje nije posebnim tvorničkim postupkom prilagođeno - bez obzira kako razrijeđeno bilo, nije pogodno za prehranu dojenčeta.

Kako izračunati dnevnu količinu mlijeka koju dijete treba popiti u prvim mjesecima? Količina potrebne energije (kcal), koju dijete treba dobiti putem mlijeka, izračunava se prema tjelesnoj težini djeteta tako da je kod: 0-3 mj. života potrebno 100-l20 kcal/kg TT 3-12 mj. života potrebno 100 kcal/kg TT Energetska vrijednost 100 ml mlijeka - bilo majčinog, bilo adaptiranog , bilo kravljeg - je cca 70 kcal, tako da je jednostavno izračunati potrebu. Primjerice, potreba djeteta teškog 4,5 kg i starog 3 mjeseca moguće je izračunati na sljedeći način: 4,5x 120= 540 kcal, 540: 0,7=77l. Dnevnu količinu od 770 ml podijelimo na 5-6 jednakih obroka, tako da po obroku dojenče popije oko 150 ml mlijeka. Izračunata količina predstavlja optimum s kojim dijete napreduje, no naravno da je količinu mlijeka potrebno prilagoditi teku pojedinog djeteta te njegovoj individualnoj brzini rasta (uz uvjet da potrebe tog djeteta nisu značajno ispod prosječnih potreba djeteta).

Što se tiče dohrane, tj. uvođenja bilo koje hrane osim mlijeka, ona počinje u 5. mjesecu za djecu hranjenu adaptiranim mlijekom, odnosno od navršenog 6. mjeseca života za djecu koja su na majčinom mlijeku. Pritom treba poštivati nekoliko pravila: 1. Djetetu treba dati vremena da se privikne na nov okus, uvodeći jednu po jednu vrstu voća ili povrća (obično se prvo uvodi voće u obliku voćne i voćno-žitne kašice). Taj obrok zamjenjuje jedan mliječni obrok i idealno bi bilo davati ga žličicom. Pri izboru žitnih pahuljica treba dati prednost onim koje su obogaćene željezom. 2. Tijekom 2 mjeseca postupno se uvodi raznovrsna hrana (voće, povrće, meso, žitarice), a dva mliječna obroka se zamijene obrokom voća i žitarica, odnosno mesa i povrća. Od mesa treba odabrati meso peradi, ribu, te teletinu ili janjetinu. Jaja se uvode najkasnije, i to prvo žumanjak, a tek po završetku prve godine i bjelanjak. 3. Važna je i kombinacija namirnica. Potrebno je kombinirati voće sa žitaricama, odnosno povrće s mesom, i to bez mliječnih dodataka te već razrijeđeno mesnim bujonom (radi optimalne resorpcije vitamina, željeza i minerala). Piće nakon obroka može biti obična voda ili voćni sok. U dobi od 6-12 mjeseci još uvijek postoje 2 do 3 mliječna obroka, od kojih jedan može biti u obliku prerađevina (kao npr. sir ili puding) ili u obliku mliječno-žitne kašice. 4. Hranu za dojenče ne valja dodatno soliti. Krajem prve godine života dijete ima pet obroka: dva mliječna (jutro i večer), jedan mliječno-žitni, jedan povrtno-mesni te jedan voćno-žitni. To je vrijeme kada dijete jede na žličicu, pije iz čašice i kada je prihvatilo svu hranu koja se u njegovoj kući jede i pripravlja.

Prehrana malog i predškolskog djeteta

Dijete nakon navršene prve godine života poprima prehrambene navike sredine u kojoj živi, tako da s ostalim ukućanima dijeli vrstu i način priprave hrane. Naravno, hrana mora biti prilagođena njegovim još nedovoljno razvijenim "žvačnim" mogućnostima (mora biti dovoljno usitnjena). No, bitno je da se djetetu , što je prije moguće omogući da jede samostalno i na njemu svojstven način (u početku rukama, kasnije žličicom, te naposljetku i kompletnim priborom za jelo). Time dijete dobije mogućnost da pri jelu istražuje svijet oko sebe, da otkriva zadovoljstvo uzimanja hrane bez razvijanja frustracija oko tog čina. To je vrlo bitno jer uzimanje obroka vrlo lako postane problem i sredstvo manipulacije okolinom. Treba imati na umu da je svojstveno ljudima, pa tako i djeci, da vole jesti, jer hrana predstavlja uvjet njihova opstanka.

Namirnice, koje malo i predškolsko dijete treba uzimati, ne razlikuju se ni po svojoj vrsti niti po omjeru od namirnica potrebnih starijoj djeci, mladima i odraslima. Kalorijska vrijednost ovisi o dobi, aktivnostima i teku, a okvirno se kreće od nekih 1000 kcal u dobi od 1 godine do 2000-2500 kcal u pubertetu. Namirnice se dijele u nekoliko grupa: - mlijeko i mliječni proizvodi (grupa 1) - meso, riba, perad, jaja, iznutrice, grahorice i orašice (grupa 2) - kruh, žitarice, riža, tjestenina (grupa 3) - povrće (grupa 4) - voće (grupa 5) - masti i koncentrirani šećeri (grupa 6)

Temelj prehrane su namirnice iz grupe 3. One čine osnovu barem četiri obroka, u količini određenoj prema dobi i teku djeteta. Jednako zastupljene trebaju biti i grupe 4 i 5, koje trebaju biti u svakom od 3 glavna i 1-2 međuobroka, s naglaskom na voću i povrću bogatom vitaminom C (rajčica, citrusno voće, sokovi, zelje, paprike). Grupe 1 i 2 treba rasporediti na 3 do 4 obroka tijekom dana. Namirnice iz grupe 6 (slatkiši, čokolade, kolači, med, pekmez, majoneza, sladoled) treba jesti samo povremeno i u što manjim količinama. Jelo djeci nikada ne valja dodatno soliti. Ne treba zaboraviti da se prehrambene navike stječu, tim lakše što više ljudi (djece) sudjeluje u zajedničkom obroku tako da odabir npr. voća ili voćne salate, umjesto palačinki s pekmezom ili kolača za desert, ne predstavlja nikakav problem.

Prehrana prema dobi djeteta