Respiratorne infekcije kod djece

Podjela i učestalost akutnih respiratornih infekcija

Akutne respiratorne infekcije gornjeg djela dišnog sustava su obična prehlada (rinitis), upala sinusa (sinusitis), upala ždrijela (faringitis), tonzila i ždrijela (tonzilofaringitis), upala grkljana (laringitis) te upala epiglotisa (epiglotitis). Nadalje, u akutne respiratorne infekcije donjeg djela dišnog sustava ubrajamo upalu dušnika i bronha (traheobronhitis; moguće udruženo s upalom grkljana, što je laringotraheobronhitis), hripavac (pertusis), upalu bronha (bronhitis), upalu bronhiola (bronhiolitis) te pneumonije bez ili s razvijenim komplikacijama.

Razlozi tako velike učestalosti akutnih infekcija dišnog sustava u djece su vrlo izložen organski sustav koji je u trajnom kontaktu s okolinom, velik broj uzročnika, izuzetno lak način prijenosa infekcija te još uvijek slabe metode prevencije, tj. sprječavanja infekcija. Premda se navedeno jednako odnosi na sve dobne skupine, dišni sustav kod djece još je podložniji respiratornim infekcijama zbog njihove razvojne fiziologije dišnog i imunološkog sustava. Nadalje, veliki broj akutnih infekcija dišnog sustava je ograničen samo na gornji dišni sustav, a samo manji dio (oko 5 posto slučajeva) zahvaća donji dišni sustav.

Klinički tijek i prepoznavanje dišnih infekcija kod djece

Većina akutnih infekcija dišnog sustava su blagog kliničkog tijeka; njih više od 90% uzrokovano je virusom te nije potrebna nikakva antimikrobna terapija. Naime, upravo su akutne infekcije dišnog sustava uzrok velikoj neracionalnoj potrošnji antibiotika te je ona odgovorna za pojavu rezistencije bakterija na najčešće primjenjivane antibiotike. Stoga, liječenje akutnih infekcija dišnog sustava je uglavnom simptomatsko, što podrazumijeva otklanjanje i ublažavanje pojedinih simptoma. Potreban je dovoljan unos tekućine i mirovanje, toaleta nosa fiziološkom otopinom, kapi za nos koje smanjuju otok sluznice nosa i sekreciju te, u slučaju povišene tjelesne temperature, antipiretici. Učestale, ali blage virusne infekcije dišnog sustava kod većine djece ne zahtijevaju liječnički pregled i većinom nestaju za 5 do 7 dana.

Tijekom jeseni, svjedoci smo pojave vala sezonskih respiratornih infekcija kod djece. Nagli porast akutnih respiratornih infekcija uzrokovanih respiratornim sincicijskim virusom (RSV), virusom SARS-CoV-2 (koji uzrokuje bolest COVID-19), virusom gripe i drugih infekcija kod djece koje se najčešće klinički očituju rinitisom pridonio je pretrpanim ambulantama primarne zdravstvene zaštite te ambulantama hitnih prijema u bolnicama i znatno većem broju djece koja su zahtijevala boravak u bolnici nego li je uobičajeno u ovo doba godine. Svi navedene respiratorne infekcije dijele neke slične simptome, zbog čega ih je teško razlikovati. Uobičajeni simptomi sve četiri bolesti uključuju temperaturu, kašalj, umor, začepljen nos, curenje iz nosa i kongestiju, a izraženost pojedinih simptoma po kojima ih možemo razlikovati prikazani u tablici ispod.

Samostalno razlikovanje virusnih od bakterijskih bolesti

Često roditelje zanima mogu li oni prepoznati razlike virusne od bakterijske bolesti u djeteta s povišenom tjelesnom temperaturom u tijeku akutne respiratorne infekcije. Tako općenito možemo reći da se najvjerojatnije radi o virusnoj infekciji u slučaju kada se dijete u periodu normalizacije temperature ponaša uobičajeno kao da niti nije bolesno, ima uredan apetit i urednog je ponašanja. U tom slučaju je potrebno provoditi mjere snižavanja tjelesne temperature i davati što više tekućine te nije nužno dijete odmah voditi liječniku. Dijete je potrebno pratiti kroz dan-dva da se vidi kakav je tijek bolesti.

Ako je dijete u periodima između febriliteta izrazito malaksalo i adinamično, neraspoloženo, ne jede niti uzima tekućinu, počinje kašljati, ima bolove u ušima, proljev, pojavi se osip na koži ili bilo kakva promjena u ponašanju koja odstupa od uobičajenog djetetova ponašanja, moguće da je riječ o bakterijskoj infekciji te je dijete potrebno odvesti na pregled kod specijalista pedijatra.

Procjena potrebe odlaska liječniku

Važno je naglasiti da ne treba pri svakoj povišenoj tjelesnoj temperaturi u tijeku akutne respiratorne infekcije odmah ići kod liječnika. Naime, čekaonice su pune bolesnika koji mogu prenijeti razne infekcije pa će se dijete nepotrebno izložiti drugim infektivnim uzročnicima u trenutku kada mu je imunitet ionako već oslabljen jer se i samo bori se s jednom od infektivnih bolesti. Također, u kućanstvu s više djece, preporučuje se bolesno dijete izolirati od zdrave djece te izbjegavati bliski kontakt zdrave djece s bolesnikom poput rukovanja i ljubljenja, izbjegavanje dijeljenja hrane i pića čemu su djeca osobito sklona, kao i često pranje ruku, posebno nakon brisanja nosa o maramicu i/ili kašljanja. Savjetuje se i temeljito pranje igračaka i dezinficiranje odgovarajućim otopinama te održavanje higijene prostorija u kojima boravi bolesno dijete.

Nakon preboljele akutne respiratorne infekcije svakako se preporučuje da dijete bar dan-dva (a i dulje, ukoliko je to roditeljima moguće organizirati) nakon prestanka temperature i potpunog povlačenja simptoma ostane kod kuće, prvenstveno kako bi se organizam oporavio. Naime, preranim vraćanjem u kolektiv dijete je u većem riziku da se ponovo razboli jer je imunološki sustav "iscrpljen" prethodnom infekcijom.

Kada treba posjetiti specijalista pedijatra?

Često postoji dilema kod roditelja kada dijete s akutnom respiratornom infekcijom treba biti pregledano od strane pedijatra. Pri tome se primarno treba voditi činjenicom da su većina akutnih infekcija dišnog sustava blage virusne infekcije koje kod većine djece ne zahtijevaju liječnički pregled i većinom nestaju za 5 do 7 dana. No, ako se u tijeku bolesti pojavi neki od niže navedenih simptoma/znakova bolesti tada je svakako uputno odmah se javiti pedijatru.

Dakle, dijete koje boluje od akutne respiratorne infekcije treba odvesti kod pedijatra: obvezno kada povišena temperatura traje dulje od tri dana, povišena tjelesna temperatura koja se teško spušta primjenom odgovarajućih doza antipiretika, potom bez obzira na duljinu trajanja povišene tjelesne temperature, ako je dijete blijedo, pepeljasto sivo ili plavkasto, ako slabo reagira na podražaje, ako ima znakove povećanog rada dišnog sustava (diše nosnim krilima, pri udisanju uvlači jamicu ispod vrata, diše trbuhom) ili diše ubrzano (što bi za dijete dobi 6–12 mjeseci bilo više od 50 udaha u minuti, nakon navršene prve godine više od 40 udaha u minuti), kašlje poput laveža, ako dijete stenje, odbija hranu i tekućinu, rjeđe mokri, ima suhe sluznice ili ako ima osip na koži koji ne blijedi nakon pritiska (tzv. petehije). Novorođenčad i dojenčad do tri mjeseca života imaju nezreo imunološki sustav zbog čega je obavezan odlazak pedijatru ako imaju povišenu tjelesnu temperaturu ili imaju jedan od gore navedenih simptoma.

Prevencija respiratornih infekcija kod djece

Uslijed generalne izloženosti i vrlo lakog prijenosa virusa, akutne respiratorne infekcije je u pravilu teško spriječiti. Zbog velikog broja uzročnika, specifična zaštita cijepljenjem za većinu akutnih respiratornih infekcija ne postoji, a opće mjere su slabo učinkovite. No, možemo se barem pokušati pomoći jednostavnim postupcima, osobito u vrijeme epidemija. Treba izbjegavati zatvorene prostorije s puno ljudi (trgovački centri, dječja igrališta i posjećivanje bolesnih osoba). Važno je redovito provođenje osobne higijene, naročito pranje ruku te zdravi stil života, što podrazumijeva uravnoteženu prehranu (puno sezonskog voća), kretanje na svježem zraku i dovoljno spavanja. Također, nikada ne smijemo zaboraviti važnost izbjegavanja izloženosti djece pasivnom pušenju jer je poznato, znanstveno dokazano, da djeca koja su izložena cigaretnom dimu imaju veću vjerojatnost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija.

Zaključak

Zaključno, vrlo važno je naglasiti da, ako kod roditelja postoji bilo kakva zabrinutost u svezi sa simptomima njihova djeteta koje boluje od akutne respiratorne infekcije, ne bi se trebali ustručavati nazvati specijalista pedijatra. Također je važno da sva djeca budu u toku s redovnim programom cijepljenja, kojem bi svakako (a posebno u djece s rizikom za teži klinički tijek) trebalo pridodati sve cijepljenjem preventabilne respiratorne infekcije.