Cijepljenje djece danas

Što je to cijepljenje?

Pojednostavljeno rečeno, cijepljenje je postupak unošenja u organizam tvari koja će ga zaštiti ako dođe u kontakt s određenim uzročnikom; dakle, tijelo će stvoriti imunitet tj. otpornost prema određenoj bolesti. Ta tvar može biti umrtvljeni, oslabljeni mikroorganizam, samo jedan njegov dio ili gotovo protutijelo koje pruža zaštitu. U pripravljanju cjepiva koriste se različite tvari koje osiguravaju da cjepivo bude sigurno, stabilno i učinkovito (dovoljno zaštitno), a da ne šteti organizmu u koji se unosi te da ima što manje nuspojava. S razvojem tehnologije mnoge popratne tvari smanjene su na najmanju moguću mjeru ili potpuno izostavljena iz sastava cjepiva ako je dokazana njihova štetnost (npr. teški metali). Dakle, uvijek se nastoji proizvesti cjepivo s najmanjom škodljivošću, a najvišom djelotvornosti tj. zaštitnosti.

Cijepljenje djeteta odvija se prema određenom kalendaru po kojem se cjepiva moraju ponavljati da bi bila dovoljno zaštitna, što znači da postoje primovakcinacije u prvoj godini života, a u drugoj i petoj se vrše revakcinacije koje su također određene i za školsku dob. Dakle, ako je dijete primilo samo primovakcinaciju, cjepivo ga neće dalje dostatno štititi od tih bolesti, otprilike kao da se dijete uopće nije cijepilo. Zato se ista cjepiva ponavljaju po određenom redu – tzv. kalendaru cijepljenja.

Povijesno gledano, cijepljenje protiv zaraznih bolesti smatra se jednom od najvećih dostignuća novije ere. Zbog uvođenja cjepiva niz bolesti se više ne pojavljuje te je smrtnost i invaliditet od tih bolesti sveden na najmanju mjeru ili je pak u potpunosti nestao. Bolesti protiv kojih se provodi sustavno cijepljenje potisnute su, a neke i eliminirane ili iskorijenjene (poliomijelitis, difterija). No pitanje je do kada će biti tako.

Cjepivo "5 u 1"

Cjepivo "5 u 1" je cjepivo koje sadrži toksoid difetrije (štiti od difterije), toksoid tetanusa (štiti od tetanusa), antigene bakterije Bordetella pertussis (štiti od hripavca), tri tipa inaktivnog virusa poliomijelitisa (štiti od dječje paralize) te polisaharid bakterije Haemophilus influenzae tip B (štiti od gnojnog meningitisa uzrokovanog hemofilusom). U cjepivu se nalaze i ostali sastojci od kojih nema žive niti teških metala (npr. šećeri, amino kiseline, soli, vitamini i voda za injekcije) koje služe da cjepivo bude stabilno, da se ne pokvari i da bude učinkovito tj. da adekvatno zaštiti od bolesti.

Promjena trendova

Desetak godina ranije nije bilo upitno što sadrži cjepivo te je li i u kojoj mjeri štetno, što također nije dobro. Svaki roditelj ima pravo znati s čim se njegovo dijete cijepi, a svako cjepivo može imati i svoje nuspojave – baš poput svakog drugog lijeka. Situacija je danas drugačija. Danas sve više roditelja odbija cijepljenje svoje djece, većinom zbog napisa u medijima gdje se nerijetko provlače teorije zavjere farmaceutske industrije, nesigurnosti ili straha od teških bolesti za koje su čuli da ih cjepivo može izazvati. Stoga smatraju da će zdravlje svog djeteta moći osigurati samo prirodnim jačanjem imuniteta.

Jako je važno, ali istodobno i teško ponovo vratiti svijest o dobrobiti cjepiva. Nužno je govoriti o smanjenju pojave određenih zaraznih bolesti i njihovih teških komplikacija kao što su invaliditet i smrt, važnost cjepiva za individuu, ali i cijelu populaciju uopće, te pokušati umanjiti strah od povezanosti teških kroničnih bolesti s cjepivom, kao što je primjerice autizam. Pokretač otpora cjepivu bio je jedan članak u renomiranom medicinsko-znanstvenom časopisu The Lancet, koji je govorio o povezanosti cjepiva i određenih kroničnih bolesti; premda se naknadno i samo uredništvo ogradilo od tog članka, lavina se već pokrenula.

Presudan je još jedan važan čimbenik, a to je povećana svijest populacije o zdravlju, zdravoj prehrani, posebnim vrstama prehrane (primjerice vegetarijanstvu), prirodnim porodima, porodima u kući i slično. Dobra edukacija je neophodno potrebna u odlučivanju roditelja o zdravlju svoje djece, jer ona sama o tome još ne mogu donositi odluke. To razdoblje je izrazito vulnerabilno, zbog čega svakako treba educirati mlade roditelje što je dobro za njihovo dijete, a što nije i zbog čega.

Situacija u Hrvatskoj

Ustavni sud je nedavno donio odluku o zakonskom provođenju cijepljenja u Republici Hrvatskoj, no bez adekvatnog objašnjenja struke to više djeluje represivno nego što bi moglo potaknuti roditelje da cijepe svoju djecu. Zanimljivo je da mediji dosta pišu o štetnosti cjepiva i o izbjegavanju cjepiva iz raznih, ne baš znanstveno potkrijepljenih razloga, pozivajući se na demokratsko pravo roditelja da sami odlučuju o zdravlju vlastitog djeteta.

Iz perspektive mog vlastitog dugogodišnjeg iskustva kao primarnog pedijatra, preventiva (što uključuje cijepljenje djece) osnovna je djelatnost koja osigurava zdrav rast i razvoj predškolskog djeteta. Naravno da različiti liječnici različito i gledaju na ovaj problem, a svako razmišljanje u ovom segmentu dobro je došlo za raspravu kako bi osvijetlili i onu drugu stranu cijepljenja.

U Hrvatskoj postoji obaveza cijepljenja predškolske djece od zaraznih bolesti i to: tuberkuloze, hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, gnojnog meningitisa uzrokovanog bakterijom Haemophilus influenzae, dječje paralize, ospica, rubeole i mumpsa. U obavezna cjepiva za rizične skupine spadaju još i cjepivo protiv rotavirusa, bakterije Streptococcus pneumoniae, gripe i respiratornog sincicijskog virusa (RSV). Cjepivo je obavezno i besplatno za svu djecu.

Zaključak

Od ključne je važnosti imati puno strpljenja i pokušati svakom ponaosob obrazložiti zašto je važno cijepiti dijete. Ponekad je to težak i mukotrpan proces; često se u gužvi, uslijed velikog broja pacijenata, pritisaka i stresa, pacijentu pruži samo obrazac o odbijanju cjepiva na potpis i ne upušta se u daljnje rasprave. Takvo što zasigurno ne predstavlja dobar smjer. Također se postavlja pitanje – ako se ovaj trend nastavi, čekaju li nas uistinu epidemije bolesti koje smo već odavno zaboravili?

Svatko se mora brinuti za svoje zdravlje, ali onaj tko najviše zna o zdravlju je stručnjak – liječnik, pedijatar ili obiteljski liječnik kojem su povjerili svoje dijete. Svojom edukacijom stručnjak je stekao daleko veće znanje o zdravlju i bolesti, znanje koje mora iz dana u dan nadograđivati novim spoznajama kako bi pratio suvremene trendove znanosti, a svoje znanje bazirao na medicini temeljenoj na znanostvenim dokazima.